Poremećaji brahijalnog ili lumbosakralnog pleksusa izazivaju bolne senzomotorne poremećaje pripadajućeg ekstremiteta.
S obzirom da se brojni živčani korijeni isprepliću u pleksusu (vidi sliku Pleksusi), karakter simptoma ne odgovara distribuciji jednog korijena ili živca. Koji dijelovi tijela su pogođeni ovisi o tome koji je pleksus oštećen:
-
Rostralni brahijalni pleksus: ramena
-
Kaudalni brahijalni pleksus: Ruke
-
Lumbosakralni pleksus: Noge
-
Sakralni pleksus: Zdjelica i noge
Poremećaji pleksusa (pleksopatije) nastaju obično zbog kompresije ili ozljede.
-
Kod dojenčadi može doći do ozljede živaca brahijalnog pleksusa zbog trakcije prilikom poroda
-
U odraslih, uzrok je obično trauma (tipično, za brahijalni pleksus, pad kojim je glava prisilno zabačena od ramena) ili prodor metastatskog tumora (uglavnom karcinom dojke ili pluća u brahijalni pleksus, a intestinalni ili genitourinarni tumori u lumbosakralni pleksus).
Kod pacijenata na antikoagulantnoj terapiji hematom može vršiti pritisak na lumbosakralni pleksus. Neurofibromatoza povremeno zahvaća pleksus. Ostali uzroci uključuju postiradijacijsku fibrozu (npr. nakon zračenja karcinoma dojke) i šećernu bolest.
Akutni brahijalni neuritis (neuralgična amiotrofija, Parsonage-Turnerov sindrom) javlja se primarno kod muškaraca i mlađih odraslih osoba, iako se može javiti u bilo kojoj dobi. Uzrok je nepoznat, ali u obzir dolaze virusna infekcija ili imunološki upalni procesi.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi poremećaja pleksusa
Manifestacije poremećaja pleksusa uključuju bol u ekstremitetu te motoričke ili osjetne ispade koji ne odgovaraju distribuciji izoliranog korijena živca ili perifernog živca.
Za akutni brahijalni neuritis, simptomi uključuju izrazitu supraklavikularnu bol, slabost i oslabljene reflekse, sa blažim osjetnim ispadima u distribuciji brahijalnog pleksusa. Obično se sa povlačenjem boli razvija mišićna slabost i hiporefleksija. Izrazita slabost se razvija kroz 3 do 10 dana, a onda se u pravilu povlači kroz sljedećih nekoliko mjeseci. Najzahvaćeniji mišići su m. serratus anterior (izazivajući krilatu lopaticu), ostali mišići inervirani gornjim trunkusom i mišići inervirani prednjim interosealnim živcem u podlaktici—pacijenti teško naprave slovo ο sa palcem i kažiprstom.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja pleksusa
Dijagnoza poremećaja pleksusa je uglavnom klinička.
Da bi se razjasnila anatomska distribucija (uključujući moguću zahvaćenosti korijena živaca) potrebno je učiniti elektromiografiju i ispitivanje provodljivosti živaca.
MR ili CT odgovarajućeg pleksua i pripadajuće kralježnice je potrebno učiniti da bi se otkrile abnormalnosti poput tumora i hematoma. MR ili CT je indiciran za sve netraumatske i traumatske pleksopatije, osim tipičnih slučajeva brahijalnog neuritisa.
Liječenje
Liječenje poremećaja pleksusa
Kortikosteroidi, iako se često propisuju, nemaju dokazani učinak kod poremećaja pleksusa.
Kirurško liječenje može biti indicirano kod ozljeda, hematoma, benignih i metastatskih tumora. Metastaze također treba liječiti zračenjem, kemoterapijom ili na oba načina.
Dijabetička pleksopatija zahtijeva dobru kontrolu glikemije.
Ključne točke
-
Pleksopatije obično nastaju uslijed kompresije ili ozljede.
-
Potrebno je posumnjati na pleksopatiju ako bol ili periferni neurološki ispadi ne odgovaraju distribuciji korijena živca ili distribuciji perifernog živca.
-
Posumnjati na akutni brahijalni neuritis ako pacijenti imaju jaku supraklavikularnu bol, koju prati slabost i hiporefleksija koja se razvija kroz nekoliko dana, a povlači kroz nekoliko mjeseci.
-
U većini slučajeva potrebno je učiniti elektromiografiju i MR ili CT.
-
Liječiti uzrok.