Humani paraziti su organizmi koji žive na ili u nekoj osobi te se opskrbljuju hranjivim tvarima podrijetlom iz te osobe (njihovog domaćina). Postoje 3 vrste parazita:
-
Jednostanični organizmi (praživotinje, mikrosporije)
-
Višestanični helminti (crvi)
-
Ektoparaziti, kao što su svrab i uši
Infekcije protozoima i helmintima odgovorne su za značajan morbiditet i mortalitet diljem svijeta . Prevladavaju u Središnjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji. U Australiji, Kanadi, Europi, Japanu, Novom Zelandu i SAD–u puno su rjeđe. Iako daleko najveći utjecaj imaju na stanovnike osiromašenih tropskih područja s lošim sanitarnim uvjetima, infekcije parazitima susreću se i u razvijenim zemljama među useljenicima i putnicima koji su se vratili iz endemskih područja, kao i, povremeno, među stanovnicima koji nisu nikamo putovali (osobito u onih s AIDS–om i drugim uzrocima imunodeficijencija).
Neki su se paraziti prilagodili životu u lumenu crijeva ili rodnice gdje je sredina anaerobna; ostali nastanjuju krv ili tkiva gdje su u aerobnim uvjetima.
Mnoge se crijevne parazitarne infekcije šire fekalnim zagađenjem hrane ili vode. One su najčešće u siromašnim područjima gdje su loši sanitarni uvjeti i higijena. Neki paraziti, kao što su gliste, mogu ući kroz kožu tijekom dodira sa zagađenim tlom ili, u slučaju shistosoma, sa zagađenom slatkom vodom. Drugi, poput malarije, prenose vektori - artropodi. U rijetkim slučajevima, paraziti se mogu prenijeti transfuzijama krvi ili zajedničkim iglama, kao i kongenitalno: s majke na plod.
Neki su paraziti u SAD–u i drugim industrijaliziranim zemljama endemski. Primjeri za to su glista Enterobius vermicularis, Trichomonas vaginalis, Toxoplasma gondii i crijevni paraziti poput Giardia intestinalis (znana kao G. duodenalis ili G. lamblia) i Cryptosporidium spp.
Infekcije protozoima i helmintima razlikuju se po bitnim obilježjima.
Protozoa
Protozoe su jednostanični rganizmi koji se umnažaju jednostavnom diobom (vidi Ekstraintestinalne protozoe i Intestinalne protozoe i Microsporidia). Protozoe se mogu razmnožavati u ljudima (domaćinima), povećavajući svoj broj i na taj način izazvati neobuzdanu infekciju. Uz rijetke iznimke, infekcije protozoama ne uzrokuju eozinofiliju.
Mikrosporidije
Mikrosporidije su unutarstanični organizmi koji formiraju spore i koji su se mogu klasificirati kao protozoa, ali genetska analiza pokazuje da su zapravo gljive ili usko povezane s njima. Bolest u ljudi je uglavnom ograničena na osobe koje imaju AIDS ili neko drugo teško imunokompromitirajuće stanje. Kliničke manifestacije uključuju gastroenteritis, infekciju očiju ili diseminiranu infekciju.
Helminti
Helminti su višestanični organizmi i imaju složene organske sustave. Helminti se mogu dalje podijeliti u
Nasuprot protozoima, helminti se ne razmnožavaju u ljudima, ali mogu izazvati eozinofiliju dok migriraju kroz tkiva. Većina helminta ima složene životne cikluse tijekom kojih provode poprilično vremena izvan ljudskih domaćina. Nekolicina, uključujući Strongyloides stercoralis, Capillaria philippinensis i Hymenolepis nana, može povećati svoj broj zbog autoinfekcije (potomci reinficiraju istog domaćina umjesto da zaraze drugog domaćina). U slučaju strongiloidiaze, autoinfekcija može rezultirati teškom, diseminiranom hiperinfekcijom u imunosuprimiranih osoba, naročito onih koji primaju liječenje kortikosteroidima.
Težina infekcije helmintima obično ovisi o količini jedinki glista, uz iznimku kada je infestacija jednom askariskoja uzrokuje životno-ugrožavajući akutni pankreatitismigriracijom i opstrukcijom pankreatičnog trakta. Količina crva ovisi o razini izlaganja okolišu, čimbenicima u parazita i domaćinovim genski određenim imunosnim odgovorima. Ako se osoba odseli iz endemskog područja, broj odraslih crva se tijekom vremena smanjuje. Premda rijetki paraziti (npr. Clonorchis sinensis) mogu preživjeti desetljećima, kod većine vrsta trajanje života iznosi samo nekoliko godina ili manje.
Nematode (oblići) su nesegmentirani cilindrični paraziti dužine od 1 mm do 1 m. Oblići imaju tjelesnu šupljinu po čemu se razlikuju od trakavica i metilja. Ovisno o vrsti, za ljude su zarazni u različitim stadijima svog životnog ciklusa. Stotine tisuća ljudi su zaraženi nematodama koji žive u crijevima koji se šire u obliku jaja i larvi u stolici; najčešći su Ascaris (askarijaza), hookworms, Trichuris (trichuriasis), i Strongyloides (strongiloidijaza).
Cestode (trakavice) su odrasli multisegmentirani plosnati paraziti koji nemaju probavnog trakta i uzimaju hranjive tvari izravno od domaćina u tankom crijevu. U domaćinovom probavnom traktu, odrasla trakavice može postati velika, i do 40 m za pojedinu vrstu. Trakavice koje inficiraju ljude su riblji tapeworm (Diphyllobothrium latum), goveđa trakavica (Taenia saginata), i svinjska trakavica (Taenia solium).
Trematode (flukes) su nesegmentirani plosnati paraziti koji inficiraju krvne žile, jetru, pluća i probavni trakt. Oni obično nisu dulji od nekoliko centimetara; međutim, neki su veličine samo 1 mm, a neki mogu biti veliki i 7 cm. U ljudi, većinu infekcija metilja uzrokuje Schistosoma species (shistosomijaza), jetreni metilji uključujući Fasciola hepatica (fasciola) i Clonorchis sinensis (clonorchiasis), ai plućni metilji kao što je Paragonimus species (paragonimiasis).
Dijagnoza
Pristup parazitarnim infekcijama
-
Mikroskopski pregled
-
Antigen i DNK testovi
Metode koje se primjenjuju za dijagnozu specifičnih parazita se nalaze u tablici Prikupljanje i rukovanje uzorcima za mikroskopsku dijagnostiku parazitarnih infekcija.
Prikupljanje i rukovanje uzorcima za mikroskopsku dijagnostiku parazitskih infekcija
Parazit
|
Najbolji uzorak
|
Detalji o uzimanju uzorka
|
Komentari
|
BAL = bronhoalveolarna lavaža; EDTA = etilen diamin tetraoctena kiselina; UV = ultraljubičasto.
|
Bazirano na CDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health Concern, koji sadrži detaljne informacije.
|
Krv
|
Babesia vrsta
|
Gusta kap i krva na Plasmodium species
|
Sakupi kao za Plasmodium species.
|
Koristite Wright ili Giemsa boju.
Morfologija je slična Plasmodium oblika prstena vrste, ali bez pigmenta i gametocita. Tetrade su dijagnostičke Babesia vrste, ali su rijetke.
|
Filarije
|
Gusta kap ili razmaz 1 ml antikoagulirane krvi; ako je prvi uzorak negativan, 5-10 mL, koncentrira se centrifugiranjem ili filtracijom
|
Mikrofilarije Wuchereria bancrofti i Brugia malayi: Uzeti uzorak krvi od 22 sata do 2 sata ujutro.
Loa loa, Dipetalonema perstans, and Mansonella ozzardi: Izvaditi uzorak krvi između 10 sati ujutro i 18 sati popodne.
|
Upotrijebiti Giemsa ili hematoksilin-eozin bojenje izravno, ili za veću osjetljivost, nakon koncentracije u 2% formalina (Knott tehnika) ili nakon filtracije kroz Nucleopore® membranu.
|
Plasmodium vrsta
|
Debeli i tanki razmazi kapilarne krvi (tj. prstom ili ušnom školjkom, pomoću jednokratne lancete) ili 5-10 mL svježe antikoagulirane krvi (po mogućnosti u epruvetama koje sadrže EDTA)
|
Prikupiti više uzoraka tijekom akutne bolesti.
Pripremiti razmaze kapilarne ili antikoagulirane krvi u roku od 3 sata nakon uzimanja.
|
Koristite Wright ili Giemsa boju.
Osigurati čista stakalca.
|
Trypanosoma vrsta
|
Tanki razmazi kapilarne krvi ili 5-6 mL antikoagulirane krvi
|
Prikupiti kapilarnu ili antikoagulirananu krv. Razmazati na stakalcima.
|
Za poboljšanje osjetljivosti pretrage mogu se rabiti postupci koncentriranja.
Pokretne tripanosome viđaju se na vlažnim preparatima; da bi ih se identificiralo u fiksiranim preparatima koristi se bojanje po Giemsi
|
Koštana srž, drugo retikuloendotelno tkivo ili cerebrospinalna tekućina
|
Leishmania species (visceralna leishmaniaza)
|
Aspirati koštane srži, slezene, jetre ili limfnih čvorova ili razmazi iz buffy coata
|
Razmazati na stakalcima.
|
Koristite Giemsa, Wright-Giemsa ili hematoksilin-eozin bojenja.
|
Naegleria
Acanthamoeba
Balamuthia
|
Svježa spinalna tekućina
|
Koristite aseptičnu tehniku prikupljanja.
Pregledajte uzorak što je prije moguće.
|
Pregledajte pomoću svjetlosne ili fazno-kontrastne mikroskopije.
Paraziti mogu biti detektirani po svojim pokretima; oni mogu biti fiksirani i obojeni po Giemsi ili kultivirani.
|
Rhodesiense
Trypanosoma brucei gambiense
|
Aspirati limfnih čvorova ili čankira
Svježa spinalna tekućina
|
Koristite aseptičnu tehniku prikupljanja.
|
Koristiti vlažni preparat za identificiranje pokretljivih parazita, ili fiksirati i bojati po Giemsi ili Fieldu prije ili nakon koncentracije centrifugiranjem.
|
Aspirat duodenuma ili biopsija jejunuma
|
Giardia species
Cryptosporidium species
Cystoisospora species
Cyclospora species
Microsporidia
Strongyloides species
|
Aspirat duodenuma ili uzorak biopsije jejunuma
|
Pregledati aspirat odmah ili fiksirati i obojiti ga. Učiniti patohistološku pretragu uzorka biopsije.
|
Koristiti mokri razmaz aspirata za identifikaciju Strongyloides larvi. Više bojenja može se koristiti za dijagnozu (vidi Stolica ispod za detalje).
Transmisijski elektronski mikroskop je zlatni standard za otkrivanje mikrosporidija.
|
Biopsija rektuma
|
Schistosoma mansoni
Schistosoma japonicum
|
Uzorak rektalne biopsije iz razine dorzalnog nabora (Houston valvula), oko 9 cm od anusa
|
Fiksirati za patohistološku pretragu i pritisnuti dio uzorka između stakalca zbog povećanja osjetljivosti.
|
Određivanje vrste uzročnika zasniva se na morfologiji jajašca.
|
Sigmoidoskopija (proktoskopija)
|
Entamoeba histolytica
|
Svježe strugotine s kiretom ili Volkmannovom žlicom, komadić sluznice odrezan kirurškim instrumentom ili aspiracija iz lezije pomoću pipete od 1 mL s gumenom bulbom (taferi s vatom nisu zadovoljavajući)
|
Ispitajte uzorak odmah ili nakon fiksacije i bojenja.
|
Koristiti vlažni preparat ili fiksirana obojena stakalca (npr sa trikromnom bojom) za otkrivanje trofozoita i cisti. Stolicu treba obraditi na E. histolytica antigen ili DNA, ovi testovi su osjetljiviji i mogu razlikovati E. histolytica od E. dispar i drugih nepatogenih ameba.
|
Stolica
|
Cryptosporidium species
|
Višestruke svježe stolice (≥ 3) prikupljene dnevno ili svaki drugi dan
|
Ohladiti i pregledati svježe uzorke ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru.
Pažljivo rukovati; svježe stolice i stolice očuvane u dikromatu su infektivne.
Aspirat ili biopsija duodenuma mogu biti dijagnostički.
|
Ispitajte mokre nosače konvencionalnim svjetlom, kontrastom diferencijalne interferencije i imunofluorescentnom mikroskopijom.
Obojite uzorke modificiranim kiselootpornim ili modificiranim safraninom. Testovi za fekalne antigene ili DNK su osjetljiviji.
|
Cyclospora species
|
Višestruke svježe stolice prikupljene dnevno ili svaki drugi dan
|
Uzorke treba čuvati u hladnjaku i pregledavati svježe ili smrznute ili konzervirati u 10% formalinu i 2,5% kalijevom dikromatu. Različiti laboratorijski testovi zahtijevaju različite tehnike očuvanja. Tehnike koncentracije povećavaju osjetljivost.
|
Ispitajte mokre nosače konvencionalnim svjetlom, kontrastom diferencijalne interferencije svijetlog polja i UV fluorescentnom mikroskopijom. Oociste su u UV svjetlu autofluorescentne. Fiksirani uzorci mogu se obojiti modificiranom kiselootpornom bojom ili modificiranim safraninom. Test sporulacije može razlikovati Cyclospora od zelenoplavih algi.
Testovi za DNA u fecesu su specifični i osjetljiviji.
|
Cystoisospora species
|
Višestruke svježe stolice prikupljene dnevno ili svaki drugi dan
|
Pregledati svježe ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru. Tehnike koncentracije povećavaju osjetljivost.
|
Oociste se mogu vizualizirati u mokrim nosačima kontrastom diferencijalne interferencije svijetlog polja ili epifluorescentnom mikroskopijom. Obojite fiksirane uzorke modificiranom bojom otpornom na kiseline. Kad su stolice negativne, ispitivanje aspirata dvanaesnika ili biopsija mogu biti dijagnostički.
|
Entamoeba dispar
Entamoeba histolytica
Ostale amebe
|
Nekoliko svježih stolica (≥ 3) prikupljenih ujutro
|
Pregledati uzorke neformirane ili proljevaste stolice unutar 15 minuta.
Zadržati formirane stolice hladnjaku do testiranja. Sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru.
|
Koristite vlažni preparat i trajno obojeni preparat (npr. trikromnom bojom) i tehniku koncentriranja za ciste.
Stolica treba biti testirana na antigen ili DNA E. histolytica,što ima veću osjetljivost za razlikovanjeE. histolytica od E. dispar i drugih nepatogenih ameba.
|
Enterobius species
|
Jajašca prikupljena s perianalnog područja samoljepljivom trakom i zalijepljena na stakalce
|
Sakupite iz područja oko anusa ujutro prije pražnjenja crijeva ili kupanja.
|
Enterobius jaja se ponekad mogu vidjeti u stolici ili iscjetku rodnice koji se uzme pri PAPA testu. Odrasli crvi mogu se vidjeti na perianalnoj regiji ili u vagini.
|
Giardia species
|
Višestruke svježe stolice (≥ 3) prikupljene ujutro svaki drugi dan
|
Pregledati svježe ili sačuvati u formalinu ili drugom fiksatoru. Trofozoiti se mogu naći u aspiratu duodenuma.
|
Pregledati direktne i koncentrirane uzorke. Ciste se obično vide na vlažnim preparatima, a trofozoiti se vide u fiksiranim, trikromnom bojom obojenim preparatima. Testovi za fekalne antigene ili DNK su osjetljiviji.
|
Microsporidia
|
Višestruko prikupljanje stolica dnevno ili svaki drugi dan
|
Biopsije tankog crijeva mogu biti potrebne ako su stolice negativne.
|
Najviše se koriste uzorci obojeni kromotropnim metodama. Za brzo otkrivanje se mogu rabiti kemofluorescentne tvari poput Kalkofluor bjelila.
Elektronska mikroskopija je najosjetljivija metoda i koristi se za specijaciju.
Testovi za DNK u stolici ili tkivu dostupni su za neke vrste.
|
Cestode (trakavice)
Nematode (valjkasti crvi)
Ascaris
Rudarske gliste
Strongyloides
Trichuris
Trematode (metilji)
Drugi
|
Skupiti veći broj uzoraka stolica (do 7) za Strongyloides
|
Potrebno je ohladiti uzorak i pregledati svježe ili fiksirati u 10% formalinu i koncentrirati pomoću taloženja formalin-etil-acetatom.
|
Aktivne ličinke vide se sa Strongyloides; jajne stanice se vide s drugim crijevnim helmintima.
Ako se stolica čuva na sobnoj temperauri, potrebno je razlikovati larve rudarske gliste od Strongyloides larvi .
Kada Strongyloides postoji sumnja i izravni pregled je negativan, potrebno je napraviti jedan ili više sljedećih specijaliziranih testova stolice; koncentracija formalin-etil acetata, izdvajanje ličinki tehnikom Baermannovog lijevka, kultura metodom Harada-Mori filter ploče ili kultura agar ploče.
|
Sputum ili aspirat dišnog sustava.
|
Paragonimus vrsta
|
Svježi ispljuvak
|
Pregledajte uzorak što je prije moguće ili ga sačuvajte za kasnije ispitivanje.
|
Tehnike koncentracije mogu biti potrebne. Povremeno, jajašca su prisutna u pleuralnoj tekućini.
|
Strongyloides vrsta (hiperinfekcija)
|
Sputum, bilo koji uzorak aspirata, tekućina dobivena BAL-om ili drenažni uzorak.
|
Pregledajte uzorak što je prije moguće ili ga sačuvajte za kasnije ispitivanje.
|
Aktivne ličinke mogu se vidjeti u mokrim držačima ili se mogu fiksirati i obojiti Giemsom.
|
Biopsija pluća
|
Paragonimus species
|
Otvorena biopsija pluća ili perkutana biopsija vođena fluoroskopijom ili CT-om
|
Prikupite i stavite u sterilnu posudu sa sterilnom fiziološkom otopinom. Fiksirati i obojiti po Giemsi ili hematoksilin-eozinom.
|
Mogu se identificirati jajašca i odrasli metilji.
|
Koža
|
Leishmania species (kožna leishmaniaza)
|
Biopsija neulceriranog područja lezije i "touch" preparati ili tanki ostružci
|
Tražiti amastigote u preparatima obojenim po Giemsi ili uzorcima biopsije obojenim hematokslin-eozinom.
|
Leishmania amastigote su morfološki iste kao od Trypanosoma cruzi. Leishmaniase može kultivirati od biopsije kože, ali rast in vitro traje tjednima. Dostupni su molekularni testovi za Leishmania DNA.
|
Onchocerca volvulus
|
Za bolesnike zaražene u Africi, uzorak kože s područja bedra, stražnjice ili zdjelične kosti.
Za bolesnike zaražene u Latinskoj Americi, uzorak kože s područja glave, lopatice ili stražnjice.
|
Za škare kože, dezinficirajte kožu alkoholom, umetnite iglu kalibra 25 točno ispod epiderme, podignite je i odrežite mali komad tkiva skalpelom ili oštricom britve ili upotrijebite alat za biopsiju sklerokornealnog bušenja. Ne bi se trebalo javiti krvarenje. Pregledati svježe ili fiksirati u metanolu i obojati po Giemsi ili hematoksilin-eozinom.
|
Ispitati uzorak stavljen u fiziološku otopinu zbog pokretnih mikrofilarija koje migriraju iz uzorka kože. Mikrofilarije se mogu vidjeti u dijelovima tkiva.
|
Urogenitalni iscjedak ili biopsija
|
Schistosoma haematobium, povremeno S. japonicum
|
Svježi urin ili biopsija mokraćnog mjehura, posebno područja oko trigona
|
Preporučeno vrijeme za skupljanje urina je između podneva i 15h poslijepodne. Centrifugiranje povećava mogućnost otkrivanja.
|
Jajašca se mogu vidjeti u vlažnim preparatima mokraće ili uzorcima biopsije mokraćnog mjehura.
|
Trichomonas vrsta
|
Sterilni brisevi sekreta vagine, uretre ili prostate stavljeni u epruvetu s malom količinom sterilne fiziološke otopine
|
Recite pacijenticama da se ne tuširaju 3-4 dana prije uzimanja uzorka.
Poslati uzorak u laboratorij što je prije moguće.
|
Identifikacija pokretnih organizama pomoću mokrog nosača je najbrža. Izravno detektiranje fluorescentnih protutijela na parazite je osjetljivija metoda; kultura je najosjetljivija, ali traje 3-7 dana. Amplifikacija nukleinskih kiselina
|
Parazitarne infekcije treba razmotriti u diferencijalnoj dijagnozi kliničkih sindroma nastalih u stanovnika ili putnika u područja gdje su sanitarni uvjeti i higijena loši ili gdje su bolesti koje prenose vektori endemične. Primjerice, vrućica u putnika povratnika može ukazivati na mogućnost malarije. Nedavna iskustva ukazuju na to kako su u osobitoj opasnosti useljenici iz endemičnih područja u razvijene zemlje, koji se vraćaju kući u posjet prijateljima i rodbini. Oni često ne traže, ili si ne mogu priuštiti, savjetovanje prije putovanja radi prevencije bolesti, te je vjerojatnost njihovog odlaska u opasni okoliš veća nego u turista koji se zadržavaju u turističkim odredištima.
Premda je rjeđa, mogućnost lokalno akvirirane parazitarne infekcije treba razmotriti u stanovnika industrijaliziranih zemalja s kliničkim sindromima koji na nju ukazuju, čak i ako nisu nikamo putovali. Neke parazitarne infekcije mogu biti prenesene od putnika na osobe koji nisu putovali.
Podaci iz anamneze, klinički pregled i laboratorijski podaci također mogu ukazivati na specifičnu parazitarnu infekciju. Primjerice, eozinofilija je česta tijekom migracije helminta kroz tkivo i može ukazivati na infekciju parazitom kod useljenika ili putnika povratnika.
Dijagnoza parazitarne infekcije ranije se temeljila na identifikaciji jajašca, ličinki ili odraslih parazita u stolici, krvi, tkivima ili drugim uzorcima ili na osnovi prisutnost protutijela u serumu, međutim danas se dijagnoza sve više temelji na identifikaciji parazitskih antigena ili molekularnih testova na DNK parazita.
U mnogim velikim zdravstvenim centrima, bolnicama za putnike i ustanovama javnog zdravstva, dostupni su liječnici koji imaju iskustvo u parazitarnim infekcijama i tropskoj medicini za savjetovanje.
Za detaljne opise dijagnostičkih metoda, vidi CDC Laboratory Identification of Parasites of Public Health Concern.
Paraziti probavnog sustava
Različiti stadiji protozoa ili helminta koji inficiraju probavni sustav u pravilu se izlučuju stolicom. Za rutinsko otkrivanje potrebno je testiranje uzoraka stolice, najbolje 3 sakupljene u različitim danima, jer izlučivanje može biti sporadično. Treba razmotriti emprijsko liječenje jer je osjetljivost testiranja uzorka stolice na jajašca i parazite niska. Osjetljivi i specifični testovi sada su dostupni za otkrivanje antigena G. intestinalisiardia, Cryptosporidium spp i Entamoeba histolytica u stolici. Iako skupi, molekularni testovi su dostupni za Giardia, Cryptosporidium, E. histolytica, i Cyclospora. Testovi za jedan ili više ovih organizama obično su uključeni u pretrage temeljene na multipleksnoj lančanoj reakciji polimeraze (PCR) za crijevne bakterijske, virusne i parazitske patogene u uzorcima stolice (vidi tablicu Serološki i molekularni testovi za parazitske infekcije).
Svježu stolicu nezagađenu mokraćom, vodom, prljavštinom ili dezinfekcijskim sredstvima treba dostaviti u laboratorij unutar 1 sata; vjerojatnije je da će se pokretljivi trofozoiti naći u neformiranim ili vodenastim stolicama. Ako se test ne izvodi odmah, stolica treba biti pohranjena u hladnjaku, ali ne smije biti smrznuta. Dijelovi svježe stolice bi se također trebali emulgirati u fiksacijskom sredstvu kako bi se očuvali protozoi probavnog sustava. Za poboljšanje osjetljivosti pretrage mogu se rabiti postupci koncentriranja. Analnim otiscima ljepljivom trakom ili obriscima mogu se prikazati jajašca glista ili trakavice. Ako strongiloidijaza Sumnja se, potrebno je napraviti jedan ili više specijaliziranih testova stolice ako se ličinke ne vide izravnim pregledom svježe stolice. Antibiotici, rendgenski kontrasti, purgativi i antacidi mogu odgoditi otkrivanje jajašaca ili parazita za nekoliko tjedana.
SIgmoidoskopija ili kolonoskopija treba biti razmatrana u slučaju kada su rutinske pretrage stolice negativne a postoji sumnja na amebijazu u bolensika s perzistirajućim probavnim tegobama. Uzorci se pri sigmoidoskopiji trebaju uzeti kiretom ili žličicom (štapići s vatom nisu pogodni) i odmah obraditi za mikroskopiju. Aspirat duodenuma ili biopsija tankog crijeva je nekad potrebna za dijagnozu tih infekcija kao što je kriptosporidioza i mikrosporidioza.
Serološke pretrage za parazitarne infekcije
Neki paraziti mogu biti detektirani samo serološkim testovima (vidi tablicu Serološka i molekularna dijagnostika parazitarnih infekcija).
Serološke i molekularne pretrage za parazitarne infekcije
Infekcija
|
Antitijelo
|
Antigen ili DNA / RNA
|
CATT = card agglutination trypanosomiasis test for Trypanosoma brucei gambiense; CDC = Centers for Disease Control and Prevention; CF = complement fixation; DFA = direct fluorescent antibody; EIA = enzyme immunoassay; FAST-ELISA = Falcon assay screening test–enzyme-linked immunosorbent assay; IB = immunoblot; ICG = immunochromatographic assay; IFA = indirect fluorescent antibody test; IHA = indirect hemagglutination assay; IIF = immunofluorescence assay; LAMP = Loop-mediated Isothermal Amplification; PCR = polymerase chain reaction; RIPA = radioimmunoprecipitation assay; TEM = transmission electronic microscopy.
|
Zapamti: Neki setovi za detekciju antigena i parazita komercijalno su dostupni na tržištu. Drugi su dostupni u CDC-u ili drugim referentnim laboratorijima. Molekularni testovi (npr. PCR) za DNA su dostupni za dijagnostiku enteričkih protozoa u uzorcima stolice, ali oni su skupi. Molekularni testovi za niz drugih parazita dostupni su u referentnim ili istraživačkim laboratorijima.
|
Prema CDC’s Laboratory Identification of Parasites of Public Health Concern.
|
Protozoe
|
Afrička tripanosomijaza (T. b. gambiense samo)
|
CATT
|
—
|
Amebijaza
|
EIA, IHA
|
Stolica: Antigen (EIA), PCR
|
Babezioza
|
IFA
|
Krv: PCR
|
Chagasova bolest
|
EIA, IHA, IFA, IB
|
Krv, tkivo ili likvor: PCR
|
Kriptosporidioza
|
—
|
Stolica: Antigen (EIA), PCR
|
Ciklosporoza
|
—
|
PCR
|
Slobodnoživuća amebična infekcija (Acanthamoeba, Naegleria fowleri, i Balamuthia mandrillaris)
|
—
|
PCR
|
Giardijaza
|
—
|
Stolica: Antigen (EIA), DFA, PCR
|
Lišmenijaza
|
IFA ili EIA (za visceralnu ali ne i kožne lišmeniozu)
|
Krv ili tkiva: PCR
|
Malarija
|
IFA (nije za akutnu malariju)
|
Krv: ICG na antigen (brzi dijagnostički test), PCR
|
Mikrosporidioza
|
—
|
Stolica ili maramica: IFA za antigen, PCR
|
Toksoplazmoza
|
IFA, EIA (IgG i IgM)
|
Tkiva ili krvi: PCR
|
Trihomonijaza
|
DFA
|
Urogenitalni sekreti: PCR
|
Okrugli crvi
|
Limfatična filarijaza (Wuchereria bancrofti)
|
EIA
|
Krv: Antigen (ICG, nije dostupan u SAD-u)
|
Strongiloidijaza
|
EIA, IFA, IHA
|
PCR/LAMPA
|
trihineloza
|
EIA
|
—
|
Toksokarioza
|
EIA
|
—
|
Metilji
|
Paragonimijaza
|
CF, IB, EIA
|
—
|
Šistosomijaza
|
FAST-ELISA, IB
|
—
|
Trakavice
|
Ehinokokoza
|
EIA, IHA, IFA, IB
|
—
|
Neurocysticercosis (Taenia solium)
|
IB (serum ili cerebrospinalna tekućina), EIA
|
Serum ili CSL: Antigen (koristi se za procjenu odgovora na terapiju, nije dovoljno osjetljiv za dijagnozu)
Cerebrospinalna tekućina: PCR (ograničena dostupnost)
|
Liječenje
Liječenje parazitanih infekcija
(Vidi također specifične infekcije i drugdje u Priručniku ).
Savjet za liječenje parazitarnih infekcija je dostupno i od strane stručnjaka u velikim medicinskim i javnozdravstvenim centroma kao i u Centers for Disease Control and Prevention (CDC) web site, u udžbenicima o infektivnim bolestima i tropskoj medicini, kao i u sažetku u The Medical Letter on Drugs and Therapeutics.
Neki lijekovi koje nije odobrila Američka agencija za hranu i lijekove za parazitske infekcije mogu se nabaviti od CDC Drug Service.
Prevencija
Sprječavanje parazitarnih infekcija
Usprkos značajnom ulaganju i istraživanju, još uvijek ne postoje cjepiva za sprječavanje parazitarnih infekcija u ljudi. Prevencija se temelji na mjerama izbjegavanja.
Prijenos većine crijevnih parazita se može spriječiti
Za internacionalne putnike, najbolji savjet je "kuhati, prokuhati, oguliti ili zaboraviti." Kada se one slijede, ove mjere smanjuju, ali ne uklanjaju rizik od crijevnih parazitarnih infekcija, kao i rizik od bakterijskih i virusnih gastroenteritisa. Pranje ruku je vrlo važno nakon korištenja kupaonica i zahoda te prije pripreme hrane. Meso, osobito svinjetinu, te ribu, osobito slatkovodnu, treba prije konzumiranja dobro skuhati. Druge mjere sigurnosti uključuju odstranjenje mačjih nužnika s mjesta na kojima se priprema hrana da bi se izbjegla toksoplazmoza. U područjima gdje je shistosomijaza endemska, ne bi trebalo plivati u slatkovodnim jezerima, potocima niti rijekama, kao niti hodati bosonog u područjima u kojima se nalaze rudarske gliste.
Prevencija malarije i mnogih drugih bolesti prenosivim vektorima uključuje
-
Nošenje majica i hlača dugih rukava
-
Primjena antirepelenata koji sadrže dietiltoluamid (DEET) na izloženu kožu i permetrin na odjeću.
-
Mreže za prozore, klima uređaji i zaštitne mreže protiv komaraca natopljene permetrinom ili drugim insekticidima pružaju dodatnu zaštitu.
-
Za stanovnike u neendemskim područjima koji putuju u područja gdje ima malarije, uzimaju se profilaktički lijekovi protiv malarije
Putnici u ruralne predjele Latinske Amerike ne bi trebali spavati u lokalnim primitivnim nastambama gdje se nalaze stjenice koje prenose Chagasovu bolest. Pri putovanju u AFriku, putnici trebaju izbjegavati odjeću svijetlih boja i nositi duge rukave i hlače kako bi izbjegli ubode tse tse muha u regijama gdje je endemski prisutna afrička bolest spavanja.
Preporuke s obzirom na zemlju putovanja mogu se naći na stranicama Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Travelers' Health i u CDC Yellow Book 2020.
Više informacija
Najnovije preporuke za cijepljenje su dostupne na internet stranicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), a i preko besplatne aplikacije za mobitele. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
-
CDC: About ParasitesCDC: About Parasites
-
CDC: ParasitesCDC: Parasites
-
CDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health ConcernCDC: Laboratory Identification of Parasitic Diseases of Public Health Concern
-
CDC: Yellow Book 2020
-
CDC: Travelers' Health