Epidemijski Tifus;

Autor: William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Epidemijski tifus je uzrokovan s Rickettsia prowazekii. Simptomi su dugotrajna visoka vrućica, tvrdokorna glavobolja i makulopapularni osip.

(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih Infekcija.)

Epidemijski tifus je rikecioza.

Ljudi su prirodni rezevoar za R. prowazekii, koja je prisutna diljem svijeta i prenosi se kada se izmet uši utrlja ili razgrebe u mjesto ugriza ili drugu ranu (ili nekada u sluznicu oka i usta). U SAD–u, ljudi mogu ponekad akvirirati epidemijski tifus nakon doticaja s letećim vjevericama.

Fatalni ishod je rijedak u djece mlađe od 10 god., ali smrtnost raste sa starošću i može doseći 60% u neliječenih bolesnika starijih od 50 god.

Simptomi i Znakovi

Simptomi i znakovi epidemijskog tifusa

Nakon inkubacije od 7 do 14 dana, naglo se javlja vrućica, glvobolja i klonulost. Temperatura dostiže 40 °C u nekoliko dana i ostaje visoka 2 tjedna, uz neznatne padove temperature tijekom jutarnjih sati. Glavobolja je generalizirana i jaka. Malene ružičaste makule, koje izbijaju od 4. do 6. dana, brzo prekriju tijelo, obično u aksilama i gornjem dijelu trupa, a redovito "štede" dlanove, tabane i lice. Kasnije osip potamni i postaje makulopapularan. U teškim slučajevima,  osip postaje petehijalan i hemoragičan.

Katkad se razvije splenomegalija. Hipotenzija se javlja u najtežim slučajevima bolesti. Vaskularni kolaps, bubrežno zatajenje, znakovi encefalitisa, ekhimoze s gangrenom i pneumonija su loši prognostički znakovi.

Brill–Zinsserova bolest je ponovno izbijanje epidemijskog tifusa, koje se zbiva godinama poslije primoinfekcije i to u slučaju pada imuniteta, ali je obično blažeg tijeka.

Dijagnoza

Dijagnoza epidemijskog tifusa
  • Klinička slika

  • Biopsija osipa te bojanje bioptata sa fluorescentnim antitijelima u svrhu otkrivanja organizama

  • Serologija u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi bolesti (samo u akutnoj infekciji serologija je neinformativna)

  • Lančana reakcija polimerazom (PCR)

Infestacija ušima je obično očigledna i sugerira na tifus ako epidemiološka anamneza (primjerice, život ili putovanje u endemsko područje) sugerira moguću izloženost.

Za detalje, vidi Dijagnostika rikecijskih i srodnih bolesti.

Liječenje

Liječenje epidemijskog tifusa

Lijek izbora je doksiciklin 200 mg PO jednokratno, a zatim 100 mg 2×/dan sve dok se bolesnikovo stanje ne poboljša i dok ne bude afebrilan 24 do 48 sati, pri čemu je trajanje terapije barem 7 dana.

Iako neki tetraciklini mogu uzrokovati bojenje zuba u djece mlađe od 8 godina, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) savjetuje da je opravdana kura doksiciklina od 2,2 mg/kg oralno ili IV dva puta dnevno (1). Istraživanja pokazuju da se kratke doze doksiciklina (5 do 10 dana, kao što se koristi za rikecioznu bolest) mogu koristiti kod djece, a da ne izazovu bojenje zuba ili slabljenje zubne cakline (2).

Kloramfenikol 4x500 mg PO ili IV tijekom 7 dana je druga linija liječenja. Oralna formulacija kloramfenikola nije dostupan u SAD-u, a njegova uporaba može izazvati štetne hematološke učinke, što zahtijeva praćenje krvnih indeksa.

Budući da u teško oboljelih osoba od PGS ili epidemijskog tifusa može doći do značajnog povećanja propusnosti kapilara u kasnijim stadijima, treba biti oprezan s davanjem IV tekućina radi očuvanja krvnog tlaka izbjegavajući pogoršanje edema pluća i mozga.

Literatura

  • 1. Centers for Disease Control and Prevention: Information for Healthcare Providers, Typhus Fevers

  • 2. Todd SR, Dahlgren FS, Traeger MS, et al: No visible dental staining in children treated with doxycycline for suspected Rocky Mountain Spotted Fever. J Pediatr 166(5):1246-51, 2015. doi: 10.1016/j.jpeds.2015.02.015. Epub 2015 Mar 17. PMID: 25794784.

Prevencija

Prevencija epidemijskog tifusa

Cijepljenje i nadzor nad ušima su vrlo učinkoviti načini prevencije. Međutim, u SAD– u cjepiva nisu dostupna. Uši se mogu iskorijeniti tretiranjem infestiranih ljudi malationom ili lindanom. Posteljinu i odjeću treba prati barem jednom tjedno u vrućoj vodi (> 54 C) i sušiti na visokoj temperaturi. Odjeća i predmeti koji se ne mogu prati mogu se kemijski očistiti ili zatvoriti u plastičnu vrećicu i čuvati 2 tjedna. Posteljina i odjeća također se mogu tretirati insekticidom permetrinom.

Ključne točke

  • Epidemijski tifus je prisutan u cijelome svijetu; ljudi su prirodni rezervoar.

  • Infekcija se prenosi s čovjeka na čovjeka preko uši kad se izmet uši razgrebe ili utrlja u mjesto ugriza uši, ranu ili sluznicu.

  • Male, ružičaste makule brzo prekriju tijelo, a kasnije osip postaju taman i makulopapularan.

  • Vaskularni kolaps, bubrežno zatajenje, znakovi encefalitisa, ekhimoze s gangrenom i pneumonija su loši prognostički znakovi.

  • Sumnja na endemični tifusa se postavlja na temelju kliničke slike i znakova infestacije ušima; potvrda se radi bojanjem biptata kože sa fluorescentnim antitijelima.

  • Liječi se doksiciklinom ili kloramfenikolom.

  • Brill–Zinsserova bolest je ponovno izbijanje epidemičnog tifusa, koje se zbiva godinama poslije primarne infekcije u slučaju pada imuniteta i obično je blažeg tijeka.

Brill-Zinsser Bolest

Brill–Zinsserova bolest je ponovno izbijanje epidemijskog tifusa, koje se zbiva godinama poslije prve infekcije.

Oboljeli od Brill–Zinsserove bolesti su ili ranije imali epidemijski tifus ili su živjeli u endemskom području. Očigledno, kada domaćinovi obrambeni mehanizmi pokleknu, zaostali živi organizmi u tijelu se reaktiviraju uzrokujući recidiv tifusa; dakle, bolest je sporadična, javlja se u bilo koje doba ili zemljopisnom području, i to u odsutnosti zaražene uši. Ipak, uši koje se hrane na oboljelima mogu se inficirati i dalje prenijeti uzročnika.

Simptomi i znakovi su gotovo uvijek blagi i sliče na epidemjski tifus sa sličnim poremećajima cirkulacije te promjenama na jetri, bubrezima i SŽS–u. Remitirajuća vrućica traje oko 7 do 10 dana. Osip je obično vrlo sitan ili odsutan. Smrtnost je nula.

Vidi Pregled rikecijskih i srodnih bolesti za detalje oko diagnosticiranja i liječenja.