Poremećaji brahijalnog i lumbosakralnog pleksusa

Autor: Michael Rubin, MDCM
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Fabijan Đumbir, dr. med.

Poremećaji brahijalnog ili lumbosakralnog pleksusa izazivaju bolne senzomotorne poremećaje pripadajućeg ekstremiteta.

S obzirom da se brojni živčani korijeni isprepliću u pleksusu (vidi sliku Pleksusi), karakter simptoma ne odgovara distribuciji jednog korijena ili živca. Koji dijelovi tijela su pogođeni ovisi o tome koji je pleksus oštećen:

  • Rostralni brahijalni pleksus: ramena

  • Kaudalni brahijalni pleksus: Ruke

  • Lumbosakralni pleksus: Noge

  • Sakralni pleksus: Zdjelica i noge

Pleksusi

Poremećaji pleksusa (pleksopatije) nastaju obično zbog kompresije ili ozljede.

  • Kod dojenčadi može doći do ozljede živaca brahijalnog pleksusa zbog trakcije prilikom poroda

  • U odraslih, uzrok je obično trauma (tipično, za brahijalni pleksus, pad kojim je glava prisilno zabačena od ramena) ili prodor metastatskog tumora (uglavnom karcinom dojke ili pluća u brahijalni pleksus, a intestinalni ili genitourinarni tumori u lumbosakralni pleksus).

Kod pacijenata na antikoagulantnoj terapiji hematom može vršiti pritisak na lumbosakralni pleksus. Neurofibromatoza povremeno zahvaća pleksus. Ostali uzroci uključuju postiradijacijsku fibrozu (npr. nakon zračenja karcinoma dojke) i šećernu bolest.

Akutni brahijalni neuritis (neuralgična amiotrofija, Parsonage-Turnerov sindrom) javlja se primarno kod muškaraca i mlađih odraslih osoba, iako se može javiti u bilo kojoj dobi. Uzrok je nepoznat, ali u obzir dolaze virusna infekcija ili imunološki upalni procesi.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi poremećaja pleksusa

Manifestacije poremećaja pleksusa uključuju bol u ekstremitetu te motoričke ili osjetne ispade koji ne odgovaraju distribuciji izoliranog korijena živca ili perifernog živca.

Za akutni brahijalni neuritis, simptomi uključuju izrazitu supraklavikularnu bol, slabost i oslabljene reflekse, sa blažim osjetnim ispadima u distribuciji brahijalnog pleksusa. Obično se sa povlačenjem boli razvija mišićna slabost i hiporefleksija. Izrazita slabost se razvija kroz 3 do 10 dana, a onda se u pravilu povlači kroz sljedećih nekoliko mjeseci. Najzahvaćeniji mišići su m. serratus anterior (izazivajući krilatu lopaticu), ostali mišići inervirani gornjim trunkusom i mišići inervirani prednjim interosealnim živcem u podlaktici—pacijenti teško naprave slovo ο sa palcem i kažiprstom.

Dijagnoza

Dijagnoza poremećaja pleksusa
  • Elektromiografija i ispitivanje brzine provodljivosti živaca

  • Obično MR ili CT odgovarajućeg pleksusa

Dijagnoza poremećaja pleksusa je uglavnom klinička.

Da bi se razjasnila anatomska distribucija (uključujući moguću zahvaćenosti korijena živaca) potrebno je učiniti elektromiografiju i ispitivanje provodljivosti živaca.

MR ili CT odgovarajućeg pleksua i pripadajuće kralježnice je potrebno učiniti da bi se otkrile abnormalnosti poput tumora i hematoma. MR ili CT je indiciran za sve netraumatske i traumatske pleksopatije, osim tipičnih slučajeva brahijalnog neuritisa.

Liječenje

Liječenje poremećaja pleksusa
  • Liječenje je usmjereno prema uzroku

Kortikosteroidi, iako se često propisuju, nemaju dokazani učinak kod poremećaja pleksusa.

Kirurško liječenje može biti indicirano kod ozljeda, hematoma, benignih i metastatskih tumora. Metastaze također treba liječiti zračenjem, kemoterapijom ili na oba načina.

Dijabetička pleksopatija zahtijeva dobru kontrolu glikemije.

Ključne točke

  • Pleksopatije obično nastaju uslijed kompresije ili ozljede.

  • Potrebno je posumnjati na pleksopatiju ako bol ili periferni neurološki ispadi ne odgovaraju distribuciji korijena živca ili distribuciji perifernog živca.

  • Posumnjati na akutni brahijalni neuritis ako pacijenti imaju jaku supraklavikularnu bol, koju prati slabost i hiporefleksija koja se razvija kroz nekoliko dana, a povlači kroz nekoliko mjeseci.

  • U većini slučajeva potrebno je učiniti elektromiografiju i MR ili CT.

  • Liječiti uzrok.