Roseola infantum

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mirela Pavičić Ivelja, dr. med.

Roseola infantum je bolest dojenčadi ili male djece koju uzrokuje humani herpesvirus 6B (HHV–6B) ili rjeđe, HHV–7. Očituje se visokom vrućicom i rubeoliformnim osipom koji se pojavljuje tijekom ili nakon pada temperature, a nema simptoma ili znakova zahvaćenosti nekog organa. Dijagnoza se postavlja klinički, a liječenje je simptomatsko.

Većina virusa koji inficiraju ljude mogu zaraziti odrasle i djecu te se o njima raspravlja drugdje u priručniku. Virusi sa specifičnim učincima na novorođenčad opisani su u vidi: Infekcije novorođenčeta. Ovo poglavlje obuhvaća virusne infekcije koje se obično stiču tijekom djetinjstva (iako mnoge mogu zahvaćati i odrasle).

Roseola infantum je najbolje opisana bolest uzrokovana HHV–6. HHV–6B može uzrokovati i bolest SŽS-a u imunokompromitiranih bolesnika (npr. osobe nakon transplatacije matičnih stanica). Roseola infantum češća je u proljeće i jesen. Zabilježene su manje lokalne epidemije.

Simptomi i znakovi

Inkubacija iznosi 5 do 15 dana. Bolest počinje naglo, vrućicom do 39,5°C ili 40,5°C koja traje 3 do 5 dana bez lokalizirajućih simptoma i znakova zahvaćenosti organa. Unatoč visokoj temperaturi, dijete je obično aktivno i uredne svijesti, premda se mogu pojaviti febrilne konvulzije. Često se registrira cervikalna i retroaurikularna limfadenopatija. Rijetki su encefalitis ili hepatitis. Temperatura obično naglo pada četvrtog dana i kada se taj pad temperature dogodi, pojavljuje se makulozni ili makulopapulozni osip .

Najizraženiji je na prsima i trbuhu, manje je intenzivan na licu i udovima; traje nekoliko sati do 2 dana i može proći nezamijećeno u blažim oblicima bolesti. U 70% HHV-6 infekcija ne pojavljuje se klasični osip.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Na roseolu treba posumnjati u djeteta starosti 6 mjeseci do 3 godine s tipičnim simptomima i znakovima. Laboratorijska potvrda je rijetko potrebna, a dijagnoza se može postaviti kultivacijom ili serološki.

Molekularni testovi (npr. kvantitativni PCR) su dostupni, ali se češće koriste za detekciju virusne reaktivacije.

Liječenje

  • Potporno liječenje:

Liječenje je simptomatsko. Foskarnet ili ganciklovir korišteni su za liječenje imunokompromitiranih bolesnika s teškim oblikom bolesti, ali nedostaju kontrolirana klinička ispitivanja.