Gastritis je upala želučane sluznice prouzročena bilo kojim od nekoliko uzroka, uključujući infekciju Helicobacter pylori, lijekove (NSAR, alkohol), stres, autoimune procese (atrofični gastritis) i niz rjeđih poremećaja.
(Vidi također Lučenje kiseline i Gastritis.)
Ménétrierova bolest
Ova rijetka idiopatska bolest pogađa odrasle osobe u dobi od 30 do 60 godina i češća je među muškarcima. Očituje se vrlo debelim naborima sluznice korpusa uz uredan nalaz u antrumu. Upadljiva je atrofija žlijezda i izrazita foveolarna hiperplazija, često s popratnom metaplazijom mukusnih žlijezda i blago inflamiranom zadebljanom sluznicom. Hipoalbuminemija (najčešći patološki laboratorijski nalaz) je posljedica GI gubitka proteina (gastropatija s gubitkom proteina). Lučenje kiseline i pepsina smanjuje se s napredovanjem bolesti pa nastaje hipoklorhidrija.
Simptomi Ménétrierove bolesti su nespecifični i obično uključuju epigastričnu bol, mučninu, gubitak težine, edeme i proljev. Diferencijalna dijagnoza uključuje:
-
Limfom, u slučaju kojeg mogu nastati višestruki vrijedovi
-
MALT (engl. mucosa–associated lymphoid tissue) limfom s jakom infiltracijom monoklonskih B limfocita
-
Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) s popratnom hipertrofijom želučanih nabora
-
Cronkhite-Canada sindrom, sindrom sluznične polipoze s gubitkom proteina i popratnim proljevom
Dijagnoza se postavlja endoskopski uzimanjem dubokih uzoraka sluznice (biopsija sluznice) ili laparoskopskim uzimanjem uzorka cijelog želučanog zida.
Oprobani su različiti lijekovi, uključujući antikolinergike, antisekrecijske lijekove i kortikosteroide, ali niti jedna terapija nije bila u potpunosti uspješna. U slučajevima teške hipoalbuminemije može biti neophodna djelomična ili potpuna resekcija želuca.
Eozinofilni gastritis
To je stanje obilježeno jakom infiltracijom sluznice, podsluznice i mišićnih slojeva eozinofilima, često u antrumu. Obično je idiopatski, ali može biti posljedica infestacije oblićima (nematodama). Simptomi su mučnina, povraćanje i rana sitost.
Histološki bioptički uzorci zahvaćenih područja pokazuju eozinofilni pokrov koji često zahvaća dublje slojeve želuca.
Terapija kortikosteroidima može biti uspješna u idiopatskim slučajevima. Ipak, ako se razvije opstrukcija pilorusa potrebna je operacija.
Limfom sluzničnog limfnog tkiva (MALT)
Ovo rijetko stanje očituje se opsežnim limfoidnim infiltratima u želučanoj sluznici koji mogu sličiti na Ménétrierovu bolest.
Gastritis prouzročen sistemskim bolestima
Sarkoidoza, TBC, amiloidoza i druge granulomatozne bolesti mogu uzrokovati gastritis koji je rijetko od primarnog značenja.
Gastritis uzrokovan fizikalnim čimbenicima
Gastritis može biti posljedica zračenja i unosa korozivnih sredstava (posebice onih koji sadrže kiselinu). Zračenje čitavog tijela > 6 Gy (vidi Sindromi akutnog zračenja) prouzročit će vidljivi duboki gastritis koji češće zahvaća antrum nego korpus. Stenoza pilorusa pa i perforacija moguće su komplikacije gastritisa prouzročenog zračenjem.
Infektivni (septični) gastritis
Osim infekcije Helicobacter pylori, prodor bakterija u želudac događa se rijetko i to uglavnom nakon ishemije, gutanja korozivnih tvari ili izlaganja zračenju. Na radiogramu abdomena, plin ocrtava sluznicu. Stanje se može očitovati kao kirurški akutni abdomen, a ima vrlo visok mortalitet. Često je neophodna kirurška intervencija.
Oslabljeni ili imunokompromitirani bolesnici mogu razviti virusni ili gljivični gastritis, a uzročnici mogu biti citomegalovirus, Candida, histoplazmoza ili mukormikoza. Takve dijagnoze treba uzeti u obzir u bolesnika s eksudativnim gastritisom, ezofagitisom ili duodenitisom.