Hepatitis C je uzrokovan RNA virusom koji se često prenosi parenteralno. Uzrokuje tipične simptome hepatitisa, uključujući anoreksiju, slabost i žuticu, ali infekcija može biti i asimptomatska. Fulminantni hepatitis i smrtni ishod su rijetki. Kronični hepatitis se razvija u približno 75%, slučajeva, a može dovesti do ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma (rjeđe) . Dijagnoza se postavlja na temelju seroloških pretraga. Liječi se antivirusnim lijekovima. Djelotvorno cjepivo ne postoji.

(Vidi također Uzroci hepatitisa, Pregled akutnih virusnih hepatitisa i Kronični hepatitis C.)

U SAD-u je 2019. godine prijavljeno 4136 slučajeva akutne infekcije hepatitisom C. Međutim, s obzirom na mnogi slučajevi nisu prepoznati ili prijavljeni, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuje da je broj novih infekcija u 2019. godini bio 57 500. (1). Broj slučajeva akutnog hepatitisa C raste u Sjedinjenim Državama od 2013.

Virus hepatitisa C (HCV) je jednolančani RNA flavivirus koji uzrokuje akutni virusni hepatitis te je čest uzrok kroničnog virusnog hepatitisa. Postoji šest glavnih HCV podvrsta s različitim aminokiselinskim sekvencama (genotipovi); ovi podtipovi razlikuju se po geografskoj rasprostranjenosti te virulenciji i odgovoru na terapiju. HCV s vremenom može u zaražene osobe mijenjati aminokiselinski slijed (nastaju kvazi–vrste).

HCV infekcija ponekad se može javiti istovremeno s određenim sustavnim poremećajima, uključujući sljedeće:

• Esencijalna mješana krioglobulinemija

• Porfirija cutanea tarda (oko 60 do 80% pacijenata s porfirijom ima HCV infekciju, ali samo nekoliko pacijenata zaraženih HCV-om razviti će porfiriju)

• Glomerulonefritis

Mehanizmi su nejasni.

Do 20% bolesnika s alkoholnom bolesti jetre nosioci su HCV-a. Razlozi ovako visoke povezanosti nisu jasni, jer je istodobna upotreba alkohola i droga odgovorna za samo mali dio slučajeva. U ovih bolesnika HCV i alkohol djeluju sinergistički što se tiče egzacerbacije jetrenog oštećenja.

Prijenos hepatitisa C

Infekcija se najčešće prenosi krvlju, primarno kad intravenski korisni rabe jednu iglu, ali također i dijeljenjem pribora za intranazalnu upotrebu droga, tetoviranjem ili body–piercingom sa nesterilnom opremom.

Prijenos spolnim putem i vertikalni način prenošenja s majke na dijete su rijetki.

Prijenos putem transfuzija krvi je postao jako rijedak od uvođenja probirnih pretraga krvi davaoca.

Sporadični slučajevi zaraze se javljaju u bolesnika bez očiglednih rizičnih faktora.

Prevalencija HCV–a se razlikuje s obzirom na zemljopisne i ostale rizične faktore.

Literatura

• 1. Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Hepatitis C questions and answers for health professionals. Pristupljeno 8. lipnja 2022.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi akutnog hepatitisa C

HCV može biti asimptomatski tijekom akutne infekcije. Njegova težina varira, ponekad se javlja u obliku rekrudescentnog hepatitisa i visokih vrijednosti aminotransferaza koje opstaju godinama ili desetljećima. Fulminantni hepatitis je izuzetno rijedak.

HCV ima najveću stopu kroniciteta (~75%). Kada se razvije kronični hepatitis, obično je asimptomatski ili benigan, ali napreduje do ciroze u 20–30% bolesnika; često je potrebno više desetljeća za pojavu ciroze. Hepatocelularni karcinom može nastati iz ciroze izazvane HCV–om, ali rijetko i iz kronične infekcije bez ciroze (za razliku od HBV infekcije).

Dijagnoza

Dijagnoza akutnog virusnog hepatitisa

• Serološke pretrage

• Mjerenje HCV RNA

U inicijalnoj dijagnozi akutnog hepatitisa, treba razlikovati virusne hepatitise od drugih bolesti koje urzokuju žuticu (vidi Pojednostavljen dijagnostički pristup potencijalnom akutnom virusnom hepatitisu).

U bolesnika s nalazima koji ukazuju na virusni hepatitis izvode se slijedeća ispitivanja u svrhu probira na hepatitis A, B i C viruse:

• IgM antitijela na hepatitis A virus (IgM anti-HAV)

• Hepatitis B površinski antigen (HbsAg)

• IgM antitijela na hepatitis B jezgreni antigen (IgM anti-HBc)

• Antitijela na HCV (anti-HCV)

Ako je anti-HCV test pozitivan, mjeri se HCV-RNA za razlikovanje aktivne od pasivne hepatitis C infekcije (vidi tablicu Serologija hepatitisa C).

U hepatitisu C, serumski anti-HCV predstavlja kroničnu, prošlu ili akutnu infekciju; antitijela nisu zaštitna. U nejasnom slučaju, ili kada je sumnja na hepatitis C visoka, mjeri se HCV-RNA. Anti-HCV se obično javlja unutar 2 tj. od akutne infekcije, ali ponekad i kasnije; HCV-RNA postaje pozitivna ranije.

hepatitis hepatitis

Ostale pretrage

Ako prethodno nisu učinjeni, učine se testovi jetrene funkcije koji uključuju određivanje serumske alanin aminotransferaze (ALT), aspartat aminotransferaze (AST) i alkalne fosfataze.

Ostale pretrage trebalo bi napraviti za procjenu jetrene funkcije i ozbiljnosti bolesti; one uključuju određivanje serumskih albumina,bilirubina, broja trombocita i protrombinsko vrijeme/internacionalni normalizirani omjer (PV/INR).

Liječenje

Liječenje akutnog virusnog hepatitisa C

• Antivirusna terapija

Postoji niz visoko učinkovith antivirusnih lijekova s izravnim djelovanjem(DAAs) za hepatitis C, koji mogu smanjiti vjerojatnost razvoja kronične infekcije. DAA također pomažu u sprječavanju prijenosa na druge. Trenutne preporuke su započeti liječenje nakon početne dijagnoze akutnog HCV-a, bez čekanja na spontano povlačenje.

Alkohol i hepatotoksične lijekove (npr paracetamol) treba izbjegavati jer mogu povećavati oštećenje jetre. Ograničenja u prehrani ili fizičkoj aktivnosti, uključujući i često preporučeno mirovanje, nemaju znanstvenu podlogu.

Virusni hepatitis treba prijaviti lokalnim ili državnim javnozdravstvenim ustanovama.

Literatura

• 1. American Association for the Study of Liver Diseases (AASLD)–Infectious Diseases Society of America (IDSA): HCV Guidance: Recommendations for testing, managing, and treating hepatitis C: Management of acute HCV infection. Pristupljeno 8. lipnja 2022.

Prevencija

Prevencija akutnog virusnog hepatitisa C

Bolesnike treba savjetovati da izbjegavaju rizično ponašanje (npr. dijeljenje igle, tetoviranje, piercing).

Krv i druge tjelesne tekućine (npr. slina, sjemena tekućina) smatraju se zaraznima. Rizik od infekcije nakon jednog uboda iglom iznosi oko 1,8%. Zaštita se preporuča, ali izolacija bolesnika nema značaja u prevenciji akutnog hepatitisa C.

Rizik za prijenos HCV-a od inficiranih medicinskih djelatnika je nizak, a nema preporuka od strane CDC-a za ograničavanje rada zdravstvenih djelatnika s hepatitis C infekcijom.

Posttransfuzijske infekcije su svedene na minimum izbjegavanjem nepotrebnih transfuzija i probirom svih darivatelja na hepatitis B i C. Probirno testiranje je smanjilo incidenciju posttransfuzijskog hepatitisa B i C, što su sada iznimno rijetki slučajevi u SAD-u.

Nema odgovarajuće imunoprofilakse za HCV. Sklonost HCV–a da mijenja genom priječi razvoj cjepiva.

Preekspozicijska ili postekspozicijska profilaksa antivirusnom terapijom se ne preporučuje.

Ključne poruke

• Hepatitis C se najčešće prenosi parenteralno kontaminiranom krvlju; rijetko se javlja prijenos kontaktom sluznice s drugim tjelesnim tekućinama i perinatalni prijenos.

• Oko 75% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije kronični hepatitis C, što dovodi do ciroze u 20 do 30% slučajeva; neki pacijenti s cirozom razviju hepatocelularni karcinom.

• Dijagnoza se postavlja testiranjem protutijela na HCV i HCV RNA.

• Liječite antivirusnim lijekovima nakon početne dijagnoze hepatitisa C, bez čekanja na spontano povlačenje.

• Ne postoji cjepivo za hepatitis C.

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.

• Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Viral Hepatitis: Pitanja i odgovori o hepatitisu C za zdravstvene djelatnike: Ovaj izvor pruža pregled hepatitisa C (uključujući definicije, statistiku, čimbenike rizika i komplikacije) i informacije o prijenosu, simptomima, dijagnozi i liječenju, kao i hepatitisu C i trudnoći. Pristupljeno 6. srpnja 2022.