Pregled preopterećenja željezom

Autor: James Peter Adam Hamilton, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod: Dajana Deak, dr. med.

Dnevni gubitak željeza (Fe) u odraslog čovjeka dnevno iznosi oko 1 mg što je posljedica odumiranja i otpadanja stanica kože i probavnog trakta; žene generativne dobi izgube prosječno dodatnih 0.5 do 1 mg / dan tijekom menstruacije. Ovaj gubitak željeza je uravnotežen djelomičnom apsorpcijom od prosječnih 10 do 20 mg željeza koliko se dnevno unosi tipičnom prehranom u SAD-u. Apsorpcija željeza je regulirana na temelju tjelesnih zaliha željeza i obično je u ravnoteži s tjelesnim potrebama. Međutim, budući da ne postoji fiziološki mehanizam za uklanjanje željeza iz tijela, željezo koje se apsorbira više od tjelesnih potreba (ili stečeno kroz ponavljane transfuzije) taloži se u tkivima.

  • Hemosideroza je žarišno taloženje željeza koja ne uzrokuje oštećenja tkiva.

  • Hemokromatoza (preopterećenje željezom) je obično sistemski proces u kojem taloženje željeza može uzrokovati oštećenje tkiva.

Preopterećenje željezom može biti posljedica nasljedne hemokromatoze (genetski poremećaj metabolizma željeza) ili sekundarne hemokromatoze, stečenog oblika bolesti koji je posljedica pretjeranog peroralnog unosa ili apsorpcije željeza ili zbog ponavljanih transfuzija krvi (1, 2). Morbiditet je uglavnom posljedica nakupljanja željeza u endokrinim organima (osobito gušterači, gonadama i hipofizi), jetri i srcu.

Afričko preopterećenje željezom se najčešće javlja u subsaharskoj Africi među ljudima koji konzumiraju željezom bogata fermentirana pića. Pretpostavlja se da genetska komponenta doprinosi patogenezi afričkog preopterećenja željezom, ali gen još nije identificiran.

(Vidi također Trovanje željezom i Idiopatska plućna hemosideroza.)

Literatura

  • 1. Bacon BR, Adams PC, Kowdley KV, et al: Diagnosis and management of gemochrimatosis: 2011 Practice Guideline by the AASLD. Hepatology 54 (1): 328–343, 2011.

  • 2. Fleming RE, Ponka P: Iron overload in human disease. New Engl J Med 366:348–359, 2012.