Autor:
William J. Cochran, MD
Urednik sekcije:
doc. prim. dr. sc.
Joško Markić, dr. med.
Prijevod:
doc. prim. dr. sc.
Bernarda Lozić, dr. med.
Omfalokela je prolaps abdominalnih organa iz defekta na sredini od baze pupka.
(Također pogledajte Pregled prirođenih anomalija GI.)
Kod omfalokele, prolabirani organi su obavijeni tankom opnom koja može sadržavati malo (samo nekoliko crijevnih vijuga) ili većinu trbušnih organa (crijeva, želudac i jetru). Neposredna opasnost prijeti od isušivanja organa, hipotermije i dehidracije uslijed isparavanja vode s ispalih organa i infekcija peritonealne površine. Procijenjena incidencija iznosi 1 na 3000 živorođenih. Dojenčad s omfalokelom pokazuju vrlo visoku incidenciju drugih prirođenih anomalija (do 70%), uključujući
Omfalokela se može otkriti rutinskim prenatalnim ultrazvukom; ako je poremećaj prisutan, porod bi trebao biti u tercijarnom centru s osobljem iskusnim u zbrinjavanju s ovom i drugim pridruženim prirođenim anomalijama.
Nakon rođenja, prolabirane organe treba odmah prekriti sterilnim gazama, natopljenim u fiziološku otopinu, a potom plastičnom folijom, kako bi se održala sterilnost i spriječilo isparavanje. Novorođenčetu tada treba dati IV tekućine i antibiotik.
Dojenče se, prije pristupanja kirurškom zahvatu pregleda na postojanje pridruženih anomalija. Kad je to moguće, pristupa se primarnom zatvaranju defekta. Kod velike omfalokele, trbušna šupljina može biti premala za smještaj organa. U takvom slučaju se organi prekrivaju vrećom ili “silosom” od polimeriziranog silikonskog materijala, koji se progresivno smanjuje tijekom nekoliko dana, a obujam trbušne šupljine se polako povećava, sve dok se svi organi ne mogu smjestiti unutar trbušne šupljine.