Sumanuti poremećaj karakteriziran je lažnim vjerovanjima (sumanutostima) koja, uz ili bez drugih psihotičnih simptoma, traju barem 1 mjesec.

Sumanuti poremećaj se od shizofrenije razlikuje po pojavi sumanutih ideja bez drugih psihotičnih simptoma (npr. halucinacija, dezorganiziranog govora i ponašanja, negativnih simptoma). Sumanutosti mogu biti

• Nebizarne: situacije koje imaju određenu realnu vjerjatnost da se i dogode kao npr. praćenje, trovanje, zaraza, obožavanje s udaljenosti, prijevara supružnika ili ljubavnika.

• Bizarne: nevjerojatne situacije poput vjerovanja kako je pacijentu netko ukrao unutarnje organe.

Za razliku od shizofrenije, sumanuti je poremećaj relativno rijedak. Obično počinje u srednjoj ili kasnoj odrasloj dobi. Psihosocijalno funkcioniranje nije poremećeno kao kod shizofrenije, a do poremećaja obično dolazi neposredno uslijed sumanutog uvjerenja.

Kada se sumanuti poremećaj javi kod starijih pacijenata često se koristi naziv parafrenija. Može se istovremeno javiti s blagom demencijom. Liječnik mora znati razlikovati sumanutosti od realnosti kod prijava zlostavljanja, poglavito kod starijih pacijenata.

(Vidi također Uvod u shizofreniju i povezane poremećaje.)

Sumanuti poremećaj se može razviti iz premorbidnog paranoidnog poremećaja ličnosti. Kod njih, trajno nepovjerenje i sumnjičavost prema drugim ljudima i njihovim motivima započinju u ranoj odrasloj dobi i nastavljaju se tijekom cijelog života.

Rani simptomi mogu uključivati osjećaj iskorištenosti, zaokupljenost lojalnošću i povjerenjem prijatelja, sklonost da se bezazlenim primjedbama i zbivanjima pridodaje prijeteće značenje, trajno zlopamćenje i spremnost da se odgovori na moguće prijetnje.

Razlikuje se nekoliko podtipova sumanutog poremećaja.

• Kod erotomanskog podtipa, pacijent vjeruje da je druga osoba u njega zaljubljena. Česti su pokušaji da se s tom osobom stupi u kontakt putem telefonskih poziva, pisama, ili nadziranjem i uhođenjem. Zbog takvog ponašanja osobe s ovim podtipom mogu doći u sukob sa zakonom.

• Kod grandioznog podtipa pacijent vjeruje kako posjeduje veliki talent za nešto ili kako je postigao značajno otkriće.

• Kod ljubomornog podtipa pacijent vjeruje da mu je bračni drug ili ljubavnik nevjeran. Uvjerenje je zasnovano na netočnim zaključcima koji su poduprti dvojbenim dokazima. Mogu završiti fizičkim obračunom.

• Kod proganjajućeg podtipa,pacijent vjeruje kako se protiv njega kuju urote, da ga se špijunira, protiv njega čini zlo ili ga se zlostavlja. Mogu opetovano tražiti pravdu putem sudskih tužbi ili drugih državnih institucija te u cilju osvete prionuti nasilnom ponašanju.

• Kod somatskog podtipa sumanutosti su povezane sa tjelesnim funkcijama, npr. pacijenti vjeruju kako imaju fizičku bolest, čudno mirišu ili imaju parazite.

Bolesnički ponašanje nije naočigled bizarno ili čudno, a osim mogućih posljedica svojih zabluda (npr socijalne izolacije ili stigmatizacija, bračnih ili profesionalnih poteškoća), pacijentovo funkcioniranje nije bitno narušeno.

Dijagnoza u velikoj mjeri ovisi o kliničkoj procjeni, dobivanjem temeljite anamneze i isključivanjem drugog specifičnog stanja slične simptomatike (npr zlouporaba psihoaktivnih tvari, Alzheimerova bolest, epilepsija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, delirij, druge psihoze iz shizofrenog spektra).

Veoma je bitno procjeniti do koje razine su pacijenti spremni djelovati sukladno svojim sumanutostima.