Najčešći histološki tipovi raka vrata maternice su: rak pločastih stanica uzrokovan infekcijom humanim papiloma virusom, te adenokarcinom. Cervikalna neoplastična promjena često je asimptomatska; prvi simptom ranog raka vrata maternice najčešće je neredovito, postkoitalno vaginalno krvarenje. Dijagnoza se postavlja probirnog Papanicolaou (Papa) testa i biopsije. Stadiji se određuju klinički. Liječenje ranog stadija bolesti je kirurško dok su zračenje i kemoterapija rezervirani za lokalno uznapredovale stadije bolesti. Uznapredovala tumorska bolest s udaljenim metastazama najčešće se liječi samo kemoterapijom.
Rak vrata maternice po učestalosti zauzima 3. mjesto među ginekološkim neoplazijama i 8. mjesto među svim neoplazijama u ženskoj populaciji u SAD–u. Srednja dob postavljanja dijagnoze raka vrata maternice je oko 50 godina, ali se rak može pojaviti već u dobi od 20 godina života. U Sjedinjenim Američkim Državama, procijenjeno je 12.990 novih slučajeva i 4.120 smrtnih slučajeva u 2016. godini.
Rak vrata maternice nastaje iz cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN) koja je uzrokovana infekcijom humanim papilomavirusom (HPV) tipa 16, 18, 31, 33, 35 ili 39.
Čimbenici rizika za rak vrata maternice obuhvaćaju
Bez obzira na spolnu aktivnost, kliničari bi trebali pretpostaviti da su žene izložene HPV-infekciji budući da je virus sveprisutan.
Patologija
CIN se klasificira kao
CIN III neće spontatno regredirati stoga ako se ne liječi, može tijekom mjeseci ili godina penetrirati kroz bazalnu membranu, postajući invazivni karcinom.
Oko 80 do 85% svih oblika raka vrata maternice su karcinomi pločastih stanica; Sarkomi i neuroendokrini tumori malih stanica su rijetki.
Invazivni rak vrata maternice širi se direktno u okolna tkiva ili limfnim putevima u zdjelične i paraaortalne limfne čvorove. Hematogeni put širenja također je moguć, ali rijedak
Ako se rak vrata maternice širi na zdjelične ili para-aortne limfne čvorove, prognoza je lošija, a time su narušeni položaj i veličina polja zračenja.
Simptomi i znakovi
Rani rak vrata maternice može biti asimptomatski. Kada se simptomi pojave najčešće se manifestiraju kao neredovita vaginalna krvarenja nastala postkoitalno ili spontano, između menstrualnih krvarenja. Spontano krvarenje najčešće se javlja kod većih tumorskih masa koje mogu izazvati iscjedak neugodna mirisa ili zdjeličnu bol. Opstruktivna uropatija, bolovi u leđima i edemi donjih ekstremiteta uslijed opstrukcije limfnih puteva povezani su s uznapredovalim rakom vrata maternice.
Pregled zdjelice može otkriti egzofitični nekrotični tumor u vratu maternice.
Dijagnoza
Rak vrata maternice može se dijagnosticirati tijekom rutinskog ginekološkog pregleda. Uzima se u obzir kod žena sa
-
Vidljivim lezijama vrata maternice
-
Patološkim rezultatima rutinskog PAPA testa
-
Nenormalnim vaginalnim krvarenjima
Izvješća o citološkim rezultatima vrata maternice su standardizirana (vidi tablicu [1]). Daljnja obrada je indicirana ako su nađene atipične ili zloćudne stanice, osobito u žena s rizikom. Ako citološki nalaz nije jasan, kolposkopijom (pretraga rodnice i vrata maternice pod povećalom) se može otkriti područje gdje treba izvršiti biopsiju. Biopsija pod kontrolom kolposkopa s endocervikalnom kiretažom obično je dijagnostička. Ako nalaz biospije i kiretaže nije valjan potrebno ja napraviti konusnu biopsiju kod koje se odstranjuje tkivo vrata maternice u obliku stošca električnom omčom (LLETZ), laserom ili hladnim nožem.
Klasifikacija citoloških nalaza vrata maternice* (Bethesda)
|
Kategorija
|
specifičnosti
|
Komentar
|
|
*Treba navesti primjenu automatiziranog uređaja za skeniranje, kao i pomoćne testove (npr. HPV) i njihove rezultate.
|
|
††HPV infekcijom uzrokovane stanične promjene—prije nazivane koilocitoza, koilocitnom atipijom i kondilomatoznom atipijom—uključeni se u skupinu pločastih intraepitelnih lezija niskog stupnja.
|
|
‡Ako nema dokaza o neoplaziji stanica, kliničari bi trebali navesti da je uzorak negativan na intraepitelnu leziju ili malignitet ili negativan u općoj kategorizaciji.
|
|
CIN = intraepitelna neoplazija vrata maternice; CIS = karcinom in situ; HPV = humani papiloma virus; IUD = intrauterini uložak; NOS = koji nije drugačije specificiran.
|
|
Prilagođeno iz Bethesda sustava 2014. godine, National Institutes of Health.
|
|
Vrsta uzorka
|
Konvencionalni (Papanicolaou [Pap]), citologija temeljena na prezervaciji uzorka u tekućini ili drugi
|
Bilježi se vrsta testa
|
|
Primjerenost uzorka
|
Zadovoljava za interpretaciju
|
Opisuje se bilo koji od pokazatelja kvalitete (npr.prisutnost ili odsutnost dijelova transformacijske zone ili endocerviksa,upala ili krv koja dijelom zamagljuje sliku)
|
|
|
Nezadovoljavajuć za ocjenu (odbijen i neobrađen)
|
Navesti razlog
|
|
|
Nezadovoljavajuć za ocjenu, ali obrađen i ocijenjen
|
Navesti razlog
|
|
Opća podjela (izborno)
|
Negativan za intraepitelne lezije ili rak
Patološke promjene epitelnih stanica
Ostali nalazi
|
Nalazi se navode ili opisuju pod Tumačenje
|
|
Tumačenje negativnih (ne–zloćudnih) promjena‡
|
organizmi
|
Mogući nalazi obuhvaćaju slijedeće
-
Trichomonas vaginalis
-
Gljive koje morfološki odgovaraju Candida sp
-
Promjena vaginalne flore upućuje na bakterijsku vaginozu
-
Bakterije morfološki slične Actinomyces sp
-
Stanična promjene povezane s herpes simplex virusom
-
Stanična promjene povezane sa citomegalovirusom
|
|
|
Ne-neoplastične promjene (opis je opcionalan)
|
Mogući nalazi obuhvaćaju slijedeće:
-
Ne-neoplastične stanične promjene (pločasta metaplazija, keratotske promjene, tubularna metaplazija, atrofija ili promjene udružene sa trudnoćom)
-
Reaktivne stanične promjene povezane s upalom (limfocitni cervicits), zračenjem ili uporabom IUD-a
-
Status žljezdanih stanica nakon histerektomije.
|
|
Tumačenje patoloških nalaza epitelnih stanica
|
Pločaste stanice
|
Mogući nalazi obuhvaćaju slijedeće:
-
Atipične skvamozne stanice neodređenog značenja (ASC-US)
-
Atipične skvamozne stanice, ne može se isključiti HSIL (ASC-H)
-
Intraepitelna lezija pločastih stanica niskog stupnja ( LSIL), koja obuhvaća HPV† infekcije ili umjerenu displaziju (CIN 1)
-
Intraepitelna lezija pločastih stanica visokog gradusa (HSIL) koja obuhvaća umjerenu (CIN 2) i tešku displaziju (CIN 3 / CIS); navesti da li lezija ima karakteristike koje ukazuju na invaziju
-
Rak pločastih stanica
|
|
|
Žljezdane stanice
|
Mogući nalazi obuhvaćaju slijedeće:
-
Atipične stanice: endocervikalnog, endometralnog, izvanmaterničnog, neodređenog porijekla
-
Atipične stanice vjerojatno invazivna lezija: endocervikalna ili žljezdana
-
Adenokarcinom in situ: Endocervikalni
-
Adenokarcinom: Endocervikalni, endometralni, izvanmaternični ili NOS)
|
|
Tumačenje drugih patoloških nalaza
|
Endometralne stanice (u žene >40 god.)
|
Navesti da li je uzorak negativan na intraepitelnu pločastu leziju
|
|
Ostale vrste raka
|
———
|
Navodi se tip
|
Utvrđivanje stadija bolesti (engl. staging; stupnjevanje) .
Klinički se stadij proširenosti raka određuje na osnovi nalaza biopsije, kliničkog pregleda i sumacijske snimke torakalnih organa (vidi tablicu). U određivanju stadija prema International Federation of Gynecology and Obstetrics (FIGO) status limfnih čvorova nije uzet u obzir. Iako nije uključen u FIGO klasifikaciju, status limfnih čvorova je potreban za planiranje liječenja i utječe na odluke o veličini i lokaciji polja zračenja.
Ako je stadij >IB1, potrebno je učiniti CT ili MR trbušne šupljine i zdjelice u svrhu otkrivanja metastaza, premda se rezultati ne koriste za određivanje stadija. PET / CT se koristi za određivanje proširenosti bolesti izvan vrata maternice. Ako PET/CT, MRI ili CT nisu dostupni, a klinički je indicirano, cistoskopija, sigmoidoskopija i intravenska urografija mogu se upotrijebiti za određivanje stadija bolesti.
FIGO Kliničko Stupnjevanje Raka Vrata Maternice
|
STADIJ
|
OPIS
|
|
* Dubinu invazije treba mjeriti od baze epitela (površinskog ili žlijezdanog) od kojeg je nastala. Zahvaćenost vaskularnog prostora (venskog ili limfnog) ne bi trebala promijeniti stadij.
|
|
*Temeljeno na određivanju stadija utvrđenom od strane International Federation of Gynecology and Obstetrics (FIGO) and American Joint Committee on Cancer (AJCC), AJCC Cancer Staging Manual, ED.7.New York, Springer, 2010. 7. New York, Springer–Verlag, 2002.
|
|
ja
|
Karcinom ograničen na vrat maternice
|
|
IA
|
Karcinom je dijagnosticiran samo mikroskopom, uz invazije strome ≤ 5 mm u dubinu i najveće proširenje ≤ 7 mm u širinu)*
|
|
IA1
|
Izmjereni prodor u stromu ≤3 mm u dubinu, širina ≤7 mm
|
|
IA2
|
Izmjereni prodor u stromu >3 mm a ≤5 mm u dubinu i ≤7 mm u širinu
|
|
IB
|
Klinički vidljive promjene ograničene na vrat maternice ili mikroskopske promjene veće od onih u stadiju IA2
|
|
IB1
|
Klinički vidljive promjene ≤4 cm u najvećem promjeru
|
|
IB2
|
Klinički vidljive promjene ≤4 cm u najvećem promjeru
|
|
II
|
Širenje izvan vrata maternice, ali ne na zid zdjelice ili donju trećinu rodnice
|
|
IIA
|
Zahvaćenost gornje 2/3 rodnice, bez zahvaćenosti parametrija
|
|
IIA1
|
Klinički vidljiva lezija ≤ 4,0 cm u najvećem promjeru
|
|
IIA2
|
Klinički vidljivih lezija> 4,0 cm u najvećem promjeru
|
|
IIB
|
Zahvaćenost parametrija
|
|
III
|
Proširenost na zid zdjelice i/ili zahvaćanje donje trećine rodnice i/ili uzrokovanje hidronefroze ili nefunkcionalnosti bubrega
|
|
IIIA
|
Širenje izvan vrata maternice, bez zahvaćanja zida zdjelice
|
|
IIIB
|
Širenje na zid zdjelice uzrokujući i/ili hidronefrozu ili nefunkcionalnost bubrega
|
|
IV
|
Širenje izvan male zdjelice ili kliničko zahvaćanje mokraćnog mjehura ili sluznice rektuma (bulozni edem ne znači stadij IV)
|
|
IVA
|
Zahvaćanje mokraćnog mjehura ili rektuma i / ili proširenost iznad male zdjelice
|
|
IVB
|
Zahvaćenost udaljenih organa ( uključujući peritonealni rasap)
|
Svrha utvrđivanja stadija bolesti je uspostava velike baze podataka za provođenje studija prema uniformiranim kriterijima koji su isti svugdje u svijetu. Sustav isključuje rezultate testova za koje je očekivati da neće biti dostupni svugdje u svijetu (npr.MRI) budući da se većina slučajeva raka vrata maternice javlja u zemljama u razvoju. Budući da se neke od dijagnostičkih metoda ne koriste, kriteriji kao što su zahvaćenost parametrija i metastaze u limfnim čvorovima često se ne prepoznaju što rezultira drugačijim stupnjevanjem bolesti.
Kad slikovne metode ukazuju da su zdjelični ili paraaortalni limfni čvorovi jako povećani (>2 cm), ponekad je indicirana kirurška eksploracija retroperitoneuma.. Njegova jedina svrha je ukloniti povećane limfne čvorove, tako da radioterapija može biti preciznija i učinkovitija.
Literatura
Prognoza
Kod karcinoma pločastih stanica, udaljene metastaze pojavljuju se najčešće kod uznapredovale bolesti ili recidiva Stopa petogodišnjg preživljenja po stadijima iznosi:
-
Stadij I: 80 do 90%
-
Stadij II: 60 do 75%
-
Stadij III: 30 do 40%
-
Stadij IV: 0 do 15%
Gotovo 80% recidiva se manifestira unutar 2 god.
Loši prognostički čimbenici su
-
Zahvaćenost limfnih čvorova.
-
Veličina i volumen velikog tumora
-
Duboka zahvaćenost strome vrata maternice
-
Zahvaćenost parametrija
-
Invazija vaskularnog prostora
-
Histologija tumora koja ne potječe od pločastog epitela
Liječenje
-
Odstranjenje tumora ili radioterapija ako nema zahvaćenosti parametrija ili okolnih organa
-
Radioterapija i kemoterapija ako postoji zahvaćenost parametrija ili okolnih organa
-
Kemoterapija za metastatske promjene i recidiv bolesti
Liječenje raka vrata maternice sastoji se od kirurškog liječenja, radioterapije i kemoterapije. Kombinacija radioterapije i kemoterapije može se primjeniti kod pacijentica koje ne mogu tolerirati kirurški zahvat.
Cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) i rak vrata maternice stadija IA1
Liječenje uključuje
Mikroinvazivni rak vrata maternice koji se definira se kao stadij IA1 po FIGO klasifikaciji, bez limfovaskularne invazije, ima <1% rizik od metastaziranja u limfne čvorove i može se liječiti konizacijom hladnim nožem te pomoću LLETZ-a i lasera. Konizacija je primjerena za pacijentice koje su zainteresirane za očuvanje plodnosti. Jednostavna histerektomija treba se napraviti kod pacijentica koje su završile reproduktivnu funkciju i kod kojih su rubovi konizata pozitivni.
U stadiju IA1 s limfovaskularnom invazijom, konizacija ( negativni rubovi konizata) s označavanjem zdjeličnog limfnog čvora čuvara (sentinel lymph node biopsy-SLN) i eventualnom laparoskopskom limfadenektomijom metoda je izbora kod ovih pacijentica.
Faze Ia2 da IIA
Za stadij IA2 ili IB1 raka vrata maternice, standardna preporuka je
Radikalna histerektomija odnosi se na odstranjenje maternice, (uključujući vrat), parametrija i sakrouterinih ligamenta, proksimalne trećine rodnice (u duljini 1 do 2 cm) i zdjeličnih limfnih čvorova Radikalna histerektomija može se napraviti laparotomijskim ili laparoskopskim putem. Obostrana salpingo-ovarijektomija obično se napravi istovremeno.
Querleu & Morrow klasifikacija opisuje 4 osnovne vrste radikalne histerektomije, s nekoliko podtipova koji uzimaju u obzir paracervikalnu limfadenektomiju i očuvanje hipogastričnog pleksusa i (1).
Za stadije raka vrata maternice IB2 do IIA najčešći je pristup
Radikalna histerektomija s obostranom pelvičnom limfadenektomijom druga je mogućnost liječenja, ponekad u kombinaciji s radioterapijom (vidi tablicu).
Kod oba načina liječenja, stopa izliječenja 5-god u stadiju IB ili IIA je 85 do 90%. Operacijom se može očuvati funkcija jajnika. Budući da su metastaze u jajnik manje uobičajene kod pacijentica s karcinomom pločastih stanica (0,8%) nego u onih s adenokarcinomom (5%), jajnici se obično ne uklanjaju kod pacijentica s rakom pločastih stanica, a češće se uklanjaju kod onih s adenokarcinomom.
Ako se tijekom operacije primijeti širenje zloćudne bolesti izvan vrata maternice,provodi se postoperacijsko zračenje u svrhu prevencije lokalnog recidiva.
Radikalna trahelektomija je metoda izbora liječenja pacijentica s ranim stadijem raka vrata maternice koje žele očuvati reproduktivnu funkciju. Može se izvoditi abdominalnim, laparoskopskim, vaginalnim ili robotski asistiranim putem. U navedenom postupku odstrane se vrat maternice, tkivo uz vrat maternice-parametrija, gornja 2 cm rodnice te zdjelični limfni čvorovi. Preostali dio maternice fiksira se za rodnicu čuvajući na taj način reproduktivnu funkciju. Opisani postupak metoda je liječenja kod slijedećih pacijentica:
-
Histološki podtipovi kao što su rak pločastih stanica, adenokarcinom ili adenoskvamozni karcinom.
-
Stadij IA1 / gradus 2 ili 3 s vaskularnom invazijom
-
Stadij IA2
-
Stadij IB1 sa veličinom tumora < 2 cm
Zahvaćenost proksimalnog dijela vrata maternice i cervikoistmičnog prijelaza treba odrediti pomoću MR-a prije započinjanja kirurškog liječenja. Stopa recidiva i stopa smrtnosti su slične kod radikalne histerektomije u usporedbi s radikalnom trahelektomijom. Trudnoću kod pacijentica sa prethodnom trahelektomijom treba dovršiti carskim rezom. Nakon radikalne trahelektomije, stopa fertiliteta se kreće od 50 do 70%, a stopa recidiva je oko 5 do 10%.
Stadij IIb do IVA
Za stadije raka vrata maternice IIB do IVA, standardna terapija je
Kirurško određivanje stadija dolazi u obzir kako bi se utvrdilo da li su zahvaćeni paraaortalni limfni čvorovi te da li je stoga indicirano zračenje širokog polja, posebice kod pacijentica sa pozitivnim limfnim čvorovima identificiranim tijekom preoperacijske obrade. Preporučava se laparoskopski pristup.
Kada je rak ograničen na vrat maternice i / ili zdjelične limfne čvorove, standardna preporuka je
Radioterapija može uzrokovati akutne komplikacije (npr. radijacijski proktitis i cistitis) i, povremeno, kasne komplikacije (npr. stenoza rodnice, crijevna opstrukcija, rektovaginalna i vezikovaginalna fistula).
Kemoterapija se često daje u kombinaciji sa radioterapijom da bi tumor učinila osjetljivijim na zračenje.
Premda se rak stadija IVA obično u početku liječi zračenjem, u obzir dolazi i egzanteracija (odstranjenje svih organa) zdjelice. Ako nakon zračenja zaostane tumor, ali je ograničen na središnji dio zdjelice, indicirana je egzanteracija koja može biti terapijska u 40% pacijentica Postupak može uključivati kontinentnu ili inkontinentnu urostomu, nisku prednju anastomozu rektuma bez, i sa kolostomom, prekrivanje dna zdjelice omentumom (J–režanj) i rekonstrukciju rodnice miokutanim režnjevima m. gracilisa ili m. rectus abdominisa.
Stadij IVb i recidiv
Kemoterapija je primarni oblik liječenja, ali samo 15 do 25% pacijentica reagira na njega.
U nedavnom istraživanju, dodavanje bevacizumaba kombiniranoj kemoterapiji (cisplatina i paklitaksel ili topotekan i paklitaksel) rezultiralo je poboljšanjem prosječnog ukupnog preživljenja za 3,7 mjeseci u bolesnika s recidivirajućim, perzistirajućim ili metastatskim rakom vrata maternice (2).
Metastaze izvan polja zračenja bolje odgovaraju na kemoterapiju od prethodno zračenog tumora ili metastaza u zdjelici
Označavanje limfnog čvora čuvara kod raka vrata maternice
Označavanje limfnog čvora čuvara (SLN) evaluira se u svrhu određivanja pacijentica koje ne trebaju kompletnu zdjeličnu limfadenektomiju i smanjuje na taj način broj radikalnih zahvata koji mogu imati štetne komplikacije (npr. ozljeda živaca, limfedem).
Za izolaciju SLN, plava boja ili tehnecij-99 (99Tc) se izravno se ubrizgavaju u vrat maternice, najčešće na 3 i 9 sati. Pri laparoskopskom pristupu upotrebljava se najčešće indocijanin zelena (ICG) boja. Tijekom operacije, limfni čvorovi čuvari se identificiraju izravnom vizualizacijom plave boje, kamerom za otkrivanje fluorescencije ICG-a ili pomoću gama sonde za otkrivanje 99Tc. Limfni čvorovi čuvari obično su smješteni medijalno od vanjskih ilijačnih krvnih žila, ventralno u odnosu na unutarnju ilijačnu arteriju i u gornjem dijelu opturatorne jame.
Ultrastaging svih čvorova čuvara radi se u svrhu otkrivanja mikrometastaza. Bilo koji sumnjivi čvor mora biti uklonjen bez obzira na označavanje čvorova čuvara. Ako se ne uspije označiti limfni čvor čuvar u pojedinoj strani zdjelice, potrebno je napraviti limfadenektomiju te strane zdjelice.
Stopa otkrivanja limfnog čvora čuvara najbolja je za tumore <2 cm.
Kriteriji za radijacijsku terapiju nakon radikalne histerektomije
Kriteriji koji se koriste za određivanje zračenja zdjelice nakon radikalne histerektomije odnose se na slijedeće (vidi tablicu):
Sedlis kriterij za vanjsko zračenje zdjelice nakon radikalne histerektomije *
|
Limfovaskularna invazija
|
Invazija strome
|
Veličina tumora (cm)†
|
|
* Kriteriji se primjenjuju kod pacijentica sa negativnim limfnim čvorovima, negativnim rubovima i bez zahvaćenosti parametrija
|
|
†Veličina se određuje kliničkom palpacijom.
|
|
Na temelju Sedlis A, Bundy BN, Rotman MZ, et al: Randomizirano ispitivanje zdjelične radijacijske terapije u odnosu na daljnju terapiju odabranih bolesnika s karcinomom stadija IB vrata maternice nakon radikalne histerektomije i karlične limfadenektomije. Gynecol Oncol 73, 177–183, 1999.
|
|
+
|
Duboka trećina
|
Bilo koja
|
|
+
|
Srednja trećina
|
≥ 2
|
|
+
|
Pvršinska trećina
|
≥ 5
|
|
−
|
Srednja ili duboka trećina
|
≥ 4
|
Literatura
-
1. Querleu D, Morrow CP: Classification of radical hysterectomy Lancet OncolLancet Oncol 12(7):681–692, 2011. doi: 10.1016/S1470-2045(08)70074-3.
-
2. Tewari KS, Sill MW, Long HJ III: Improved survival with bevacizumab in advanced cervical cancer. N Engl J Med 370 (8):734-743, 2014. doi: 10.1056/NEJMoa1309748.
Prevencija
PAPA testovi
Preporuke za provođenje rutinskog probirnog PAPA testa
-
U dobi od 21 do 30: Obično svake 3 godine za PAPA test (testiranje na HPV općenito se ne preporuča)
-
U dobi između 30 do 65: Svake 3 godine ako se radi samo PAPA test ili svakih 5 godina ako se napravi PAPA test i HPV test (češće u žena s visokim rizikom od raka vrata maternice)
-
Nakon 65 godina: Ako su PAPA testovi u proteklih 10 godina bili uredni, nije potrebno dalje raditi rutinski probir
Kod žena koje su histerektomirane zbog bolesti koja nije zloćudna i koje su imale uredan PAPA nalaz, rutinski probir nije indiciran. (Vidi također Cervical Cancer Screening Guidelines).
Za sve žene s ASCUS-om (atipične pločaste stanice neodređenog značenja) i neodređenim nalazom PAPA testa preferira se HPV testiranje radi evaluacije tijekom praćenja. Ako HPV testiranje pokazuje da žena nema HPV, probir treba nastaviti na rutinski zakazanim intervalima. Ako je HPV prisutan treba napraviti kolposkopiju.
Cjepivo protiv HPV-a
HPV cjepivo uključuje
-
Dvovalentno cjepivo štiti samo od podtipova 16 i 18 (najčešći uzročnici raka vrata maternice).
-
Četverovalentno cjepivo koje štiti od podtipova 16 i 18 te 6 i 11
-
Devet-valentno cjepivo štiti od istih podtipova kao četverovalentno uz podtipove 31, 33, 45 i 58 (uzrokuju oko 15% slučajeva raka vrata maternice)
Podtipovi 6 i 11 uzrokuju> 90% vidljivih genitalnih bradavica.
Cilj cijepljenja je spriječiti, a ne liječiti rak vrata maternice. Za pacijente ≥ 15 godina, tri doze daju se tijekom 6 mjeseci (na 0, 1 do 2 i 6 mjeseci). Za pacijente <15 god., dvije doze daju se u razmaku od 6 do 12 mjeseci. Cjepivo se preporučuje za dječake i djevojčice, najidealnije prije nego što postanu seksualno aktivni. Cijepljenje se preporučuje u dobi od 11 do 12 godina, ali može započeti i u dobi od 9 godina kod djevojčica i dječaka.
Ključne točke
-
Posumnjati na rak vrata maternice kod žena s abnormalnim rezultatima PAPA testa, vidljivim promjenama na vratu maternice ili postkoitalnim, abnormalnim krvarenjem iz rodnice.
-
Napraviti biopsiju da bi potvrdili dijagnozu.
-
Stupnjevati rak vrata maternice klinički, uzimanjem biopsije, pregledom zdjelice, RTG-om srca i pluća, ako je stadij >IB1 PET/CT-om, MR-om ili CT-om odrediti udaljene metastaze.
-
Za rani stadij raka vrata maternice (stadij IA do IB1) kirurško liječenje je metoda izbora, za lokalno uznapredovale stadije ( stadij IB2 do IVA) radioterapija i kemoterapija i kemoterapija za malignu bolest s udaljenim metastazama.
-
Rutinski PAPA test i HPV testiranje raditi u pravilnim intervalima.
-
Preporučiti HPV cjepivo dječacima i djevojčicama,
Više informacija