Procjena boli

Autor: James C. Watson, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Jelena Košćak Lukač, dr. med.

Liječnik procjenjuje uzrok, težinu i prirodu boli i njen učinak na aktivnost i psihološko stanje bolesnika. Evaluacija uzroka akutne boli (npr. bolovi u leđima, bolovi u prsima) razlikuje se od onih za kroničnu bol.

Anamneza treba sadržavati sljedeće podatke o boli:

  • Kvaliteta (npr. pečenje, grčevi, bolno, duboko, površno, zamarajuće, sijevajuće)

  • Težina

  • Mjesto

  • Obrazac širenja boli

  • Trajanje

  • Vremenski uzorak (uključujući i uzorak i stupanj fluktuacije i učestalost remisije)

  • Čimbenici koji pogoršavaju i olakšavaju bol

Treba procijeniti bolesnikovu razinu funkcioniranja, s naglaskom na svakodnevne aktivnosti (npr, oblačenje, kupanje), posao, hobije, i osobne odnose (uključujući i seksualne).

Bolesnikov doživljaj boli može biti značajniji nego patologija same bolesti. Treba jasno odrediti što bol predstavlja bolesniku, s naglaskom na psihološke probleme, depresiju i tjeskobu. Društveno je puno prihvatljivije tužiti se na bol nego na depresiju ili anksioznost, a primjerena terapija često ovisi o njihovom točnom razlučivanju. Bol i patnja se također trebaju razlikovati, osobito kod bolesnika s karcinomom; patnja može biti posljedica gubitka funkcije i straha od smrti isto kao i boli.

Treba utvrditi postoji li sekundarna dobit (vanjska, slučajna koristi od bolesti—npr. slobodni dani, invalidnina) koja bi mogla utjecati na bol i onesposobljenost povezanu s boli. Bolesnika treba upitati je li u tijeku sudski spor ili hoće li imati financijska potraživanja zbog ozljede.

Kronična bol u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi često može osvijetliti sadašnji problem. Treba procijeniti utječu li članovi bolesnikove obitelji na kroničnu bol (npr. stalno ispituju o zdravlju pacijenta)

Bolesnike, a ponekad i članove obitelji i skrbnike treba pitati o uzimanju, učinkovitosti i štetnim učincima analgetika koji su u slobodnoj prodaji, o drugim tretmanima, o konzumiranju alkohola ili droge.

Jačina boli

Jačinu boli treba procijeniti prije i poslije potencijalno bolnih zahvata. U bolesnika koji se lako izražavaju zlatni standard je vlastiti opis i izvještaj o boli, a vanjski znakovi boli (npr. plač, trzanje, ljuljanje) su sekundarni. Kod bolesnika koji imaju teškoće u komunikaciji i kod male djece, neverbalni pokazatelji (u ponašanju, a ponekad i fiziološki) mogu biti primarni izvor informacija.

Formalne mjere (vidi sliku Ljestvice procjene za kvantificiranje trenutne boli) uključuju

  • Verbalna ljestvica procjene boli (blaga, umjerena, teška)

  • Brojčane ljestvice

  • Vizualna analogna ljestvica (VAS)

Kod brojčana ljestvice bolesnik treba izabrati brojčani izraz za jakost boli od 0 do 10 (0 = nema boli; 10 = najjača bol). Za procjenu VAS, bolesnici na ljestvici duljine 10 cm označe jakost boli (na lijevoj strani nema boli, na desnoj strani je najjača bol). Jačina boli je udaljenost u mm od lijevog kraja linije. Djeca i slabije pismeni bolesnici ili osobe s poteškoćama u razvoju mogu birati slike lica čiji se izraz kreće od nasmijanog do iskrivljenog od bolova ili mogu birati plodove različite veličine da izraze svoj doživljaj težine (jačine) boli. Pri mjerenju boli, ispitivač treba navesti vremensko razdoblje (primjerice, "u prosjeku tijekom prošlog tjedna").

Dementni i afazični bolesnici

Procjena boli u bolesnika s poremećajima kognitivnih funkcija, govora ili jezika (npr, demencija, afazija) može biti teško. Grimase, mrštenje i ponavljajuće treptanje ukazuju na bol. Ponekad skrbnici mogu opisati ponašanje koje upućuje na bol (npr. naglo socijalno povlačenje, razdražljivost, grimase). Bol treba uzeti u obzir u bolesnika koji imaju poteškoća u komunikaciji i koji neobjašnjivo promijene svoje ponašanje. Mnogi pacijenti koji imaju poteškoća u komunikaciji mogu komunicirati smisleno kada se koristi odgovarajući ljestvica za procjenu boli. Na primjer, ljestvica funkcionalne boli može se koristiti kod bolesnika kod kojih je MMSE 17.

Bolesnici koji primaju živčano-mišićne blokade

Nisu dostupni validirani uređaji kojima bi se procijenila bol kada se daju neuromusukularne blokade kod mehaničke ventilacije.

Ako se pacijentu da sedativ, doza se može prilagoditi sve dok više nema znakova svijesti. U takvim slučajevima, specifični analgetici nisu potrebni. Međutim, ako je pacijent pod sedativima, ali i dalje ima dokaze o svijesti (npr treperi, prisutni su neki odgovori pokretima očiju na naredbu), liječenje boli treba uzeti u obzir na temelju stupnja boli koje je obično uzrokovane stanjem (npr opekline, trauma ). Ako je potrebno izvesti potencijalno bolan postupak (npr okretanje bolesnika vezanog za krevet), prije toga bi trebalo dati odabrani analgetik ili anestetik.