Omfalokela je ispadanje trbušnih organa kroz defekt u središnjoj liniji na bazi pupkovine.

(Također pogledajte Pregled prirođenih anomalija probavnog sustava.)

Kod omfalokele, prolabirani organi su obavijeni tankom opnom koja može sadržavati malo (samo nekoliko crijevnih vijuga) ili većinu trbušnih organa (crijeva, želudac i jetru). Neposredna opasnost novorođenčetu prijeti od isušivanja organa, hipotermije i dehidracije uslijed isparavanja vode iz prolabiranih organa i infekcija peritonealne površine. Procijenjena incidencija iznosi 1 na 3 000 do 5 000 živorođenih. Dojenčad s omfalokelom pokazuju vrlo visoku incidenciju drugih prirođenih anomalija (do 70%), uključujući

• Atreziju crijeva

• Kromosomske anomalije (npr. trisomija 18, trisomija 13, sindrom Down [trisomija 21])

• Srčane anomalije i anomalije bubrega

• Beckwith-Wiedemannov sindrom

Omfalokela se može otkriti rutinskim prenatalnim ultrazvukom; ako je poremećaj prisutan, porod bi trebao biti u tercijarnom centru s osobljem iskusnim u zbrinjavanju ovog i drugih pridruženih prirođenih anomalija.

Na forotgrafiji je prikazana velika omfalokela. Primjetite kako membrana prekriva pupčanu vrpcu na hvatištu pupkovine. Ovaj bolesnik ima i druge prirođene anomalije, kao što je rascjep usne i nepca, anoftalmija lijevo i hidrocela (koje se ne vide na ovoj fotografiji).

© Springer Science+Business Media

Nakon rođenja, prolabirane organe treba odmah prekriti sterilnim, vlažnim, neprianjajućim zavojem (npr. ljekovitom vazelinskom gazom koja se zatim može prekriti plastičnom folijom) kako bi se održala sterilnost i spriječilo isparavanje. Dojenčetu tada treba dati IV tekućinu i antibiotike širokog spektra (npr. ampicilin, gentamicin) i postaviti nazogastričnu sondu. Količina potrebne tekućine obično je značajno veća od one potrebne za normalno zdravo novorođenče (1,5 do 2 puta) zbog prekomjernog gubitka tekućine iz izloženih crijeva.

Dojenče se, prije pristupanja kirurškom zahvatu pregleda na postojanje pridruženih anomalija. Kad je to moguće, pristupa se primarnom zatvaranju defekta. Kod velike omfalokele, trbušna šupljina može biti premala za smještaj organa. U takvom slučaju se organi prekrivaju vrećom ili “silosom” od polimeriziranog silikonskog materijala, koji se progresivno smanjuje tijekom nekoliko dana, a obujam trbušne šupljine se polako povećava, sve dok se svi organi ne mogu smjestiti unutar trbušne šupljine.