Biopsijom jetre može se dobiti histološki nalaz jetre te dodatne informacije o njezinoj strukturi, kao i dokaze oštećenja jetre (tip i stupanj fibroze), a dobiveni nalazi mogu biti ključni, ne samo za dijagnozu, već i određivanja stadija, prognoze i terapije bolesti jetre. Iako se dobije samo mala količina tkiva, uzorak je obično reprezentativan, čak i kod fokalnih lezija.

Biopsija jetre može se raditi perkutano na krevetu bolesnika ili pod kontrolom ultrazvuka. Biopsiji jetre pod kontrolom ultrazvuka se daje prednost zbog mogućnosti da se vizualizira jetra i ciljano bioptiraju žarišne lezije.

Indikacije:

Generalno, biopsija je indicirana kod suspektnih abnormalnosti jetre, koje nisu detektabilne manje invazivnim metodama ili koje zahtijevaju patohistološku analizu radi staging-a (vidi tablicu Indikacije za biopsiju jetre). Biopsija je od posebnog značaja za detekciju infiltrativnih bolesti jetre te odbacivanja transplantata (npr. ishemijska ozljeda, odbacivanje transplantata, bolesti bilijarnog trakta, virusni hepatitis) nakon transplantacije jetre. Serijske biopsije koje se izvode iz godine u godinu, mogu biti neophodne u praćenju progresije bolesti.

Makroskopski pregled i histopatološki nalaz daju konačan odgovor. Citologija, smrznuti presjeci i kultura mogu biti korisni u odabranim slučajevima. Količina metala (npr. bakar u suspektnoj Wilsonovoj bolesti, željezo u hemokromatozi) se mogu izmjeriti u uzorku biopsije.

Ograničenja biopsije jetre uključuju

• pogreške uzorkovanja

• povremene pogreške ili nesigurnosti u slučajevima kolestaze

• Potreban je iskusan histopatolog

Kontraindikacije

Apsolutne kontraindikacije za biopsiju jetre uključuju

• nemogućnost pacijenta da ostane miran i zadrži dah tijekom izvođenja pretrage

• sumnju na vaskularnu leziju (npr. hemangiom)

• Promijenjen status koagulacije/hemostaze

• Teška hipofibrinogenemija (kao u slučaju diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK).

Određivanje rizika od krvarenja povezanog s postupkom složeno je i treba ga individualizirati, jer se pokazalo da klasični markeri hemostaze (broj trombocita, međunarodni normalizirani omjer [INR]) netočno predviđaju sklonost krvarenju u bolesnika s uznapredovalom bolešću jetre. Iz tog razloga, trenutne smjernice ne specificiraju granične vrijednosti parametara prije biopsije jetre (bilo perkutane bilo transvenozne). Viskoelastični testovi također se mogu koristiti za procjenu hemostatskog statusa u bolesnika s bolešću jetre, iako validirane granične vrijednosti za postupke uz krevet, uključujući biopsiju jetre, nisu utvrđene

Relativne kontraindikacije uključuju tešku anemiju, ascites, bilijarnu opstrukciju visokog stupnja te subfrenični ili desnostrani pleuralni izljev ili infekciju. U svakom slučaju, perkutana biopsija jetre je dovoljno sigurna metoda da se može izvoditi ambulantno. Mortalitet iznosi oko 0,01%. Najteže komplikacije (npr. krvarenje u trbušnu šupljinu, bilijarni peritonitis, razderotina jetre) se razviju u 2% slučajeva. Komplikacije se obično očituju u prva 3–4 sata, što je vrijeme preporučeno za praćenje pacijenta nakon zahvata.

Ostale metode

Transjugularna biopsija jetre je invazivnija metoda nego perkutana metoda; radi se u bolesnika s teškom koagulopatijom, ascitesom i/ili centralnom pretilošću. Postupak uključuje kanuliranje (uvođenje male cjevčice) desne unutarnje jugularne vene te prolazak kateterom kroz donju šuplju venu do jetrene vene. Tankom iglom se kroz jetrenu venu dolazi do parenhima. Biopsija je uspješna u > 95% pacijenata. Stopa komplikacija je niska; u 0,2% slučajeva nastaje krvarenje na mjestu gdje je iglom probijena kapsula jetre. Ovaj put omogućuje istovremeno mjerenje intra- i post-hepatičkih venskih tlakova, što može biti korisno u razjašnjenju portalne hipertenzije.

Povremeno, biopsija jetre se učini za vrijeme operacije (npr. laparoskopije), a tada se može dobiti veći i ciljani uzorak tkiva.