Bakterijska vaginoza je vaginitis uzrokovan složenim promjenama vaginalne flore prilikom kojih se količina laktobacila smanjuje a anaerobni uzročnici prerastaju. Simptomi uključuju sivi, rijetki iscjedak koji ima miris na ribu i svrbež. Dijagnoza se postavlja kliničkim putem i pretragom iscjetka iz rodnice. Liječi se obično oralnom ili lokalnom primjenom metronidazola ili lokalnom primjenom klindamicina.
(Također vidi Pregled vaginitisa.)
Bakterijska vaginoza je najčešći infektivni vaginitis. Uzrok je nepoznat.
Anaerobni uzročnici koji prerastaju obuhvaćaju Prevotella sp, Peptostreptococcus sp, Gardnerella vaginalis, Mobiluncus sp i Mycoplasma hominis, čija se koncentracija povećava 10 do 100 puta i zamjenjuju normalno zaštitne laktobacile.
Čimbenici rizika za bakterijsku vaginozu uključuju one kao kod spolno prenosivih bolesti. U žena koje imaju odnose sa ženama rizik se povećava s brojem partnerica. Međutim, bakterijska vaginoza se može javiti u djevica a liječenje muškog spolnog partnera ne utječe na buduću incidenciju u seksualno aktivnih heteroseksualnih žena. Primjena intrauterinog uloška također predstavlja čimbenik rizika.
Izgleda da bakterijska vaginoza povećava rizik za upalnu bolest zdjelice, endometritisa nakon pobačaja i porođaja, infekcije bataljka rodnice nakon histerektomije, korioamnionitis, prijevremenu rupturu plodovih ovoja i prijevremeni porođaj.
Simptomi i znakovi
Vaginalni iscjedak je neugodna mirisa, siv i rijedak. Obično je prisutan miris na ribu koji se intenzivira kada je iscjedak alkalniji nego inače - nakon odnosa i menstruacije. Svrbež, iritacija, crvenilo i edem nisu česti.
Dijagnoza
Kako bi se postavila dijagnoza bakerijskog vaginitisa moraju biti prisutna 3 od 4 kriterija:
Karakteristične stanice nalik na klupka, "clue" stanice (bakterije oblažu epitelne stanice tako da su im rubovi nejasni) se nalaze mikroskopskom pretragom nativnog razmaza. . Prisutnost leukocita u nativnom razmazu ukazuje na istodobnu infekciju (možda trihomonasom, gonoreju ili klamidijski cervicitis) te na potrebu za dodatnim pretragama.
Liječenje
Sljedeći načini liječenja bakterijske vaginoze jednako su djelotvorni:
-
5 g metronidazola u obliku 0,75% gela (jedan puni aplikator) vaginalno jednom na dan tijekom 7 dana
-
2% klindamicin vaginalna krema jednom na dan tijekom 7 dana
-
Metronidazol oralno 500 mg dva puta dnevno tijekom 7 dana ili 2 g odjednom
Uzimanje metronidazola 500 mg dva puta na dan 7 dana per os je terapija izbora za pacijentice koje nisu trudne. Lokalni preparati su bolji za trudnice jer s oralnim pripravcima postoji mogućnost sistemskih učinaka. Žene koje rabe klindamicinsku kremu ne mogu za kontracepciju rabiti proizvode od lateksa (odnosno, prezervative ili dijafragme) jer lijek oslabljuje lateks.
Liječenje asimptomatskog spolnog partnera nije potrebno.
Za vaginitis tijekom prvog tromjesečja trudnoće trebalo bi rabiti metronidazol vaginalni gel, premda nije dokazano kako liječenje tijekom trudnoće smanjuje opasnost od komplikacija u trudnoći. Da bi se spriječio endometritis metronidazol se može prije elektivnog pobačaja profilaktički dati svim bolesnicama, ili samo onima kod kojih su pretrage iscjetka rodnice pozitivne na bakterijsku vaginozu.