Probir (zajedno s kliničkim pregledom) je važna stavka preventivne zdravstvene njege kod dojenčadi, djece i adolescenata.
Testovi probira iz uzoraka krvi
Kako bi otkrili nedostatak željeza, liječnici bi trebali odrediti razinu hematokrita ili hemoglobina kako slijedi:
-
Kod terminske dojenčadi: u dobi između 9 i 12 mjeseci
-
Kod nedonoščadi: u dobi između 5 i 6 mjeseci
-
Kod adolescentica koje imaju menstruaciju: jednom godišnje ako imaju bilo koji od sljedećih čimbenika rizika: umjerena do jaka menstrualna krvarenja, kronični gubitak tjelesne mase, nutritivni deficit, ili sudjelovanje u sportskim aktivnostima
Testiranje na bolest srpastih stanica se može učiniti u dobi između 6 i 9 mjeseci ako već to nije učinjeno kao dio novorođenačkog probira.
Preporuke za otkrivanje izloženosti olovu se razlikuju od države do države. Općenito, djecu djecu koja su mogla biti izložena olovu (ona koja žive u kućama sagrađenima prije 1980. godine) bi trebalo testirati treba u dobi između 9 mjeseci i godine dana, te ponovno u dobi od 24 mjeseca. Ukoliko liječnik nije siguran je li dijete bilo u riziku, pretragu treba učiniti. Ne postoji sigurna razina olova u krvi kod djece, a pokazalo se da čak i niske razine olova u krvi utječu na kvocijent inteligencije, sposobnost održavanja pažnje i akademski uspjeh. Utjecaj izloženosti olovu se ne može ispraviti. U SAD-u, vrijednosti > 5 mcg/dL (> 0.24 mikromola/L) je trenutno definirana kao vrijednost koja se koristi za identifikaciju djece koja su bila izložena olovu i kojoj je potrebno liječenje.
Probir razine kolesterola u krvi je indiciran za svu djecu u dobi od 9 do 11 godina, te ponovno u između 17. i 21. godine. Najviše se koristi profil masnoća u krvi natašte. Probir na hiperkolesterolemiju je indiciran za djecu u dobi između 1. i 8. godine te između 12 i 16 godina samo ako imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu na hiperkolesterolemiju ili bolest koronarnih krvnih žila, ili čimbenike rizika za razvoj koronarnih srčanih bolesti (npr. šećernu bolest, pretilost, povišen krvni tlak).
Ispitivanje sluha
(Vidi i Oštećenje sluha kod djece.)
Roditelji bi trebali posumnjati na oštećenje sluha ukoliko dijete ne reagira odgovarajuće na zvučni ili glasovni podražaj, ili ako ne razumije izgovoreni sadržaj ili nema adekvatan razvoj govora. (vidi tablicu).
Budući da oštećenje sluha usporava razvoj govora, poremećaje sluha treba ispraviti što je prije moguće. Zbog toga bi liječnici trebali ispitati utisak roditelja o djetetovom sluhu pri svakom pregledu tijekom ranog djetinjstva i uputiti dijete na ispitivanje sluha ili pregled audiologa kad god se postavi sumnja na poremećaj sluha kod djeteta.
Normalni sluh u vrlo malog djeteta*
|
Dob
|
Očekivani odgovor
|
|
* Ako dijete ne zadovolji ove minimalne standarde izvedbe ili ako roditelji sumnjaju na gubitak sluha kod svog djeteta u bilo kojoj dobi, dijete treba uputiti na testiranje.
|
|
3 mjeseca
|
Trgne se na glasan zvučni podražaj u svojoj blizini
Uzmeškolji se ili probudi na zvučni podražaj ili ukoliko netko razgovara
Umiri se na majčin glas
|
|
6 mjeseci
|
Gleda prema zanimljivom zvučnom podražaju
Okreće se na poziv imenom
Igračkama se obraća s "moo", "ma", "da", "di"
Guguće kada sluša glazbu
|
|
10 mjeseci
|
Stvara vlastite zvukove
Oponaša neke zvukove
Razumije "ne" i "doviđenja"
|
|
18 mjeseci
|
Razumije mnoge jednostavne riječi ili naredbe
Brblja u rečeničnim obrascima
|
Audiometrija
se može učiniti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti; većinu drugih audioloških postupaka (npr. otoakustička emisija, slušni evocirani potencijali) bi trebao učiniti audiolog. Konvencionalna audiometrija se može napraviti djeci s navršene tri godine; kod mlađe djece promatramo odgovor na zvučni potražaj u slušalicama, njihov pokušaj da lokaliziraju zvuk ili da izvrše jednostavan zadatak. Kod starije djece audiometriju treba učiniti jednom između 11 i 14 godina, jednom između 15 i 17 godina i jednom između 18 i 21 godine; testiranje bi trebalo uključivati visoke frekvencije od 6000 i 8000 Hz.
Timpanometrija
, još jedan ambulantni postupak, se može koristiti kod djece svih dobnih skupina i koristan je za procjenu funkcije srednjeg uha. Patološki timpanogram je obično pokazatelj poremećaja funkcije Eustahijeve cijevi ili prisustva tekućine u srednjem uhu koja se ne može utvrditi tijekom otoskopskog pregleda.
Iako pneumatska otoskopija može biti od velike koristi pri evaluaciji statusa srednjeg uha, mnogo je učinkovitija kada se kombinira s timpanometrijom, nego kad se te metode rade zasebno.
Testovi na tuberkulozu
Test probira na tuberkulozu pomoću kožnog testa (tuberkulinski test) ili krvnog testa (ispitivanje otpuštanja interferona gama [IGRA]) bi trebalo učiniti ako
-
Su djeca bila izložena infekciji tuberkulozom (npr. bliski član obitelji ili bliski kontakt iz okoline je obolio od tuberkuloze).
-
Je član obitelji imao pozitivan tuberkulinski test.
-
Su rođeni ili su nedavno putovali u zemlju visokog rizika (zemlje koje nisu Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Novi Zeland ili zemlje zapadne i sjeverne Europe).
-
Su im roditelji ili bliski kontakti novi useljenici iz visokorizičnih zemalja ili su nedavno bili u zatvorskom pritvoru.
IGRA je prikladna za djecu za koju se smatra da se neće vratiti na očitavanje kožnog testa ili za one koji su primili BCG cjepivo, što može uzrokovati lažno pozitivan rezultat kožnog testa.
Probir na spolno prenosive bolesti
Rutinski laboratorijski probir za najčešće spolno prenosive bolesti (STDs) je indiciran za sve spolno aktivne adolescenate jednom godišnje ([XRef]).
Testovi umnažanja nukleinskih kiselina (NAATs) su najosjetljiviji testovi za otkrivanje infekcije C. trachomatis i N. gonorrhoeae. NAATs je moguće napraviti iz uzoraka urina, obriska rektuma, vrata maternice, ždrijela ili uretre.
Svim adolescentima bi trebalo ponuditi probir na HIV barem jednom između 15. i 18. godine; svakako se truditi zadržati povjerenje adolescenta. Adolescenti koji imaju povišen rizik za HIV infekciju (npr. spolno aktivni, intravenski ovisnici ili osobe koje već imaju neku od spolno prenosivih bolesti) bi trebali biti testirani jednom godišnje.
Adolescenticama ne treba rutinski vršiti probir na cervikalnu displaziju do navršene 21. godine života.
Probir na infekciju uzrokovanu hepatitisom C
Svi bi trebali biti rutinski testirani na infekciju virusom hepatitisa C (HCV) barem jednom u dobi od 18 do 79 godina (pogledajte U.S. Preventive Services Task Force's 2020 Hepatitis C Virus Infection in Adolescents and Adults: Screening statement i CDC's 2020 Recommendations for Hepatitis C Screening Among Adults—United States). Osobe s povećanim rizikom od infekcije uzrokovane HCV-om, uključujući one koji su u prošlosti uzimale ili trenutno uzimaju droge, trebale bi se testirati na infekciju HCV-om i ponovno procijenjivati jednom godišnje. (Vidi također Probir na kroničnu infekciju uzrokovanu hepatitisom C.)