Poremećaji brahijalnog pleksusa lumbosakralnog pleksusa

Autor: Michael Rubin, MDCM
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Marina Milošević, dr. med.

Poremećaji brahijalnog ili lumbosakralnog pleksusa izazivaju bolne senzomotorne poremećaje pripadajućeg ekstremiteta.

S obzirom da se brojni živčani korijeni isprepleću sa pleksusom (vidi sliku Pleksusi), karakter simpotma ne odgovara distribuciji jednog korijena ili živca. Koji dijelovi tijela su pogođeni ovisi o tome koji je pleksus oštećen:

  • Rostralni brahijalni pleksus: ramena

  • Kaudalni brahijalni pleksus: Ruke

  • Lumbosakralni pleksus: Noge

Poremećaji pleksusa (pleksopatije) nastaju obično zbog kompresije ili ozljede.

  • Kod dojenčadi zbog trakcije prilikom poroda

  • U odraslih, uzrok je obično trauma (tipično, za brahijalni pleksus, pad kojim je glava prisilno zabačena od ramena) ili prodor metastatskog tumora (uglavnom, karcinom dojke ili pluća u brahijalni pleksus, a intestinalni ili GI tumori u lumbosakralni pleksus).

Kod pacijenata na antikoagulantnoj terapiji hematom može vršiti pritisak na lumbosakralni pleksus. Neurofibromatoza povremeno zahvaća pleksus. Ostali uzroci uključuju postiradijacijsku fibrozu (npr. nakon zračenja karcinoma dojke) u šećernu bolest.

Akutni brahijalni neuritis (neuralgična amiotrofija, Parsonage-Turnerov sindrom) javlja se primarno kod muškaraca i mlađih odraslih, iako se može javiti u bilo kojoj dobi. Uzrok je nepoznat, ali virusni ili imunološki upalni procesi dolaze u obzir.

Simptomi i znakovi

Manifestacije poremećaja pleksusa uključuju bol u ekstremitetima te motoričke ili osjetne ispade koji ne odgovaraju izoliranom korijenu živca.

Za akutni brahijalni neuritis, simptomi uključuju izrazitu supraklavikularnu bol, slabost, oslabljene reflekse, sa blažim osjetnim ispadima u distribuciji brahijalnog pleksusa. Obično se slabost razvija i refleksi slabe sa povlačenjem boli. Izrazita slabost se razvija kroz 3 do 10 dana, a onda se u pravilu povlači kroz sljedećih nekoliko mjeseci. Najzahvaćeniji mišići su m. serratus anterior (izazivajući krilatu lopaticu), ostali mišići inervirani gornjim trunkusom i mišići inervirani prednjim interosealnim živcem (u podlaktici—pacijenti teško naprave slovo ο sa palcem i kažiprstom).

Dijagnoza

  • Elektromiografija i ispitivanje brzine provodljivosti živaca

  • Obično MRI ili CT odgovarajućeg pleksusa

Dijagnoza poremećaja pleksusa je uglavnom klinička.

Da bi se razjasnila anatomska distribucija (uključujući moguću zahvaćenosti korijena živaca), potrebno je učiniti elektromiografiju i ispitivanje provodljivosti živaca.

MRI ili CT odgovarajućeg pleksua i pripadajuće kralježnice je potrebno učiniti da bi se otkrile abnormalnosti poput tumora i hematoma. MR ili CT je indiciran za sve netraumatske pleksopatije, osim tipičnih slučajeva brahijalnog neuritisa.

Liječenje

  • Liječenje je usmjereno prema uzroku

Kortikosteroidi, iako se često propisuju, nemaju dokazani učinak kod poremećaja pleksusa.

Kirurško liječenje može biti indicirano kod ozljeda, hematoma i benignih metastatskih tumora. Metastaze također treba liječiti zračenjem, kemoterapijom ili na oba načina.

Dijabetička pleksopatija zahtijeva dobru kontrolu glikemije.

Ključne točke

  • Pleksopatije obično nastaju uslijed kompresije ili ozljede.

  • Potrebno je posumnjati na pleksopatiju ako bol ili periferni neurološki ispadi ne odgovaraju korijenu živca ili distribuciji perifernog živca.

  • Posumnjati na akutni brahijalni neuritis ako pacijenti imaju jaku supraklavikularnu bol, koju prati slabost i hiporefleksija koja se razvija kroz nekoliko dana, a povlači kroz nekoliko mjeseci.

  • U većini slučajeva, potrebno je učiniti elektromiografiju i MRI ili CT.

  • Liječiti uzrok