Kompletan pregled svih organskih sustava važan je za otkrivanje perifernih i sistemskih učinaka kardijalnih i ekstrakardijalnih bolesti koje mogu utjecati na srce. Fizikalni pregled obuhvaća:
-
Određivanje vitalnih parametara
-
Palpaciju i auskultaciju pulsa
-
Inspekciju vena
-
Inspekciju i palpaciju prsnog koša
-
Perkusiju, palpaciju i auskultaciju srca
-
Pregled pluća, uključujući perkusiju, palpaciju i auskultaciju
-
Pregled ekstremiteta i abdomena
Auskultacija srca objašnjena je u zasebnom poglavlju. Unatoč sve češćoj primjeni dijagnostičkog snimanja srca, auskultacija uz bolesnički krevet ostaje vrijedan alat jer je lako dostupna i može se ponoviti koliko god je puta potrebno, bez troškova.
Pregled uključuje i prikupljanje drugih podataka o bolesniku.
Vitalni parametri
Vitalni parametri su:
-
Arterijski tlak
-
Frekvencija srca i ritam
-
Respiratorna frekvencija
-
Tjelesna temperatura
Dodatni podaci koji se često dobivaju zajedno s vitalnim znakovima uključuju tjelesnu težinu bolesnika i perifernu zasićenost kisikom (SpO2).
Krvni tlak mjeri se na obje ruke, a u slučaju sumnje na prirođenu srčanu bolest ili bolest perifernih krvnih žila i na obje noge. Prikladna duljina manžete tlakomjera obuhvaća 80% opsega ekstremiteta, a prikladna širina manžete iznosi 40% opsega ekstremiteta. Prvi zvuk koji se čuje tijekom pada živina stupca jest sistolički tlak; nestanak zvuka označuje dijastolički tlak, tj. 5. fazu Korotkoffljevih tonova. Razlika tlaka između desne i lijeve ruke do 15 mm Hg normalna je; veća razlika upućuje na patološke promjene krvnih žila, npr. disekciju torakalne aorte, ili na perifernu vaskularnu bolest. Tlak u nogama obično je 20 mm Hg viši od tlaka na rukama. Da bi se dobila točna vrijednost krvnog tlaka, bolesnik treba:
-
Sjediti u stolici, a ne na stolu za pregled, > 5 min, s nogama na podu i poduprtim leđima
-
Držati ekstremitet na razini srca, bez odjeće koja pokriva mjesto postavljanja manžete
-
Suzdržati se od vježbanja, konzumiranja kofeina ili pušenja najmanje 30 min prije mjerenja
Mjerenje krvnog tlaka
Bolesnikova ruka treba udobno počivati, a manžeta treba biti približno u razini srca.
JIM VARNEY/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Frekvencija srca i ritam procjenjuju se palpacijom karotidnog ili radijalnog pulsa ili auskultacijom srca ako se sumnja na aritmiju; neki srčani otkucaji tijekom aritmija mogu biti čujni, ali ne stvaraju palpabilan puls.
Frekvencija disanja, ako je patološka, može upućivati na srčano zatajivanje ili primarnu bolest pluća. Frekvencija disanja povećava se u bolesnika sa srčanim zatajivanjem ili anksioznošću, a smanjuje se ili postaje intermitentna u umirućih bolesnika. Plitko i brzo disanje može upućivati na pleuralnu bol.
Tjelesna temperatura može biti povišena zbog akutne reumatske vrućice ili srčane infekcije, npr. endokarditisa. Nakon infarkta miokarda subfebrilitet je vrlo čest. Drugi uzroci istražuju se samo ako temperatura potraje > 72 h.
Tjelesna težina mjeri se pri svakom posjetu ambulanti, s bolesnikom na stojećoj vagi i, idealno, dok nosi sličnu količinu odjeće. U bolesnika sa zatajivanjem srca povećanje tjelesne težine može upućivati na hipervolemiju, dok gubitak tjelesne težine može upućivati na srčanu kaheksiju, tj. nenamjerni, needematozni gubitak tjelesne težine od > 5% tijekom posljednjih 12 mjeseci (1). Anamneza i dodatni nalazi fizikalnog pregleda, uključujući vratne vene te pregled pluća i ekstremiteta, potrebni su kako bi se utvrdilo jesu li promjene tjelesne težine povezane s promjenama volumena tekućine i/ili količine mišića ili masti.
Periferna arterijska zasićenost kisikom (SpO2) određuje se pulsnom oksimetrijom. Pulsna oksimetrija mjeri zasićenost hemoglobina kisikom u arterijskoj krvi (SpO2) i služi kao brza, neinvazivna procjena oksigenacije tkiva. Pulsna oksimetrija izvodi se sondom pričvršćenom na prst ili ušnu resicu. Općenito se smatra da je SpO2 ≥ 95% normalan, dok vrijednosti < 95% upućuju na hipoksemiju. Važna iznimka od ove granične vrijednosti su bolesnici s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću; u tih bolesnika ciljni SpO2 iznosi 88 do 92%. Kada je prisutna hipoksemija, mogući srčani uzroci uključuju plućni edem u bolesnika sa zatajivanjem srca i intrakardijalne šantove zdesna nalijevo, npr. otvoreni foramen ovale u bolesnika s plućnom hipertenzijom, uključujući prirođenu srčanu bolest, kao što je tetralogija Fallot.
Gležanjsko-nadlaktični indeks
Gležanjsko-nadlaktični indeks predstavlja omjer sistoličkog krvnog tlaka na gležnju i onoga na nadlaktici. Dok je bolesnik u ležećem položaju, krvni tlak na gležnju mjeri se nad arterijom dorsalis pedis i stražnjom tibijalnom arterijom, a krvni tlak na nadlaktici mjeri se na obje ruke nad brahijalnom arterijom. Indeks se izračunava za svaki donji ekstremitet dijeljenjem višeg tlaka nad arterijom dorsalis pedis ili stražnjom tibijalnom arterijom u tom ekstremitetu s višim sistoličkim tlakom izmjerenim na dvjema brahijalnim arterijama. Taj omjer obično je > 1. Doplerska sonda može se koristiti za mjerenje krvnog tlaka na gležnju ako su pulsevi stopala teško palpabilni.
Nizak gležanjsko-nadlaktični indeks (≤ 0,90) upućuje na perifernu arterijsku bolest, koja se može klasificirati kao blaga (0,71–0,90), umjerena (0,41–0,70) ili teška (≤ 0,40). Visok indeks (> 1,30) može upućivati na nekompresibilne arterije nogu, što se može dogoditi u stanjima povezanima s kalcifikacijom krvnih žila, primjerice u dijabetesu, završnom stadiju bubrežne bolesti i Mönckebergovoj arteriosklerozi. Visok indeks može upućivati na potrebu za daljnjom vaskularnom obradom, npr. određivanjem prstno-nadlaktičnog indeksa ili dupleksnim ultrazvukom arterija.
Ortostatske promjene
Krvni tlak i frekvenciju srca treba mjeriti u ležećem, sjedećem i stojećem položaju, s jednom minutom razmaka između svake promjene položaja tijela. Razlika od ≤ 10 mm Hg normalna je; razlika je obično nešto veća u starijih osoba zbog gubitka vaskularne elastičnosti.
Paradoksni puls
Normalno tijekom inspirija dolazi do sniženja sistoličkog arterijskog tlaka za do 10 mm Hg, a frekvencija srca ubrzava se radi kompenzacije. Veće sniženje sistoličkog krvnog tlaka ili slabljenje pulsa tijekom inspirija smatra se paradoksnim pulsom. Paradoksni puls javlja se kod:
Krvni tlak smanjuje se tijekom inspirija jer negativni intratorakalni tlak povećava povrat venske krvi i punjenje desne klijetke (DK); posljedica je blago izbočenje interventrikularnog septuma u izlazni trakt lijeve klijetke (LK), čime se smanjuje srčani minutni volumen i posljedično krvni tlak. Taj je mehanizam, uz sniženje sistoličkog tlaka, prenaglašen u bolestima koje uzrokuju velik negativni intratorakalni tlak, npr. astmi, ili koje ograničavaju punjenje desne klijetke, npr. tamponadi srca i kardiomiopatiji, ili pražnjenje desne klijetke, npr. plućnoj emboliji.
Paradoksni puls kvantificira se napuhavanjem manžete tlakomjera do vrijednosti malo više od sistoličkog tlaka i njezinim vrlo sporim ispuhavanjem, npr. ≤ 2 mm Hg po otkucaju srca. Bilježi se tlak pri kojem se prvi put čuju Korotkoffljevi tonovi, najprije samo u ekspiriju, i tlak pri kojem se Korotkoffljevi tonovi čuju neprekidno. Razlika između tih dviju vrijednosti tlaka predstavlja “iznos” paradoksnog pulsa.
Literatura
Pulsevi
Periferni pulsevi
Glavni periferni pulsevi na rukama i nogama palpiraju se radi procjene simetričnosti i volumena, odnosno intenziteta, te elastičnosti arterijske stijenke. Odsutnost pulseva može upućivati na arterijski poremećaj, npr. aterosklerozu, ili na sistemsku emboliju. U pretilih i mišićavih osoba palpacija perifernih pulseva može biti otežana. Puls ima brz uzlazni krak, a zatim kolabira u poremećajima s brzim otjecanjem arterijske krvi, npr. arteriovenskoj komunikaciji ili aortnoj regurgitaciji. Puls je brz i nabijajući u hipertireozi i stanjima hipermetabolizma, a može biti spor i trom u hipotireozi. Ako su pulsevi asimetrični, auskultacija nad perifernim krvnim žilama može otkriti šum protoka koji nastaje zbog stenoze.
Karotidni puls
Inspekcija, palpacija i auskultacija obaju karotidnih pulseva mogu upućivati na određeni poremećaj (vidi tablicu Amplituda karotidnog pulsa i pridruženi poremećaji). Starenje i ateroskleroza uzrokuju krutost stijenke krvnih žila, što može prikriti karakteristične nalaze. U vrlo male djece karotidni puls može biti uredan čak i kada postoji značajna aortna stenoza.
Auskultacijom nad karotidnim arterijama može se razlikovati srčani šum od arterijskog šuma protoka. Srčani šumovi nastaju u srcu ili velikim krvnim žilama, obično su glasniji nad gornjim dijelom prekordija, a slabe prema vratu. Arterijski šum protoka ima viši ton, čuje se samo nad arterijama i čini se površnijim. Arterijski šum protoka mora se razlikovati od venskog šuma. Za razliku od arterijskog šuma protoka, venski je šum obično kontinuiran, najbolje se čuje kada bolesnik sjedi ili stoji, a nestaje kada se pritisne unutarnja jugularna vena na istoj strani vrata.
Amplituda karotidnog pulsa i pridruženi poremećaji
|
Amplituda karotidnog pulsa
|
Pridruženi poremećaji
|
|---|
|
Bifidna, s normalnim ili odgođenim porastom
|
Kombinacija aortne stenoze i aortne regurgitacije
|
|
Omeđena i izražena
|
Poremećaji s brzim porastom i padom tlaka, npr. otvoreni ductus arteriosus
Stanja hipermetabolizma
Hipertenzija
|
|
Smanjena jednostrano ili obostrano, često sa sistoličkim podrhtavanjem
|
Ekstrakranijalna karotidna stenoza zbog ateroskleroze
|
|
Dvostruka, odnosno bifidna, s ubrzanim porastom
|
Hipertrofična kardiomiopatija
|
|
Trzajna, s punim širenjem praćenim naglim kolapsom, tzv. Corriganov puls ili puls vodenog čekića
|
Aortna regurgitacija
|
|
Niska amplituda i volumen, s odgođenim vrhom
|
Aortna stenoza, odnosno opstrukcija izlaznog trakta lijeve klijetke
Šok
|
Vene
Periferne vene
Periferne vene pregledavaju se radi otkrivanja varikoziteta, arteriovenskih malformacija (AVM) i šantova te upale i osjetljivosti kože iznad vene zbog tromboflebitisa. Auskultacijom nad suspektnom AVM ili šantom može se otkriti kontinuirani šum, pri čemu je često moguće palpirati podrhtavanje, jer je otpor u veni uvijek niži nego u arteriji, i u sistoli i u dijastoli.
Vratne vene
Vratne vene pregledavaju se radi procjene visine i oblika venskog vala. Visina vala proporcionalna je tlaku u desnom atriju, a oblik odražava događaje u srčanom ciklusu; oboje se najbolje procjenjuje inspekcijom unutarnje jugularne vene.
Jugularne vene obično se pregledavaju dok je bolesnik nagnut pod kutom od 45°. Normalno se vrh venskog stupca tada nalazi neposredno ispod ključnih kostiju, uz gornju granicu normale od 4 cm iznad sternalnog ureza u vertikalnoj ravnini. Venski stupac povišen je kod srčanog zatajivanja, volumnog preopterećenja, tamponade srca, konstriktivnog perikarditisa, trikuspidne stenoze, opstrukcije gornje šuplje vene ili smanjene popustljivosti desne klijetke. U težim slučajevima venski stupac može se protezati sve do razine donje čeljusti, a može mu se vidjeti samo vrh kada bolesnik uspravno sjedi ili stoji. Venski stupac nizak je u hipovolemiji.
Distenzija jugularnih vena
Ova fotografija prikazuje distenziju jugularnih vena u vratu bolesnika sa srčanim zatajivanjem.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Normalno se venski stupac može kratko povisiti čvrstim pritiskom dlana na abdomen, što se naziva hepatojugularnim ili abdominojugularnim refluksom; stupac se vraća na početnu vrijednost za nekoliko sekundi, najviše tijekom 3 respiratorna ciklusa ili 15 s, unatoč kontinuiranom abdominalnom pritisku, jer popustljiva desna klijetka povećava udarni volumen Frank-Starlingovim mehanizmom. Međutim, venski stupac ostaje povišen, za > 3 cm, tijekom abdominalnog pritiska u poremećajima koji uzrokuju dilatiranu i slabo popustljivu desnu klijetku ili u opstrukciji punjenja desne klijetke zbog trikuspidne stenoze ili tumora desnog atrija.
Normalno visina venskog stupca blago pada pri inspiriju jer sniženi intratorakalni tlak povlači krv iz periferije u donju šuplju venu. Porast venskog stupca tijekom inspirija, tj. Kussmaulov znak, obično se javlja u kroničnom konstriktivnom perikarditisu, infarktu miokarda desne klijetke i kroničnoj opstruktivnoj plućnoj bolesti (KOPB), a može se javiti i kod srčanog zatajivanja i trikuspidne stenoze.
Valovi jugularne vene (vidi sliku Normalni valovi jugularne vene) obično se mogu klinički razaznati, ali se bolje vide na monitoru tijekom praćenja središnjeg venskog tlaka.
Valovi jugularnih vena kod zdravih osoba.
|
Val a uzrokovan je kontrakcijom desnog atrija, odnosno sistolom, a slijedi ga silaznica x, uzrokovana atrijskom relaksacijom. Val c, koji prekida silaznicu x, uzrokovan je prijenosom karotidnog pulsa i izbočenjem trikuspidnog zaliska u desni atrij tijekom zatvaranja; rijetko se prikazuje klinički. Val v nastaje zbog punjenja desnog atrija tijekom sistole ventrikula, dok je trikuspidni zalistak zatvoren. Silaznica y nastaje zbog naglog punjenja desne klijetke tijekom dijastole prije kontrakcije atrija.
 |
Val a povišen je u plućnoj hipertenziji. Divovski valovi a, tj. topovski valovi, vide se u atrioventrikulskoj disocijaciji kada se atrij kontrahira dok je trikuspidni zalistak zatvoren. Val a nestaje u atrijskoj fibrilaciji, a naglašen je kada je popustljivost desne klijetke oslabljena, npr. pri plućnoj hipertenziji ili stenozi pulmonalnog zaliska. Val v postaje naglašen pri trikuspidnoj regurgitaciji. Silaznica x strma je u slučaju tamponade srca. U stanjima sa slabom popustljivošću desne klijetke silaznica y vrlo je nagla jer se povišeni stupac venske krvi naglo ulijeva u desnu klijetku kada se trikuspidni zalistak otvori, a zatim se naglo zaustavlja zbog rigidne desne klijetke, kao u restriktivnoj kardiomiopatiji, ili rigidnog perikarda, kao u konstriktivnom perikarditisu.
Inspekcija i palpacija prsnog koša
Inspekcijom se procjenjuje oblik prsnog koša i svaki vidljivi srčani puls. Prekordij se palpira kako bi se otkrile pulsacije, odredio apikalni impuls i sukladno tome topografski odnosi srca, te utvrdila podrhtavanja.
Inspekcija
Deformiteti prsnog koša mogu se pojaviti u nizu poremećaja.
Štitast prsni koš i pectus carinatum, odnosno istaknuta prsna kost nalik ptičjim prsima, mogu biti povezani s Marfanovim sindromom, koji može biti praćen bolešću korijena aorte ili mitralnog zaliska, ili s Noonanovim sindromom, koji može biti praćen stenozom pulmonalnog zaliska, defektom atrijskog septuma ili hipertrofičnom kardiomiopatijom. Rijetko lokalizirano izbočenje gornjeg dijela prsnog koša upućuje na aneurizmu aorte uzrokovanu sifilisom.
Pectus excavatum, odnosno udubljena prsna kost, s uskim anteroposteriornim promjerom prsnog koša i abnormalno ravnom torakalnom kralježnicom, može biti povezan s nasljednim poremećajima koji uključuju prirođene srčane greške, npr. Turnerov sindrom i Noonanov sindrom, a ponekad i s Marfanovim sindromom.
Palpacija
Bolesnik leži pod kutom od približno 30 do 45 stupnjeva. Prilazeći bolesniku s desne strane, kliničar sustavno palpira prekordij.
Apikalni impuls u zdravih osoba trebao bi biti opipljiv između 4. i 5. interkostalnog prostora, medijalno od srednjeklavikularne linije, i zahvaćati područje promjera < 2 do 3 cm.
Središnje prekordijalno odizanje palpabilan je osjećaj podizanja ispod sternuma i prednje stijenke prsnog koša lijevo od sternuma; upućuje na tešku hipertrofiju desne klijetke. Povremeno, kod prirođenih srčanih bolesti koje uzrokuju tešku hipertrofiju desne klijetke, prekordij može imati asimetričnu pulsirajuću deformaciju lijevo od sternuma.
Trajan potisak na apeksu, koji se lako razlikuje od manje žarišnog i donekle difuznog prekordijalnog odizanja kod hipertrofije desne klijetke, upućuje na hipertrofiju lijeve klijetke.
Patološki žarišni sistolički pomaci mogu se katkada otkriti palpacijom u bolesnika s diskinetičnom aneurizmom ventrikula. Abnormalni difuzni sistolički impuls podiže prekordij u bolesnika s teškom mitralnom regurgitacijom. Odizanje nastaje zato što prošireni lijevi atrij pomiče srce prema naprijed. Difuzan i inferolateralno pomaknut apikalni impuls nalazi se kada je lijeva klijetka proširena i hipertrofirana, npr. kod mitralne regurgitacije.
Podrhtavanja su palpabilan osjećaj zujanja koji se javlja uz osobito glasne šumove. Njihova lokalizacija upućuje na uzrok (vidi tablicu Lokalizacija podrhtavanja i pridruženi poremećaji).
Lokalizacija podrhtavanja i pridruženi poremećaji
Oštar impuls u 2. interkostalnom prostoru lijevo od sternuma može biti posljedica naglašenog zatvaranja pulmonalnog zaliska u plućnoj hipertenziji. Sličan rani sistolički impuls na srčanom apeksu može predstavljati zatvaranje stenotičnog mitralnog zaliska; otvaranje stenotičnog zaliska katkad se može palpirati na početku dijastole. Ti nalazi podudaraju se s auskultatorno pojačanim prvim srčanim tonom (S1) i pljeskom otvaranja kod mitralne stenoze.
Fizikalni pregled pluća
Pluća se pregledavaju radi znakova pleuralnog izljeva i plućnog edema, koji se mogu pojaviti kod srčanih bolesti, primjerice srčanog zatajivanja. Fizikalni pregled pluća uključuje perkusiju, palpaciju i auskultaciju.
Perkusija je osnovni fizikalni postupak za otkrivanje prisutnosti i razine pleuralnog izljeva. Perkutorna muklina upućuje na prisutnost tekućine, a rjeđe na konsolidaciju parenhima.
Palpacija uključuje procjenu taktilnog fremitusa, odnosno vibracije stijenke prsnog koša koja se osjeća dok bolesnik govori; fremitus je smanjen kod pleuralnog izljeva i pneumotoraksa, a povećan kod plućne konsolidacije, npr. lobarne pneumonije.
Auskultacija pluća neizostavan je dio fizikalnog pregleda bolesnika kod kojeg postoji sumnja na bolest srca.
Narav i glasnoća zvukova disanja korisne su u razlikovanju srčanih od plućnih bolesti. Pridruženi zvukovi disanja predstavljaju patološki nalaz. To mogu biti krepitacije, hropci, zvižduci i stridor. Krepitacije, ranije nazivane krkljanjem, i zvižduci patološki su plućni zvukovi koji se mogu pojaviti pri srčanom zatajivanju, kao i kod nekardioloških bolesti.
-
Krepitacije su diskontinuirani pridruženi zvukovi disanja. Fine krepitacije kratkotrajni su zvukovi višeg tona; grube krepitacije traju dulje i imaju nižu frekvenciju. Krepitacije se mogu usporediti sa zvukom gužvanja plastične vrećice, a mogu se simulirati trljanjem vlasi kose između 2 prsta uz uho. Najčešće se javljaju uz atelektazu, alveolarne procese punjenja, npr. plućni edem kod srčanog zatajivanja, i intersticijske plućne bolesti, npr. plućnu fibrozu; predstavljaju naglo otvaranje kolabiranih dišnih prostora ili alveola.
-
Zvižduci su zviždeći, glazbeni zvukovi disanja koji su izraženiji tijekom ekspirija nego tijekom inspirija. Zvižduci mogu biti fizikalni nalaz ili simptom, obično udružen s dispnejom. Najčešće se pojavljuju uz astmu, ali se mogu naći i u bolestima srca poput srčanog zatajivanja.
Krepitacije
Audio snimka uz dozvolu David W. Cugell, MD.
Piskanje, odnosno zvižduci
Produljena ekspiracijska faza sa zvižducima.
Audio snimka uz dozvolu David W. Cugell, MD.
Pregled abdomena i ekstremiteta
Abdomen i ekstremiteti pregledavaju se radi znakova preopterećenja tekućinom, koji se mogu pojaviti kod srčanog zatajivanja, ali i kod nekardiogenih stanja, npr. bolesti bubrega, jetre ili limfnog sustava.
Abdomen
Značajno nakupljanje tekućine u abdomenu manifestira se kao ascites. Izražen ascites uzrokuje očitu distenziju abdomena, koji je napet i ne popušta na palpaciju, uz pomičnu muklinu pri perkusiji abdomena i undulaciju. Jetra može biti povećana i blago osjetljiva, uz pojavu hepatojugularnog refluksa.
Okrajine
Na okrajinama, primarno na nogama, preopterećenje tekućinom manifestira se kao edem, odnosno oticanje mekih tkiva zbog povećanog nakupljanja intersticijske tekućine. Edem može biti vidljiv inspekcijom, no diskretan edem u pretilih ili mišićavih osoba može se teško primijetiti samo inspekcijom. Stoga se ekstremiteti palpiraju radi otkrivanja i procjene stupnja udubljenja kože, tj. vidljive i palpabilne depresije koja nastaje pritiskom prsta liječnika, pri čemu se premješta intersticijska tekućina. Edematozno područje procjenjuje se prema opsegu, simetričnosti, tj. usporedbom obaju ekstremiteta, toplini, eritemu i osjetljivosti. Pri velikom preopterećenju tekućinom edemi mogu biti prisutni na sakrumu, genitalijama ili na oba mjesta.
Osjetljivost, eritem ili oboje, osobito jednostrano, upućuju na upalnu etiologiju, npr. celulitis ili tromboflebitis. Edem koji ne ostavlja udubljenje više govori u prilog limfatičnoj ili vaskularnoj opstrukciji nego preopterećenju tekućinom.
Ultrazvuk na mjestu skrbi (POCUS)
(Vidi također Ehokardiografija.)
Ultrazvuk na mjestu skrbi (POCUS) nadopuna je fizikalnom pregledu i koristi male, jeftine ultrazvučne uređaje na baterije kojima kliničar upravlja uz bolesnički krevet. Mogu se koristiti i dvodimenzionalne i color doplerske tehnike. Pokazalo se da kratak, fokusiran ultrazvučni pregled može poboljšati otkrivanje različitih srčanih abnormalnosti i potvrditi nalaze fizikalnog pregleda ili ponekad postaviti dijagnozu kada fizikalni nalaz nije prisutan. Uobičajene primjene uključuju prepoznavanje sljedećega (1, 2):
-
Sistoličke disfunkcije lijeve klijetke, uz globalnu ili regionalnu abnormalnost pokreta stijenke
-
Regionalne abnormalnosti pokreta stijenke lijeve klijetke, uz smanjenu ili normalnu sistoličku funkciju
-
Povišenih tlakova punjenja lijeve strane srca, odnosno povećanog lijevog atrija
-
Strukture i funkcije jetre
-
Plućnog edema, odnosno okomitih B-linija u plućnim poljima
-
Pleuralnog izljeva
-
Opstrukcije donje šuplje vene
-
Perikardnog izljeva ili tamponade
Odgovarajuća obuka za izvođenje kratkih ultrazvučnih pregleda nužna je kako bi se osigurale visoka kvaliteta slike i točna interpretacija (2). Važno je da se POCUS koristi kao dopuna, a ne zamjena za fizikalni pregled.
Literatura o ultrazvuku na mjestu skrbi
-
1. Kimura BJ: Point-of-care cardiac ultrasound techniques in the physical examination: better at the bedside. Heart 103:987–994, 2017. doi: 10.1136/heartjnl-2016-309915
-
2. Spencer KT, Kimura BJ, Korcarz CE, et al: Focused Cardiac Ultrasound: Recommendations from the American Society of Echocardiography. J Am Soc Echocardiogr 26:567–581, 2013. doi: 10.1016/j.echo.2013.04.001