(Vidi također Procjena bolesnika sa zglobnom simptomatologijom i Pregled poremećaja stopala i gležnja.)
Fizikalni pregled gležnja
Pacijent se promatra dok hoda, ali samo ako nema ozbiljnije ozljede koje bi se mogle pogoršati ili komplicirati.
Gležanj se pregledava zbog deformiteta, oticanja, topline, kožnih promjena i asimetrije, dok mišići potkoljenica mogu biti atrofični.
Osjetljivost na lagani dodir ispituje se na dorzalnoj i bočnoj strani stopala. Puls arterije hrpta stopala palpira se na dorzalnoj strani stopala, a iza medijalnog maleola palpira se puls stražnje tibijalne arterije.
Od značaja može biti usporedba sa zdravom stranom. Palpacija najprije kosti, a zatim samo ligamenta, može pomoći pri razlučivanju koštane od ligamentarne ozljede.
Na lateralnoj strani se palpiraju vrh lateralnog maleola, fibula te lateralna kolateralna veza: prednji talofibularni, stražnji talofibularni i kalkaneofibularni ligament. Potrebno je palpirati i proksimalni dio fibule budući da izvrnuće skočnog zgloba može rezultirati frakturom upravo na tom mjestu. Osim toga, palpira se i baza pete metatarzalne kosti.
Kupola talusa se palpira kod teže otekline i jajolika oblika gležnja uslijed ozljede.
Na medijalnoj strani, palpacija uključuje vrh medijalnog maleola, tibiju, navikularnu kost i medijalnu kolateralnu vezu (lig. deltoideum).
Pasivni opseg kretnji utvrđuje se dorzalnom i plantarnom fleksijom, everzijom (rotacija stopala prema van) i inverzijom (rotacija stopala prema unutra), dok je aktivni opseg kretnji testiran dorzalnom i plantarnom fleksijom te everzijom.
Nakon ozljede, ako stanje bolesnika to dopušta, može se izvršiti ispitivanje oštećenja ligamenata i tetiva. Nestabilnost nakon uganuća gležnja, osobito kod lateralnih uganuća, procjenjuje se testom prednje ladice. Ovaj test se izvodi tako da ispitivač jednom rukom stabilizira potkoljenicu bolesnika, a drugom rukom obuhvati petu gurajući je prema naprijed. Ukoliko ligamenti nisu oštećeni, neće biti prisutna labavost prednje ladice. Za utvrđivanje rupture Ahilove tetive, potrebno je učiniti Thompsonov test. Izvodi se tako da dok pacijent leži na trbuhu, ispitivač stisne mišiće stražnje strane potkoljenice. Odsutnost normalne plantarne fleksije sugerira potpunu ili funkcionalno značajnu rupturu.
Artrocenteza gležnja
Igla se uvodi gore i ispred medijalnog maleola i lateralno od tetive prednjeg tibijalnog mišića. Alternativno, igla se može uvesti i medijalno od tetive prednjeg tibijalnog mišića. Iglom promjera 0,5 mm (25 G) injicira se lokalni anestetik u područje očekivane artrocenteze, no njome se ne ulazi u zglobnu šupljinu. Zatim se iglom promjera 0,9 mm (20 G) aspirira zglob. Ona se usmjerava okomito na kožu i uvodi sa stražnje strane u zglobnu šupljinu, s povratnim pritiskom na klip šprice. U trenutku ulaska u zglobnu šupljinu, sinovijalna tekućina ulazi u špricu te se evakuira iz zgloba. Ukoliko se tijekom postupka naiđe na kost, potrebno je preusmjeriti iglu pod drugačijim kutom.
Artrocenteza gležnja.
|
Sinovijalna tekućina evakuira se iz tibiotalarnog zgloba. Dok je pacijentovo stopalo u položaju blage plantarne fleksije, igla se uvodi s prednje strane uz medijalni maleol i lateralno od tetive prednjeg tibijalnog mišića.
|