Humani paraziti su organizmi koji žive na ili u nekoj osobi te se opskrbljuju hranjivim tvarima podrijetlom iz te osobe (njihovog domaćina). Postoje 3 vrste parazita:
Infekcije protozoima i helmintima odgovorne su za značajan morbiditet i mortalitet diljem svijeta . Prevladavaju u Središnjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji. U Australiji, Kanadi, Europi, Japanu, Novom Zelandu i SAD–u puno su rjeđe. Iako daleko najveći utjecaj imaju na stanovnike osiromašenih tropskih područja s lošim sanitarnim uvjetima, infekcije parazitima susreću se i u razvijenim zemljama među useljenicima i putnicima koji su se vratili iz endemskih područja, kao i, povremeno, među stanovnicima koji nisu nikamo putovali (osobito u onih s AIDS–om i drugim uzrocima imunodeficijencija).
Mnoge se parazitarne infekcije šire fekalnim zagađenjem hrane ili vode. One su najčešće u siromašnim područjima gdje su loši sanitarni uvjeti i higijena. Neki paraziti, kao što su gliste, mogu ući kroz kožu tijekom dodira sa zagađenim tlom ili, u slučaju shistosoma, sa zagađenom slatkom vodom. Drugi, poput malarije, prenose vektori - artropodi. U rijetkim slučajevima, paraziti se mogu prenijeti transfuzijama krvi ili zajedničkim iglama, kao i kongenitalno: s majke na plod.
Neki su paraziti u SAD–u i drugim industrijaliziranim zemljama endemski. Primjeri za to su glista Enterobius vermicularis, Trichomonas vaginalis, Toxoplasma gondii i crijevni paraziti poput Giardia intestinalis (znana kao G. duodenalis ili G. lamblia) i Cryptosporidium spp.
Infekcije protozoima i helmintima razlikuju se po bitnim obilježjima.
(Vidi također Cestode, Ekstraintestinalne protozoe, Crijevne protozoe, Nematode i Trematode.)
Protozoa
Protozoe su jednostanični organizmi koji se razmnožavaju jednostavnom diobom ( vidi: Crijevne protozoe i mikrosporidije i vidi: Izvancrijevni protozoi). Protozoe se mogu razmnožavati u ljudima (domaćinima), povećavajući svoj broj i na taj način izazvati neobuzdanu infekciju. Uz rijetke iznimke, infekcije protozoama ne uzrokuju eozinofiliju.
Helminti
Helminti su višestanični organizmi i imaju složene organske sustave. Helminti se mogu dalje podijeliti u
Neki su se paraziti prilagodili životu u lumenu crijeva gdje je sredina anaerobna; ostali nastanjuju krv ili tkiva gdje su u aerobnim uvjetima.
Nasuprot protozoima, helminti se ne razmnožavaju u ljudima, ali mogu izazvati eozinofiliju dok migriraju kroz tkiva. Većina helminta ima složene životne cikluse tijekom kojih provode poprilično vremena izvan ljudskih domaćina. Nekolicina, uključujući Strongyloides stercoralis, Capillaria philippinensis i Hymenolepis nana, može povećati svoj broj zbog autoinfekcije (potomci reinficiraju istog domaćina umjesto da zaraze drugog domaćina). Kod strongiloidoze, autoinfekcija može dovesti do po život opasnih, diseminiranih hiperinfekcija u imunosuprimiranih osoba, osobito u osoba koje uzimaju kortikosteroide.
Težina infekcije helmintima je obično povezana s količinom crva, no postoje iznimke poput one kad jedan jedini migrirajući Ascaris izazove po život opasni pankreatitis, začepljujući izvodni kanal gušterače. Količina crva ovisi o razini izlaganja okolišu, čimbenicima u parazita i domaćinovim genski određenim imunosnim odgovorima. Ako se osoba odseli iz endemskog područja, broj odraslih crva se tijekom vremena smanjuje. Premda rijetki paraziti (npr. Clonorchis sinensis) mogu preživjeti desetljećima, kod većine vrsta trajanje života iznosi samo nekoliko godina ili manje.
Oblići su nesegmentirani cilidrični crvi dugi od 1 mm do 1 m. Oblići imaju tjelesnu šupljinu po čemu se razlikuju od trakavica i metilja. Ovisno o vrsti, za ljude su zarazni u različitim stadijima svog životnog ciklusa. Stotine milijuna ljudi je zaraženo oblićima, od kojih su najčešći Ascaris (askarioza), rudarska glista i Trichuris.
Odrasle trakavice su tipično dugački, multisegmentirani plosnati crvi koji nemaju probavni sustav već apsorbiraju hranjive tvari neposredno iz domaćinovog tankog crijeva. U domaćinovom probavnom traktu, odrasla trakavice može postati velika, i do 40 m za pojedinu vrstu. Trakavice koje mogu inficirati ljude uključuju riblju trakavicu (Diphyllobothrium latum), goveđu trakavicu (Taenia saginata) i svinjsku trakavicu (Taenia solium).
Metilji su plosnati paraziti koji mogu zaraziti krvne žile, probavni sustav, pluća ili jetru. Oni obično nisu dulji od nekoliko centimetara; međutim, neki su veličine samo 1 mm, a neki mogu biti veliki i 7 cm. U ljudi, većina infekcija metiljima uzrokovana je sa Schistosoma sp (shistosomijaza), Paragonimus westermani (paragonimijaza) i Clonorchis sinensis (klonorhijaza).
Mikrosporidije
Mikrosporidije su unutarstanični organizmi koji formiraju spore i koji su se mogu klasificirati kao protozoa, ali genetska analiza pokazuje da su zapravo gljive ili usko povezane s njima. Bolest u ljudi je uglavnom ograničena na osobe koje imaju AIDS ili neko drugo teško imunokompromitirajuće stanje. Kliničke manifestacije uključuju gastroenteritis, lokalnu infekciju očiju i diseminiranu infekciju.
Dijagnoza
-
Mikroskopski pregled
-
Antigen i DNK testovi
Metode koje se koriste za dijagnosticiranje određenih parazitskih bolesti sažeto su prikazani u tablicu. (Vidi također specifične infekcije i drugdje u Priručniku).
Parazitarne infekcije treba razmotriti u diferencijalnoj dijagnozi kliničkih sindroma nastalih u stanovnika ili putnika u područja gdje su sanitarni uvjeti i higijena loši ili gdje su bolesti koje prenose vektori endemične. Primjerice, vrućica u putnika povratnika može ukazivati na mogućnost malarije. Nedavna iskustva ukazuju na to kako su u osobitoj opasnosti useljenici iz endemičnih područja u razvijene zemlje, koji se vraćaju kući u posjet prijateljima i rodbini. Oni često ne traže, ili si ne mogu priuštiti, savjetovanje prije putovanja radi prevencije bolesti, te je vjerojatnost njihovog odlaska u opasni okoliš veća nego u turista koji se zadržavaju u turističkim odredištima.
Premda je rjeđa, mogućnost endemske ili uvezene parazitarne infekcije treba razmotriti u stanovnika industrijaliziranih zemalja s kliničkim sindromima koji na nju ukazuju, čak i ako nisu nikamo putovali.
Podaci iz anamneze, klinički pregled i laboratorijski podaci također mogu ukazivati na specifičnu parazitarnu infekciju. Primjerice, eozinofilija je česta tijekom migracije helminta kroz tkivo i može ukazivati na infekciju parazitom kod useljenika ili putnika povratnika.
Dijagnoza parazitarne infekcije ranije se temeljila na identifikaciji jajašca, ličinki ili odraslih parazita u stolici, krvi, tkivima ili drugim uzorcima ili na osnovi prisutnost protutijela u serumu, međutim danas se dijagnoza sve više temelji na identifikaciji parazitskih antigena ili molekularnih testova na DNK parazita.
U mnogim velikim zdravstvenim centrima, bolnicama za putnike i ustanovama javnog zdravstva, dostupni su liječnici koji imaju iskustvo u parazitarnim infekcijama i tropskoj medicini za savjetovanje.
Za detaljne opise dijagnostičkih metoda, vidi CDC Laboratory Identification of Parasites of Public Health Concern.
Uzimanje i postupanje s uzorcima za mikroskopsku dijagnostiku parazitarnih infekcija
|
Parazit
|
Najbolji uzorak
|
Detalji o uzimanju uzorka
|
Komentari
|
|
BAL = bronhoalveolarna lavaža; EDTA = etilen diamin tetraoctena kiselina; UV = ultraljubičasto.
|
|
Bazirano na CDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health Concern, koji pruža detaljne upute.
|
|
Krv
|
|
Plasmodium sp.
|
Razmaz i gusta kap periferne krvi (npr. iz prsta ili ušne resice, uzete pomoću jednokratne lancete) ili 5 do 10 ml svježe antikoagulirane krvi (najbolje uzete u epruvete koje sadržavaju EDTA)
|
Prikupiti više uzoraka tijekom akutne bolesti.
Pripremiti razmaze kapilarne ili antikoagulirane krvi u roku od 3 sata nakon uzimanja.
.
|
Bojenje po Wrightu ili Giemsi
Osigurati čista stakalca.
|
|
Babesia sp.
|
Razmaz i gusta kap kao i za Plasmodium sp
|
Prikupiti isto kao i za Plasmodium sp.
|
Bojenje po Wrightu ili Giemsi
Morfologija je slična prstenastim oblicima kod Plasmodium sp., ali bez pigmenta i gametocita. Tetrade su patognomonične za Babesia sp., ali nisu česte.
|
|
Trypanosoma sp.
|
Razmaz periferne krvi ili 5–6 ml antikoagulirane krvi
|
Prikupiti kapilarnu ili antikoagulirananu krv. Razmaz na predmetnom stakalcu.
|
Za poboljšanje osjetljivosti pretrage mogu se rabiti postupci koncentriranja.
Pokretne tripanosome viđaju se na vlažnim preparatima; da bi ih se identificiralo u fiksiranim preparatima koristi se bojanje po Giemsi
|
|
Filarije
|
Gusta kap ili razmaz 1 ml antikoagulirane krvi; ako je prvi uzorak negativan, 5-10 mL, koncentrira se centrifugiranjem ili filtracijom
|
Mikrofilarije Wuchereria bancrofti i Brugia malayi: uzimanje krvi između 22h navečer i 2 h u noći.
Loa loa, Dipetalonema perstans, i Mansonella ozzardi: uzimanje uzoraka krvi između 10 h ujutro i 18h navečer.
|
Upotrijebiti Giemsa ili hematoksilin-eozin bojenje izravno, ili za veću osjetljivost, nakon koncentracije u 2% formalina (Knott tehnika) ili nakon filtracije kroz Nucleopore® membranu.
|
|
Koštana srž, druga retikuloendotelna tkiva ili CSL
|
|
Leishmania sp.
|
Aspirati koštane srži, slezene, jetre ili limfnih čvorova
|
Razmaz na predmetnom stakalcu
|
Koristite Giemsa, Wright-Giemsa ili hematoksilin-eozin bojenja.
|
|
Naegleria
Acanthamoeba
Balamuthia
|
Svježi cerebrospinalni likvor
|
Uzimati u uvjetima asepse
Pregledajte uzorak što je prije moguće.
|
Pretraga svjetlosnim ili fazno–kontrastnim mikroskopom.
Paraziti mogu biti detektirani po svojim pokretima; oni mogu biti fiksirani i obojeni po Giemsi ili kultivirani.
|
|
Trypanosoma brucei gambiense i rhodesiense
|
Aspirati limfnih čvorova ili čankira
Svježi likvor
|
Uzimati pod uvjetima asepse
|
Koristiti vlažni preparat za identificiranje pokretljivih parazita, ili fiksirati i bojati po Giemsi ili Fieldu prije ili nakon koncentracije centrifugiranjem.
|
|
Aspirat duodenuma ili biopsija jejunuma
|
|
Giardia sp
Cryptosporidium sp.
Cystoisospora sp
Cyclospora sp
Microsporidia
Strongyloides sp
|
Aspirat duodenuma ili uzorak biopsije jejunuma
|
Pregledati aspirat odmah ili fiksirati i obojiti ga. Učiniti patohistološku pretragu uzorka biopsije.
|
Koristite vlažni preparat aspirata za identifikaciju jajašca ili ličinke Strongyloidesa Više bojenja može se koristiti za dijagnozu (vidi Stolica ispod za detalje).
Transmisijski elektronski mikroskop je zlatni standard za otkrivanje mikrosporidija.
|
|
Biopsija rektuma
|
|
Schistosoma mansoni
Schistosoma japonicum
|
Bioptički uzorak rektuma iz područja dorzalnog nabora (Houstonova valvula), oko 9 cm iznad anusa
|
Fiksirati za patohistološku pretragu i pritisnuti dio uzorka između stakalca zbog povećanja osjetljivosti.
|
Određivanje vrste uzročnika zasniva se na morfologiji jajašca.
|
|
Sigmoidoskopija (proktoskopija)
|
|
Entamoeba histolytica
|
Svježi ostrušci sakupljeni kiretom ili Volkmannovom žlicom, komadić sluznice uzet kirurškim instrumentom ili aspirat iz promjene uzet pomoću serološke pipete s gumenim vrhom zapremnine 1 ml (obrisci uzeti štapićem od vate nisu zadovoljavajući)
|
Pregledati uzorak odmah ili nakon fiksacije i bojenja.
|
Koristiti vlažni preparat ili fiksirana obojena stakalca (npr sa trikromnom bojom) za otkrivanje trofozoita i cisti. Stolica se treba analizirati na E. histolytica antigen; ovaj test je osjetljiviji i može razlikovati E. histolytica od nepatogenih ameba.
|
|
Stolica
|
|
Entamoeba histolytica
Entamoeba dispar
Entamoeba moshkovski
Ostale amebe
|
Nekoliko svježih stolica (≥ 3) prikupljenih ujutro
|
Pregledati uzorke neformirane ili proljevaste stolice unutar 15 minuta.
Zadržati formirane stolice hladnjaku do testiranja. Sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru.
|
Koristite vlažni preparat i trajno obojeni preparat (npr. trikromnom bojom) i tehniku koncentriranja za ciste.
Stolicu treba testirati na specifičan E. histolytica antigen, što je osjetljivije i ono može razlikovati E. histolytica od nepatogene E. dispar, E. moshkovski i drugih nepatogenih organizama.
|
|
Giardia sp
|
Više svježih uzoraka stolice (≥ 3) sakupljenih ujutro svaki drugi dan.
|
Pregledati svježe ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru. Trofozoiti se mogu naći u aspiratu duodenuma.
|
Pregledati direktne i koncentrirane uzorke. Ciste se obično vide na vlažnim preparatima, a trofozoiti se vide u fiksiranim, trikromnom bojom obojenim preparatima. Pretraga na fekalne antigene je osjetljivija.
|
|
Cryptosporidium sp.
|
Više svježih uzoraka stolice (≥ 3) sakupljenih tijekom nekoliko dana ili svaki drugi dan
|
Ohladiti i pregledati svježe uzorke ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru.
Pažljivo rukovati; svježe stolice i stolice očuvane u dikromatu su infektivne.
Aspirat ili biopsija duodenuma mogu biti dijagnostički.
|
Pregledavati vlažne razmaze svjetlosnim mikroskopom, diferencijalnim interferencijskim kontrastnim mikroskopom i imunofluorescentnom mikroskopijom.
Fiksirani uzorci se mogu obojiti modificiranim acidorezistentnim bojenjem ili modificiranim bojenjem safraninom. Pretraga na fekalne antigene je osjetljivija.
|
|
Cystoisospora sp
|
Više svježih uzoraka stolice sakupljenih tijekom nekoliko dana ili svaki drugi dan.
|
Pregledati svježe ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru. Postupci koncentriranja povećavaju osjetljivost.
|
Oociste se mogu vidjeti u vlažnim razmazima u svijetlom polju pomoću diferencijalnog interferencijskog kontrasta ili epifluorescentne mikroskopije. Obojiti fiksirane uzorke modificiranim acidorezistentnim bojenjem. Kad su stolice negativne, ispitivanje aspirata dvanaesnika ili biopsija mogu biti dijagnostički.
|
|
Cyclospora spp
|
Više svježih uzoraka stolice skupljenih tijekom nekoliko dana ili svaki drugi dan
|
Uzorke treba ohladiti u hladnjaku i pregledati ih svježe ili zamrznute ili fiksirati u 10%–tnom formalinu i 2,5%–tnom kalijevom dikromatu. Različiti laboratorijski testovi zahtijevaju različite tehnike očuvanja. Postupci koncentriranja povećavaju osjetljivost.
|
Pregledavati vlažne razmaze svjetlosnim mikroskopom, diferencijalnim interferencijskim kontrastnim mikroskopom i UV fluorescentnom mikroskopijom. Oociste su u UV svjetlu autofluorescentne. Fiksirani uzorci se mogu obojiti modificiranim acidorezistentnim bojenjem ili modificiranim bojenjem safraninom. Test sporulacije može razlikovati Cyclosporau od modrozelenih algi.
|
|
Microsporidia
|
Više uzoraka stolice sakupljenih tijekom nekoliko dana ili svaki drugi dan
|
Ako su stolice negativne, može biti potrebna biopsija tankog crijeva.
|
Najviše se rabi bojanje uzoraka kromotropnim metodama. Za brzo otkrivanje se mogu rabiti kemofluorescentne tvari poput Kalkofluor bjelila.
Elektronska je mikroskopija standard i koristi se za određivanje vrste uzročnika
|
|
Trichuris sp
Ascaris sp
Rudarske gliste
Strongyloides sp
Trakavice
Metilji
|
Više uzoraka stolice prikupljenih dnevno (do 7 je potrebno za Strongyloides)
|
Potrebno je ohladiti uzorak i pregledati svježe ili fiksirati u 10% formalinu i koncentrirati pomoću taloženja formalin-etil-acetatom.
|
Kod infekcije sa Strongyloidesom nalaze se aktivne larve; kod infekcije ostalim intestinalnim helmintima vide se jajašca.
Za Strongyloides, pretraga na agaru je osjetljivija metoda od pretrage jajašaca ili parazita. Ako se stolica čuva na sobnoj temperaturi, ličinke Strongyloidesa mogu sličiti ličinkama rudarske gliste.
|
|
Enterobiua sp
|
Jajašca prikupljena s perianalnog područja samoljepljivom trakom i zalijepljena na stakalce
|
Sakupiti s perianalnog područja ujutro, prije obavljanja nužde ili kupanja.
|
Jajašca Enterobiusa povremeno se vide u uzorku stolice ili vaginalnom sadržaju dobivenom tijekom Papanicolaua testa. Odrasli crvi mogu se vidjeti na perianalnoj regiji ili u vagini.
|
|
Sputum ili aspirat dišnog sustava.
|
|
Paragonimus sp.
|
Svježi sputum
|
Pregledati uzorak što je prije moguće ili ga pohraniti za kasniju pretragu.
|
Mogu biti nužni postupci koncentriranja. Povremeno, jajašca su prisutna u pleuralnoj tekućini.
|
|
Strongyloides (hiperinfekcija)
|
Sputum, bilo koji uzorak aspirata, tekućina dobivena BAL-om ili drenažni uzorak.
|
Pregledati uzorak što je prije moguće ili ga pohraniti za kasniju pretragu.
|
U vlažnim razmazima se mogu vidjeti aktivne larve ili se uzorci mogu fiksirati i obojiti po Giemsi.
|
|
Biopsija pluća
|
|
Paragonimus sp.
|
Otvorena biopsija pluća
ili perkutana biopsija pod nadzorom fluoroskopa ili CT–a.
|
Sakupiti i staviti u sterilnu posudu zajedno sa sterilnom fiziološkom otopinom. Fiksirati i obojiti po Giemsi ili hematoksilin-eozinom.
|
Mogu se identificirati jajašca i odrasli metilji.
|
|
Koža
|
|
Onchocerca volvulus
|
Za bolesnike zaražene u Africi, uzorak kože s područja bedra, stražnjice ili zdjelične kosti.
Za bolesnike zaražene u Latinskoj Americi, uzorak kože s područja glave, lopatice ili stražnjice.
|
Prilikom uzimanja uzoraka kože, dezinficirati kožu alkoholom, uvesti iglu veličine 25-G neposredno ispod epidermisa, odignuti ga i odrezati mali komadić tkiva pomoću skalpela, britve ili instrumenta za biopsiju rožnice i bjeloočnice. Ne bi se trebalo javiti krvarenje. Pregledati svježe ili fiksirati u metanolu i obojati po Giemsi ili hematoksilin-eozinom.
|
Ispitati uzorak stavljen u fiziološku otopinu zbog pokretnih mikrofilarija koje migriraju iz uzorka kože. Mikrofilarije se mogu vidjeti u dijelovima tkiva.
|
|
Leishmania sp.
|
Biopsija neulceriranog područja lezije i "touch" preparati ili tanki ostružci
|
Tražiti amastigote u preparatima obojenim po Giemsi ili uzorcima biopsije obojenim hematokslin-eozinom.
|
Amastigoti Leishmaniae morfološki se ne razlikuju od Trypanosoma cruzi. Leishmania može biti kultivirana iz biopsije kože, ali rast in vitro može trajati tjednima. Dostupni su molekularni testovi za Leishmania DNA.
|
|
Urogenitalni iscjedak ili biopsija
|
|
Trichomonas sp.
|
Sterilni brisevi sekreta vagine, uretre ili prostate stavljeni u epruvetu s malom količinom sterilne fiziološke otopine
|
Reći ženskim pacijentima da ne ispiru rodnicu 3–4 dana prije uzimanja uzorka.
Poslati uzorak u laboratorij što je prije moguće.
|
Otkivanje pokretnih uzročnika u vlažnom razmazu je najbrže. Izravno detektiranje fluorescentnih protutijela na parazite je osjetljivija metoda; kultura je najosjetljivija, ali traje 3-7 dana.
|
|
Schistosoma haematobium, ponekad S. japonicum.S. japonicum
|
Svježa mokraća ili biopsija iz područja oko trigonuma.
|
Preporučeno vrijeme za skupljanje urina je između podneva i 15h poslijepodne. Centrifugiranje povećava mogućnost otkrivanja.
|
Jajašca se mogu vidjeti u vlažnim preparatima mokraće ili uzorcima biopsije mokraćnog mjehura.
|
Paraziti probavnog sustava
Različiti stadiji protozoa ili helminta koji inficiraju probavni sustav u pravilu se izlučuju stolicom. Za rutinsko otkrivanje potrebno je testiranje uzoraka stolice, najbolje 3 sakupljene u različitim danima, jer izlučivanje može biti sporadično. Treba razmotriti emprijsko liječenje jer je osjetljivost testiranja uzorka stolice na jajašca i parazite niska. Osjetljivi i specifični testovi sada su dostupni za otkrivanje antigena G. intestinalis, Cryptosporidium spp i Entamoeba histolytica u stolici. Iako je skupo, molekularni testovi za G. intestinalis, Cryptosporidium spp, E. histolytica i Cyclosporaa uključeni su u probir baziran na PCR-u za crijevne bakterijske, virusne i parazitarne patogene u uzorcima stolica (vidi tablicu).
Svježu stolicu nezagađenu mokraćom, vodom, prljavštinom ili dezinfekcijskim sredstvima treba dostaviti u laboratorij unutar 1 h; vjerojatnije je da će se pokretljivi trofozoiti naći u neformiranim ili vodenastim stolicama. Ako se test ne izvodi odmah, stolica treba biti pohranjena u hladnjaku, ali ne smije biti smrznuta. Dijelovi svježe stolice bi se također trebali emulgirati u fiksacijskom sredstvu kako bi se očuvali protozoi probavnog sustava. Za poboljšanje osjetljivosti pretrage mogu se rabiti postupci koncentriranja. Analnim otiscima ljepljivom trakom ili obriscima mogu se prikazati jajašca glista ili trakavice. Ako se sumnja na strongiloidozu, trebalo bi staviti razmaz svježe stolice na hranjivu podlogu i inkubirati, kako bi se mogli pronaći tragovi migrirajućih larvi. Antibiotici, rendgenski kontrasti, purgativi i antacidi mogu odgoditi otkrivanje jajašaca ili parazita za nekoliko tjedana.
Sigmoidoskopija ili kolonoskopija dolaze u obzir kad su rutinske pretrage stolice negativne u bolesnika s trajnim probavnim simptomima kod kojih se sumnja na amebijazu. Uzorci se pri sigmoidoskopiji trebaju uzeti kiretom ili žličicom (štapići s vatom nisu pogodni) i odmah obraditi za mikroskopiju. Za dijagnozu infekcija poput kriptosporidioze i mikrosporidioze mogu biti potrebni aspirati duodenuma ili biopsije tankog crijeva.
Serološke pretrage za parazitarne infekcije
Neki paraziti mogu se detektirati pomoću seroloških testova (vidi tablicu).
Serološke i molekularne pretrage za parazitarne infekcije
|
Infekcija
|
Protutijelo
|
Antigen ili DNA / RNA
|
|
Catt = card aglutinacijski test na tripanosomijazu koju uzrokuje Trypanosoma brucei gambiense; CDC = Centar za kontrolu i prevenciju bolesti; CF = fiksacija komplementa; DFA = izravna fluorescentna antitijela; EIA = enzimski imunoesej; FAST-ELISA = Falcon skrining test -enzimski povezani imunosorbentni test; IB = imunoblot; ICG = imunokromatgrafski test; IFA = pretraga indirektnim fluorescentnim antitijelima; IHA = indirektni test hemaglutinacije; IIF = imunofluorescentna pretraga; PCR = lančana reakcija polimeraze; RIPA = radioimunopercipitacijska pretraga; TEM = transmisijska elektronska mikroskopija
|
|
Zapamti: Neki setovi za detekciju antigena i parazita komercijalno su dostupni na tržištu. Drugi su dostupni u CDC-u ili drugim referentnim laboratorijima. Molekularni testovi (npr. PCR) za DNA su dostupni za dijagnostiku enteričkih protozoa u uzorcima stolice, ali oni su skupi. Molekularni testovi za niz drugih parazita dostupni su u referentnim ili istraživačkim laboratorijima.
|
|
Na temelju CDC Laboratory Identification of Parasites of Public Health Concern.
|
|
Protozoe
|
|
Afrička tripanosomijaza (West)
|
CATT
|
—
|
|
Amebijaza
|
EIA, IHA
|
Stolica: Antigen (EIA), PCR
|
|
Babezioza
|
IFA
|
Krv: PCR
|
|
Chagasova bolest
|
IFA, EIA, RIPA
|
Krv, tkivo ili CSL: PCR
|
|
Kriptosporidioza
|
—
|
Stolica: Antigen (EIA), PCR
|
|
Ciklosporoza
|
—
|
PCR
|
|
Giardijaza
|
—
|
Stolica: Antigen (EIA), DFA, PCR
|
|
Lišmenijaza
|
IFA ili EIA (za visceralnu ali ne i kožne lišmeniozu)
|
Krv ili tkiva: PCR
|
|
Malarija
|
IFA
|
Krv: ICG na antigen (brzi dijagnostički test), PCR
|
|
Mikrosporidioza
|
—
|
Stolica ili tkivo crijeva: IFA, IIF, TEM, PCR
|
|
Toksoplazmoza
|
IFA, EIA (IgG i IgM)
|
Tkiva ili krvi: PCR
|
|
Oblići
|
|
Filarioza
|
—
|
Krv: Antigen (ICG, nije dostupan u SAD-u)
|
|
Strongiloidoza
|
EIA, IFA, IHA
|
—
|
|
Trihineloza
|
EIA
|
—
|
|
Toksokaroza
|
EIA
|
—
|
|
Metilji
|
|
Paragonimijaza
|
CF, IB, EIA
|
—
|
|
Shistosomijaza
|
FAST-ELISA, IB
|
—
|
|
Trakavice
|
|
Cisticerkoza
|
IB (serum ili CSL), EIA
|
Serum ili CSL: Antigen (koristi se za procjenu odgovora na terapiju, nije dovoljno osjetljiv za dijagnozu)
CSL: PCR
|
|
Ehinokokoza
|
EIA, IHA, IFA, IB
|
—
|
Liječenje
Savjete za liječenje parazitarnih infekcija može se dobiti od stručnjaka u velikim zdravstvenim i javno zdravstvenim ustanovama i bolnicama za putničku medicinu, na web stranici CDC-a, u udžbenicima o infektivnim bolestima i tropskoj medicini te u sažetom obliku iz The Medical Letter on Drugs and Therapeutics.
Lijekovi za rijetke parazitarne infekcije mogu se pribaviti od Službe za lijekove CDC–a ili proizvođača.
Prevencija
Usprkos značajnom ulaganju i istraživanju, još uvijek ne postoje cjepiva za sprječavanje parazitarnih infekcija u ljudi. Prevencija se temelji na mjerama izbjegavanja.
Prijenos većine crijevnih parazita se može spriječiti
Za internacionalne putnike, najbolji savjet je "kuhati, prokuhati, oguliti ili zaboraviti." Kada se one slijede, ove mjere smanjuju, ali ne uklanjaju rizik od crijevnih parazitarnih infekcija, kao i rizik od bakterijskih i virusnih gastroenteritisa. Meso, osobito svinjetinu, te ribu, osobito slatkovodnu, treba prije konzumiranja dobro skuhati. Druge mjere sigurnosti uključuju odstranjenje mačjih nužnika s mjesta na kojima se priprema hrana da bi se izbjegla toksoplazmoza. U područjima gdje je shistosomijaza endemska, ne bi trebalo plivati u slatkovodnim jezerima, potocima niti rijekama, kao niti hodati bosonog u područjima u kojima se nalaze rudarske gliste.
Prevencija malarije i mnogih drugih bolesti prenosivim vektorima uključuje
-
Nošenje majica i hlača dugih rukava
-
Primjena antirepelenata koji sadrže dietiltoluamid (DEET) na izloženu kožu i permetrin na odjeću.
-
Mreže za prozore, klima uređaji i zaštitne mreže protiv komaraca natopljene permetrinom ili drugim insekticidima pružaju dodatnu zaštitu.
-
Za stanovnike u neendemskim područjima koji putuju u područja gdje ima malarije, uzimaju se profilaktički lijekovi protiv malarije
Putnici u ruralna područja Latinske Amerike ne bi trebali spavati u nastambama od nepečene opeke gdje kukci mogu prenijeti Chagasovu bolest. U Africi bi putnici trebali izbjegavati nošenje odjeće žarkih boja te nositi odjeću dugih rukava i duge hlače, kako bi izbjegli ubode ce– ce muha u područjima u kojima postoji Afrička bolest spavanja.
Preporuke za putovanja u pojedine zemlje dostupne su u CDC: Travelers' Health, u CDC: Travel Health and the Yellow Book, i u CDC Health Information for International Travel 2016.
Više informacija
-
CDC: About ParasitesCDC: About Parasites
-
CDC: ParasitesCDC: Parasites
-
CDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health ConcernCDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health Concern
-
CDC: Travel Health and the Yellow Book,CDC: Travel Health and the Yellow Book,
-
CDC: Travelers' HealthCDC: Travelers' Health