Biopsijom jetre može se dobiti histološki nalaz jetre te dodatne informacije o njezinoj strukturi, kao i dokaze oštećenja jetre (tip i stupanj fibroze), a dobiveni nalazi mogu biti ključni, ne samo za dijagnozu, već i određivanja stadija, prognoze i terapije bolesti jetre. Iako se dobije samo mala količina tkiva, uzorak je obično reprezentativan, čak i kod fokalnih lezija.
Biopsija jetre može se raditi perkutano na krevetu bolesnika ili pod kontrolom ultrazvuka. Biopsiji jetre pod kontrolom ultrazvuka se daje prednost zbog nešto manjeg broja komplikacija te mogućnosti da se vizualizira jetra i “pogode” žarišne lezije.
Indikacije:
Općenito, biopsija je indicirana u slučajevima postojanja sumnje na bolesti jetre, koje nisu utvrđene manje invazivnim dijagnostičkim metodama ili koje zahtijevaju patohistološku dijagnostiku u svrhu određivanja stadija oštećenja jetre vidi tablicu. Biopsija je osobito dragocjena u otkrivanju tuberkuloze ili drugih granulomatoznih infiltracija te u razjašnjavanju komplikacija presatka (ishemična lezija, odbacivanje, bolest bilijarnog sustava, virusni hepatitis) nakon transplantacije jetre. Serijske biopsije koje se izvode iz godine u godinu, mogu biti neophodne u praćenju progresije bolesti.
Indikacije za biopsiju jetre *
|
Stanje
|
Svrha
|
|
Generalno, biopsija je indicirana u slučajevima postojanja sumnje na bolesti jetre, koje nisu utvrđene manje invazivnim dijagnostičkim metodama ili koje zahtijevaju patohistološku dijagnozu, u svrhu određivanja stadija oštećenja jetre.
|
|
Nerazjašnjen poremećaj jetrenih enzima
|
Dijagnoza
|
|
Alkoholna bolest jetre ili nealkoholna steatoza
|
Dijagnoza i stadij
|
|
Kronični hepatitis (virusni ili autoimuni)
|
Dijagnoza i stadij
|
|
Poremećaji pohrane teških metala (npr. hemokromatoza, Wilsonova bolest)
|
Dijagnoza
|
|
Sumnja na odbacivanje ili druge komplikacije nakon transplantacije jetre
|
Dijagnoza
|
|
Status jetre donora
|
Procjena
|
|
Hepatosplenomegalija nejasne etiologije
|
Dijagnoza
|
|
Neobjašnjiva intrahepatična kolestaza (obično primarni bilijarni kolangitis ili primarni sklerozirajući kolangitis)
|
Dijagnoza
|
|
Sumnja na rak ili neobjašnjiva fokalna lezija
|
Dijagnoza
|
|
Nejasna sistemska bolest (npr. vrućica nejasnog porijekla, upalna ili granulomatozna bolest)
|
Dijagnoza (učiniti kultivaciju)
|
|
Korištenje hepatotoksičnih lijekova (primjerice, metotreksat)
|
Nadzor
|
Makroskopski pregled i histopatološki nalaz daju konačan odgovor. Citologija, smrznuti presjeci i kultura mogu biti korisni u odabranim slučajevima. Sadržaj metala (npr. bakra u sumnji na Wilsonovu bolest, željeza u hemokromatozi) može se mjeriti u uzorku dobivenom biopsijom.
Ograničenja biopsije jetre uključuju
Kontraindikacije
Apsolutne kontraindikacije za biopsiju jetre uključuju
-
nemogućnost pacijenta da ostane miran i zadrži dah tijekom izvođenja pretrage
-
sumnju na vaskularnu leziju (npr. hemangiom)
-
sklonost krvarenju (npr. INR > 1.2 unatoč dobivanju vitamina K, vrijeme krvarenja > 10 min)
-
tešku trombocitopeniju (< 50.000 / ml)
Relativne kontraindikacije su teška anemija, peritonitis, značajan ascites, bilijarna opstrukcija visokog stupnja te subfrenična ili desnostrana pleuralna infekcija ili izljev. U svakom slučaju, perkutana biopsija jetre je dovoljno sigurna metoda da se može izvoditi ambulantno. Mortalitet iznosi 0,01%. Najteže komplikacije (npr. krvarenje u trbušnu šupljinu, bilijarni peritonitis, razderotina jetre) se razviju u 2% slučajeva. Komplikacije se obično očituju u prva 3–4 sata, što je vrijeme preporučeno za praćenje pacijenta nakon zahvata.
Ostale metode
Transjugularna biopsija jetre radi se u bolesnika s teškom koagulopatijom. Postupak uključuje kanuliranje (uvođenje male cjevčice) desne unutarnje jugularne vene te prolazak kateterom kroz donju šuplju venu do jetrene vene. Tankom iglom se kroz jetrenu venu dolazi do parenhima. Biopsija je uspješna u > 95% pacijenata. Stopa komplikacija je niska; u 0,2% slučajeva nastaje krvarenje na mjestu gdje je iglom probijena kapsula jetre.
Povremeno, biopsija jetre se učini za vrijeme operacije (npr. laparoskopije), a tada se može dobiti veći i ciljani uzorak tkiva.