Metoda nastala u Njemačkoj potkraj XVIII. stoljeća, a temelji se na postavci da se slično sličnim i liječi (zakon sličnog). Tvari koje u visokim dozama izazivaju određene simptome trebale bi liječiti iste simptome kad se daju u vrlo malim dozama ili gotovo nepostojećim količinama. Smatra se da male doze stimuliraju iscjeljujuće mehanizme organizma.
Liječenje se temelji na pacijentovim jedinstvenim karakteristikama, uključujući osobnost i životni stil, kao i simptome i generalno zdravstveno stanje. Homeopatija ima za cilj obnoviti protok tjelesne energije; ona se ne temelji na principima kemije ili fiziologije.
Homeopatski se pripravci dobivaju iz prirodnih tvari, kao što su to ekstrakti biljaka ili minerali. Ekstremno niske koncentracije se priređuju na specifičan način. Što je homeopatski pripravak više razrijeđen, to se smatra da je jači. Neke su otopine toliko razrijeđene da ne sadrže ni jednu molekulu “aktivne” tvari. Na primjer, 30C razrjeđenje priprema se razrjeđivanjem 1:100 u 30 serijskih razrjeđenja, što rezultira u konačnom razrjeđenju od 1 x 1060.
Homeopatski proizvodi su dostupni u slobodnoj prodaju ili ih se može dobiti od homeopata..
(Vidi također Pregled integrativne, komplementarne i alternativne medicine.)
Regulacija homeopatije
Za razliku od biljnih pripravaka i dodataka prehrani, homeopatski lijekovi su regulirani od strane FDA. Samo homeopatski lijekovi odobreni od strane FDA mogu se proizvoditi. S obzirom na to da je nakon razrjeđenja koncentracija aktivne supstance vrlo niska, aktivne tvari se testiraju prije razrjeđivanja.
Homeopatski pripravci ne moraju zadovoljiti neke zahtjeve koje je FDA propisala za druge lijekove:
-
Identitet i koncentracija svakog aktivnog sastojka ne moraju biti potvrđeni u laboratoriju prije nego što se lijek distribuira.
-
Proizvođači homeopatskih pripravaka ne moraju dostaviti dokaze o djelotvornosti.
-
Homeopatski lijekovi bili su privremeno izuzeti od propisanog ograničenja količine alkohola (uobičajeno sredstvo za razrjeđivanje) koju smiju sadržavati.
Međutim, deklaracija mora sadržavati:
-
Proizvođač
-
Oznaka "homeopatski"
-
Barem jednu indikaciju
-
Upute za sigurno korištenje
-
Osim ako pripravak nije posebno izuzet od pravila, mora biti naveden aktivni sastojak i stupanj razrjeđenja
Dokazi za homeopatiju
Dva vodeća principa homeopatije su da "slično liječi slično" i da razrjeđivanje čini pripravke snažnijim. Biološki i kemijski nije vjerojatno da preparat, koji je toliko razrijeđen da nema aktivne tvari, može imati fiziološki učinak (osim placeba). Međutim, neki homeopatski pripravci sadrže aktivne sastojke u koncentraciji koja je dovoljna da ima fiziološke učinke (npr. Zicam, koji sadrži mjerljivu količinu cinka).
Učinkovitost homeopatskih pripravaka intenzivno je proučavana za razne bolesti. Meta analiza iz 2010. godine, kao i povjerenstvo Ujedinjenog kraljevstva "House of Commons Science and Technology" zaključili su da homeopatija nije učinkovitija od placeba za bilo koju indikaciju. Iscrpna analiza australske vlade iz 2013. godine potvrdila je nedostatak učinkovitosti za 61 indikaciju za homeopatiju, kao i nedostatak dovoljno kvalitetnih dokaza za drugih 7 indikacija. Naknadne studije su donijele slične zaključke o nedostatku učinkovitosti i niskoj kvaliteti podataka.
Homeopatija se i dalje istražuje s obzirom na njeni blagi učinak i nisku vjerojatnost toksičnosti. U nekim kliničkim stanjima za koja nedostaje učinkovitih konvencionalnih metoda liječenja, poput fibromijalgije, može se pokušati s homeopatijom s obzirom na moguće podatke o ublažavanju simptoma i nedostatak štete (4).
Korištenje homeopatije
Homeopatija se obično koristi u Europi i Indiji, uglavnom zbog duge tradicije korištenja; kao rezultat toga, postala je dio kulture.
Homeopatija se koristi za liječenje raznih bolesti, kao što su alergije, rinitis, probavni problemi, koštano mišićni bolovi i vrtoglavica.
Moguće nuspojave
Homeopatija se dobro podnosi i ima malo nuspojava; rijetko se javlja alergijska ili toksična reakcija.
Analiza iz 2012. godine o prijavljenim slučajevima neželjenih učinaka identificirala je 38 prijava koje uključuju 1159 pacijenata. Nuspojave su uključivale
-
Izravne reakcije na homeopatsko liječenje, vjerojatno zbog aktivnih sastojaka
-
Indirektna šteta uzrokovana zamjenom učinkovitog konvencionalnog liječenja homeopatijom.
Kliničari ne bi trebali pretpostaviti da su homeopatski pripravci koje pacijenti uzimaju biološki neaktivni i da zbog toga ne mogu imati neželjene učinke. Također, neki homeopatski lijekovi sadrže druge aktivne sastojke koji mogu imati fiziološke učinke. Katkad nije jasno uzimaju li pacijenti homeopatske pripravke jer često se tim terminom koriste govoreći o dodacima prehrani koje uzimaju. Također, FDA dopušta da se mnogo medicinskog bilja registrira i označi kao homeopatske pripravke ako su proizvedeni određenim farmaceutskim procesima.
Literatura
-
1. Ernst E: Homeopathy: what does the "best" evidence tell us Med J AustMed J Aust192(8):458–60, 2010.
-
2. United Kingdom's House of Commons Science and Technology Committee:United Kingdom's House of Commons Science and Technology Committee: Homeopathy, 2010 Pristup 9/17/14.
-
3. National Health and Medical Research Council: Effectiveness of homeopathy for clinical conditions: evaluation of the evidence. Pristup 7/13/15.
-
4. Boehm K, Raak C, Cramer H, et al Homeopathy in the treatment of fibromyalgia—a comprehensive literature-review and meta-analysis. Complement Ther Med 22(4):731-42, 2014. doi: 10.1016/j.ctim.2014.06.005.
-
5. Posadzki P, Alotaibi A, Ernst E: Adverse effects of homeopathy: a systematic review of published case reports and case series. Int J Clin PractInt J Clin Pract 66(12):1178–88, 2012. doi: 10.1111/ijcp.12026.