Pregled rikecijskih i srodnih infekcija

Autor: William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Rikecijske bolesti (rikecioze) i srodne bolesti (anaplazmoza, erlihioza, Q groznica, šikarski tifus) uzrokuje skupina gram– negativnih, obvezatno intracelularnih kokobacila. Svi, osim Coxiella burnetii, imaju člankonošca kao vektora. Simptomi su općenito iznenadna vrućica s jakom glavoboljom, malaksalost, prostriranost i, u većini slučajeva, karakterističan osip. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje se imunofluorescencijskim testiranjem ili PCR–om. Lijek izbora su tetraciklini.

Za Rickettsia, Orientia, Ehrlichia, Anaplasma, i Coxiella spp su nekoć mislili da pripadaju istoj obitelji, ali sada, na temelju genetičke analize, smatraju se različitim entitetima. Premda je ovoj skupini mikroorganizama za rast potrebna živa stanica, one su ipak prave bakterije jer imaju metaboličke enzime i staničnu stijenku, koriste O2 te su osjetljive na antibiotike.

Ti organizmi obično imaju životinjski rezervoar i člankonošca kao vektora; iznimka je R. prowazekii,za koju su ljudi primarni rezervoar, te C. burnetii, koja ne zahtjeva člankonošce kao vektor. Za neke organizme (npr. R. rickettsii i druge pjegave rikecije, i R. akari, R. felis, i Orientia), vektor je također rezervoar, a geografska distribucija ovih rikecija određena je distribucijom zaraženog člankonošca. Specifični vektori, rezervoari i endemske regije uvelike se razlikuju (vidi tablicu Bolesti uzrokovane vrstama Rickettsia, Orientia, Ehrlichia, Anaplasma i Coxiella).

Postoji mnogo rikecijskih vrsta, ali 3 uzrokuje većinu rikecijskih infekcija kod ljudi:

  • R. rickettsii

  • R. prowazekii

  • R. typhi

Bolesti uzrokovane s Rickettsia, Orientia, Ehrlichia, Anaplasma i Coxiella spp

Bolest

Organizam

Osip ili eshar

Vektor

Endemska regija

* Često poznat po području u kojem se javlja (npr. indijski krpeljni tifus, marsejska groznica).

Tifus

Epidemijski tifus, Brill-Zinsser bolest

Rickettsia prowazekii

S trupa na udove

Može biti odsutan kod Brill-Zinsserove bolesti

Nema ešara

Tjelesna uš

Diljem svijeta

Mišji (endemski) tifus

R. typhi, R. felis

S trupa na udove

Nema ešara

Štakorska buha, mačja buha

Diljem svijeta

Čisti tifus

Šikarski tifus (Tsutsugamushi bolest)

Orientia tsutsugamushi (ranije R. tsutsugamushi)

S trupa na udove

Eshar prisutan

Larve trombikulidne gnjide (chiggers)

Azijsko-pacifičko područje omeđeno Japanom, Korejom, Kinom, Indijom i sjevernom Australijom

Pjegava groznica

Pjegava groznica Rocky Mountaina

R. rickettsii

S udova prema trupu

Nema ešara

Ixodid (tvrdi) krpelji, uključujući Dermacentor andersoni (drveni krpelj), uglavnom u zapadnom SAD-u, i D. varijabilis (pseći krpelj), uglavnom u istočnom i južnom SAD-u

Zapadna hemisfera, uključujući većinu SAD-a (osim Maine, Havaja i Aljaske); Srednja i Južna Amerika

Sjevernoazijska rikecioza koju prenose krpelji

R. sibirica

Trup, udovi, lice;

Više eshara prisutno

Iksodidni krpelji

Centralna Azija, Sibir, Mongolija, Kina

Queensland krpeljni tifus

R. australis

Trup, udovi, lice;

Eshar prisutan

Iksodidni krpelji

Australija

Afrički krpeljni tifus (afrička groznica ugriza krpelja)

R. africae

Više eshara na udovima na mjestima ugriza krpelja

Iksodidni krpelji

Subsaharska Afrika, zapadna Indija

Mediteranska pjegava groznica (boutonneuse groznica)*

R. conorii

Trup, udovi, lice;

Eshar prisutan

Rhipicephalus sanguineus (smeđi pseći krpelj)

Afrika; Indija; južna Europa; Bliski istok uz Sredozemno, Crno i Kaspijsko more

Rikecijske boginje

R. akari

Trup, udovi, lice;

Eshar prisutan

Grinje

SAD, Rusija, Koreja, Afrika

R. parkeri rickettsiosis

R. parkeri

Eshar prisutan

Krpelj golfskog zaljeva (Amblyomma maculatum)

Južni SAD, Južna Amerika

Krpeljna groznica na pacifičkoj obali

R. philipii (364D)

Eshar prisutan

Blaga bolest

Krpelj na pacifičkoj obali (Dermacentor occidentalis)

Kalifornijska vrućica

Erlihioza i anaplazmoza

Monocitna erlihioza

Ehrlichia chaffeensis

Manje često, ali češći među djecom

Nema ešara

krpelji (A. americanum, također poznat kao "Lone Star" krpelj)

Jugoistočni i južni središnji SAD

granulocitna anaplazmoza

Anaplasma phagocytophilum

Nema

Nema ešara

krpelji (Ixodes scapularis u istočnom i srednjezapadnom SAD-u, I. pacificus u zapadnom SAD-u, moguće I. ricinus u Europi)

USAD-u - sjeveroistočnom, srednjeatlanskom, gornjem srednjezapadno dijelu i na zapadnoj obali; Europa

Q groznica

Q fever

Coxiella burnetii

Rijetko, ali češće među djecom

Nema eshara

Nije potreban vektor

Diljem svijeta

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi nutritivnog deficita

Rikecije se umnažaju na mjestu gdje se člankonožac prihvati i obično stvaraju lokalnu leziju (eshar). Penetriraju kožu ili sluznicu; neke (R. rickettsii) se razmnožavaju u endotelu malih krvnih žila, uzrokujući vaskulitis, dok se druge repliciraju u leukocitima (Ehrlichia sp u monocitima, Anaplasma sp u granulocitima).

Regionalna limfadenopatija je česta kod infekcije sa Orientia sp ili kod infekcije uzrokovane članovima porodice pjegave groznice (osim R. rickettsii).

Kod endovaskulitisa uzrokovanog sa R. rickettsii razvijaju se petehijalni osip (zbog folaknih područja hemoragije), znakovi encefalitisa te gangrena kože i tkiva.

Teško bolesne osobe s rikeciozom iz tifusne ili skupine pjegavih groznica mogu imati nekrozu kože s ekhimozama, edeme (zbog povećane vaskularne permeabilnosti), gangrenu prstiju, kolaps cirkulacije, šok, oliguriju, anuriju, azotemiju, anemiju, hiponatrijemiju, hipokloremiju, delirij i komu.

Dijagnoza

Pregled rikecijskih i srodnih infekcija
  • Klinička slika

  • Biopsija osipa te bojanje bioptata sa fluorescentnim antitijelima u svrhu otkrivanja organizama

  • Serologija u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi bolesti (samo u akutnoj infekciji serologija je neinformativna)

  • Lančana reakcija polimerazom (PCR)

Razlikovanje rikecioza od ostalih infekcija

Rikecioze i srodne bolesti moraju se razlučiti od drugih akutnih infekcija, prvenstveno meningokokcemije, ospica (morbila) i rubeole. Pozitivna anamneza na doticaj s ušima ili buhama, ujed krpelja ili boravak u poznatom endemskom području je od pomoći, ali obično anamneza nije takva. Kliničari bi trebali specifično pitati za putovanja u endemska područja u vremenu inkubacije bolesti.

Klinički pokazatelji mogu pomoći u razlučivanju ovih bolesti:

  • Meningokokcemija: Osip može biti ružičast, makulozni, makulopapulozni ili petehijalan u subakutnom obliku i konfluirajući petehijalan ili ekhimotičan u fulminantnoj formi. Razvija se brzo kod akutne meningokokne bolesti i, kada je ekhimotičan, obično je mekan na palpaciju.

  • Ospice: Osip počinje na licu, širi se na trup i ruke i ubrzo zatim konfluira.

  • Rubeola: Osip obično ostane diskretan. Uvećani retroaurikularni limfni čvorovi i izostanak toksičnosti idu u prilog rubeole.

Meningokokcemija, ospice (engl. rubeola ili measles), crljenica ili rubeola (engl. rubella)Meningokokcemija

Fulminantna meningokokcemija inicijalno uzrokuje petehije, koje konfluiraju i brzo progrediraju do ekhimoza.

Slika ustupljena ljubaznošću gosp. Gusta, Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Ospice (makulozni osip)

Ospice (engl. rubeola ili measles) se manifestiraju difuznim makuloznim osipom koji konfluira.

Image courtesy of Dr. Heinz F. Eichenwald, New York Hospital and Cornell Medical Center, via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Crljenica, rubeola (engl. rubella)

Rubeola se manifestira difuznim osipom kojeg čine diskretne, sitne točkaste makule koje se ne spajaju.

Image courtesy of the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Razlike između rikecioza

Rikecioze i srodne bolesti moraju se također razlučiti i međusobno. Klinička slika donekle omogućava diferencijaciju rikecioza, ali preklapanja su znatna.

  • Pjegasta groznica Stijenjaka (PGS): Osip obično počne 4. dana bolesti kao bljedunjave makule na udovima i postepeno postane petehijalan šireći se na trup, dlanove i tabane tokom nekoliko dana. Pjegasta groznica Stijenjaka (PGS): Osip obično počne 4. dana bolesti kao bljedunjave makule na udovima i postepeno postane petehijalan šireći se na trup, dlanove i tabane tokom nekoliko dana. U nekih se bolesnika s PGS nikada ne razvije osip. Često se razvije vaskulitis; može se razviti u koži, potkožnom tkivu, SŽS-u, plućima, srcu, bubrezima, jetri i slezeni.

  • Epidemijski tifus: Osip se obično inicijalno razvije u aksilama i na trupu. Kasnije se širi periferno, rijetko zahvaćajući dlanove, tabane i lice. Javljaju se teške fiziološke i patološke abnormalnosti slične onima kod PGS.

  • Murinski tifus: Osip ne svrbi, ne konfluira i nije opsežan, a bubrežne i vaskularne komplikacije se rijetke.

  • Šikarski tifus: Manifestacije su slične onima od PGS-a i endemičnog tifusa. Međutim, javlja se u različitim geografskim područjima, a često se razvije eshar sa generalizranom adenopatijom.

  • Rickettsialpox: Bolest blažeg kliničkog tijeka; oskudan osip u obliku vezikula okruženih eritemom podsjeća na varičele.

  • Afrička krpeljna groznica (uzrokovana saR. africae): Simptomi su slični ostalim rikeciozama. Osip je karakteriziran brojnim crnim esharima na distalnim dijelovima ekstremiteta uz regionalnu limfadenopatiju.

Pjegava groznica StIjenjaka (PGS)

Pjegava groznica Stijenjaka isprva se manifestira kao makulozni blijedeći osip na dlanovima, zapešćima, tabanima i gležnjevima, koji potom progredira prema vratu, licu, stražnjici i trupu. Lezije postupno tamne i pretvaraju se u makulopapulozni, a potom petehijalni osip.

Image courtesy of the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Šikarski tifus (engl. scrub typhus)

Šikarski tifus (tsutsugamushi bolest) manifestira se pojavom eschara (gore) na mjestu ugriza grinje (engl. chigger). Difuzni makulozni osip slijedi nakon pojave eschara (dolje).

Slika ustupljena ljubaznošću dr. Yoshiki Taniguchi. Od Taniguchi, Y: Eschar, vrućica i osip u 43-godišnjeg bolesnika Dermatology Online Journal 3(2), 1997.

Obrada

Epidemiološka anamneza o mjestu stanovanja te recentnim mjestima putovanja često pomažu u dijagnozi jer mnoge rikecije su lokalizirane u određenim geografskim područjima. Ipak, obično je potrebno izvršiti pretrage.

Najkorisniji testovi za R. rickettsii su indirektni test imunofluorecencije (IFA) i PCR bioptata kože na mjestu osipa. Kultivacija teško uspijeva i nije od kliničke koristi. Za Ehrlichiae, PCR krvi je najbolja pretraga. Serološki testovi nisu korisni za akutnu dijagnostiku jer obično postaju pozitivni samo u stadiju rekonvalescencije.

Liječenje

Pregled rikecijskih i srodnih infekcija
  • Tetraciklini

Budući da dijagnostički testovi zahtijevaju vrijeme i mogu biti neosjetljivi, antibiotici se redovito daju na osnovi pretpostavke kako bi se spriječilo znatnije oštećenje, smrt i dugotrajan oporavak.

Tetraciklini su prva linija liječenja: doksiciklin 200 mg PO jednom, a potom 2x100 mg do poboljšanja stanja pacijenta, odnosno dok nije afebrilan 24-48 sati i dok primjena terapije ne traje barem 7 dana. Intravenski pripravci se daju bolesnicima koji nisu u stanju lijekove uzimati lijek na usta. Premda kod djece tetraciklini mogu uzrokovati diskoloraciju zubiju, stručnjaci smatraju da je terapija u ovom slučaju opravdana. The Centers for Disease Control and Prevention (CDC) otkrio je da kratki tečajevi doksiciklin (5 do 10 dana, kao što se koristi za rikecioznu bolest) može se koristiti u djece bez izazivanja bojenja zuba ili slabljenja zubne cakline (1).

Kloramfenikol 4x500 mg PO ili IV tijekom 7 dana je druga linija liječenja. Oralno kloramfenikol nije dostupan u SAD-u, a IM administracija nije učinkovita. kloramfenikol može uzrokovati štetne hematološke učinke, koji zahtijevaju praćenje krvnih indeksa.

Oba dva lijeka su rikeciostatici, nisu rikeciocidni.

Ciprofloksacin i ostali fluorokinoloni su učinkoviti protiv određenih rikecija no ne postoji dovoljno kliničkog iskustva.

Budući da u teško oboljelih osoba od PGS ili epidemičnog tifusa može doći do značajnog povećanja propusnosti kapilara u kasnijim stadijima, treba biti oprezan s davanjem IV tekućina radi očuvanja krvnog tlaka izbjegavajući pogoršanje edema pluća i mozga.

Literatura

  • 1. Todd SR, Dahlgren FS, Traeger MS, et al: No visible dental staining in children treated with doxycycline for suspected Rocky Mountain Spotted Fever. J Pediatr 166(5):1246-51, 2015. doi: 10.1016/j.jpeds.2015.02.015. Epub 2015 Mar 17. PMID: 25794784.

Ključne točke

  • Rijkecije i rikecijama srodne bolesti (anaplazmoza, erlihioza, Q groznica, šikarski tifus) su uzrookovane sa skupinom gram negativnih, obvezatno unutarstaničnih kokobacila; svi osim Coxiella burnetii, imaju vektorskog člankonošca.

  • Rikecioze uzrokuju vrućicu, i ovisno o bolesti, ponekad i lokalnu leziju na koži (eshar), petehijalni osip, regionalnu limfadenopatiju, znakove encefalitisa, vaskulitis, gangrenu kože i mekih tkiva, disfunkciju organa i vaskularni kolaps.

  • Potrebno je razlikovati rikecije i njima srodne bolesti međusobno kao i od ostalih akutnih infekcija na temelju anamneze, kliničkih karakteristika bolesti i rezultata testova (npr. biopsija s indirektnim imunofluorescencijskim testom, serologija, PCR).

  • Liječenje antibioticima je preemtivno, stoga nije potrebno čekati rezultate dijagnostičkih testova jer time preveniramo značajno pogoršanje, smrt i produljen oporavak.

  • Lijek izbora su tetraciklini.