Poremećaji imunodeficijencija povezani su s mnogim stanjima ili mogu biti predisponirajući faktor za razne komplikacije, kao što su infekcije, autoimune bolesti, limfomi i drugi tumori. Primarne imunodeficijencije su genetski determinirane i mogu biti nasljedne, dok su sekundarne imunodeficijencije stečene i značajno češće.
Procjena imunodeficijencije uključuje anamnezu, fizikalni pregled i imunološke testove. Testiranje ovisi o sljedećem:
Primarne imunodeficijencije
Ovi poremećaji su genetski determinirani, a mogu se javiti samostalno ili kao dio sindroma. Godine 2019. Međunarodna unija imunoloških znanosti objavila je da su 354 urođene pogreške imuniteta i 430 gena povezani s primarnim imunodeficijencijama (1).Poznata je molekularna osnova za oko 80% imunodeficijencija.
Primarne imunodeficijencije tipično se javljaju u dojenačkoj dobi i djetinjstvu kao izrazito česte (ponavljajuće) ili neuobičajene infekcije. Oko 70% pacijenata ima < 20 god kod prvog pojavljivanja, a budući da je prijenos često X-vezan, 60% čine muškarci. Ukupna incidencija simptomatske bolesti je oko 1/ 280 ljudi.
Primarne imunodeficijencije možemo klasificirati s obzirom na glavnu komponentu imunološkog sustava koja je nedostatna, odsutna ili defektna:
Kako se definira više molekularnih defekata, klasificiranje imunodeficijencija prema njihovim molekularnim defektima postat će vjeordostojnije (2).
Sindromi primarne imunodeficijencije su genetski određene imunodeficijencije s imunološkim i ne-imunološkim poremećajima. Ne-imunološke manifestacije se često lakše prepoznaju od imunoloških. Primjeri su ataksija-teleangiektazija, hipoplazija hrskavice i kose, DiGeorgeov sindrom, hiper-IgE sindrom, i Wiskott-Aldrichov sindrom. Unatoč prisustvu imunodeficijencija, neki bolesnici također razvijaju i autoimune poremećaje.
Imunodeficijencija se u pravilu manifestira ponavljajućim infekcijama. Prema dobi u kojoj su počele ponavljajuće infekcije moće se naslutiti koja komponenta imunološkog sustava je zahvaćena. Ostali karakteristični nalazi mogu upućivati na vjerojatnu kliničku dijagnozu (vidi Obilježja kliničke slike u nekim primarnim imunodeficijencijama). Međutim, za potvrdu dijagnoze imunodeficijencije potrebni su imunološki testovi (vidi Početni i dodatni laboratorijski testovi za imunodeficijencije). Ako klinički nalazi ili početni testovi ukazuju na specifičan poremećaj imunoloških stanica ili funkcije komplementa, indicirani su dodatni testovi are indicated (vidi Specifični i napredni laboratorijski testovi za imunodeficijencije ).
Liječenje i prognoza poremećaja primarne imunodeficijencije ovise o kojem se poremećaju radi (3).
Poremećaji humoralne imunosti
Poremećaji humoralne imunosti (B–stanični nedostatak) koji uzrokuje manjak protutijela, čini oko 50 do 60% primarnih imunodeficijencija (vidi tablicu poremećaji humoralne imunosti). Smanjen je titar antitijela u serumu, što povećava sklonost bakterijskim infekcijama.
Najčešći B-stanični poremećaj je
Za dijagnostičku procjenu poremećaja humoralne imunosti, vidi Pristup bolesniku sa sumnjom na imunodeficijenciju i tablicu Specifični i napredni laboratorijski testovi za imunodeficijencije.
B-stanični nedostatci
|
Poremećaj
|
Nasljeđivanje
|
Zahvaćeni geni
|
Klinička obilježja
|
|
AID = o aktivaciji ovisna (inducirana) citidin deaminaza; BAFFR = receptor faktora aktivacije B-stanica; BTK = Bruton tirozin kinaza; C = komplement; CAML = modulator kalcija i ciklofilinski ligand; CD = klasteri diferencijacije; CNS = središnji živčani sustav; CR2= receptor komplementa 2,;CTLA4 = citotoksični protein 4 povezan s T-limfocitima; GATA2= GATA vezni protein 2; GI = gastrointestinalni; ICOS = inducibilni kostimulator T-stanica; IL21 = interleukin 21; JAK3= Janus kinaza 3; NKFKB2 = nuklearni faktor kapa B podjedinica 2; PIK3CD = delta katalitičke podjedinice fosfatidil 3-kinaze; RAG2= rekombinacija koja aktivira 2 gen; SLE = sistemski eritematozni lupus; STAT3 = pretvarač signala i aktivator transkripcije 3; TACI = transmembranski aktivator i CAML interaktor; UNG = uracil DNA glikozilaza.
|
|
Uobičajena varijabilna imunodeficijencija
|
Varijabilno
|
BAFFR, CTLA4, CR2, GATA2, ICOS, IL21, JAK3, NKFKB2, PIK3CD, RAG2, STAT3, TACI
|
Rekurentne respiratorne infekcije, ija, splenomegalija; u 10%, karcinom želuca i limfom. autoimuni poremećaji (npr. imuna trombocitopenija, autoimuna hemolitička anemija), malapsorpcija, giardijaza, granulomatozna intersticijska bolest pluća, nodularna limfoidna hiperplazija gastrointestinalnog trakta, bronhiektazije, limfocitna intersticijska pneumonija, splenomegalija; u 10%, karcinom želuca i limfom
Obično se dijagnosticira u dobi od 20 do 40 godina
|
|
Hiper-IgM sindrom s nedostatkom AID ili UNG
|
Autosomno recesivno
|
AID, UNG
|
Nalikuje X-vezanom hiper-IgM sindromu, ali s limfoidnom hiperplazijom
Bez leukopenije
|
|
Hiper-IgM sindrom s nedostatkom CD40
|
Autosomno recesivno
|
CD40
|
Nalikuje X-vezanom hiper-IgM sindromu
Limfoidna hipoplazija, neutropenija
|
|
Hiper-IgM sindrom s nedostatkom CD40 liganda
|
X-vezano
|
CD40 ligand
|
Nalikuje X-vezanoj agamaglobulinemiji (npr. rekurentne piogene bakterijske respiratorne infekcije), ali ima veću učestalost Pneumocystis jirovecii upala pluća, kriptosporidioza, teške neutropenije i limfoidne hipoplazije
|
|
Selektivni nedostatak antitijela s normalnim imunoglobulinima
|
Nepoznato
|
—
|
Ponavljajuće respiratorne infekcije
Ponekad atopijske manifestacije (npr. atopijski dermatitis, astma, kronični rinitis)
Može se pojaviti u blagim, umjerenim i težim oblicima
|
|
Selektivni nedostatak IgA
|
Nepoznato
|
In some cases, TACI
|
Najčešće asimptomatski
Rekurentne respiratorne infekcije, proljev, alergije (uključujući anafilaktičke transfuzijske reakcije [rijetko]), autoimuni poremećaji (npr. celijakija, upalne bolesti crijeva, SLE, kronični aktivni hepatitis)
|
|
Prolazna hipogamaglobulinemija dojenčadi
|
Nepoznato
|
—
|
Obično asimptomatski
Ponekad ponavljajuće respiratorne infekcije ili infekcije gastrointestinalnog trakta, kandidijaza, meningitis
|
|
X-vezana agamaglobulinemija
|
X-vezano
|
BTK
|
Ponavljajuće respiratorne i kožne infekcije u dojenčadi, prolazna neutropenija, limfoidna hipoplazija
Perzistentna CNS infekcija nakon cijepljenja sa živim-atenuiranim oralnim polio cjepivom, ehovirusnih ili coxsackie virusnih infekcija
Povećan rizik od infektivnog artritisa, bronhektazija i određenih karcinoma
|
Poremećaji stanične imunosti
Poremećaji stanične imunosti (defekti T-stanica) čine oko 5 do 10% primarnih imunodeficijencija i stvaraju predispoziciju za infekcije virusima, Pneumocystis jirovecii, gljivama, drugim oportunističkim infekcijama i mnogim uobičajenim patogenima (vidi tablicu Poremećaji stanične imunosti). T–stanični poremećaji također uzrokuju nedostatak imunoglobulina zato što su B i T stanice imunološkog sustava međusobno ovisne.
Najčešći T-stanični poremećaji su
Defekti prirodnih stanica ubojica su vrlo rijetki i mogu povećati predispoziciju za virusne infekcije i tumore. Sekundarne greške prirodnih stanica ubojica mogu se pojaviti kod pacijenata koji imaju različite druge primarne ili sekundarne imunodeficijencije.
Za dijagnostičku procjenu T-staničnih poremećaja, vidi tablice Početni i dodatni laboratorijski testovi za imunodeficijencije i Specifični i napredni laboratorijski testovi za imunodeficijencije.
Poremećaji stanične imunosti
|
Poremećaj
|
Nasljeđivanje
|
Zahvaćeni geni
|
Klinička obilježja
|
|
AIRE = autoimuni regulator; CD = klasteri diferencijacije, SH2D1A = SH2 domena koja sadrži 1A; STAT = pretvarač signala i aktivator transkripcije; XIAP = X-vezani inhibitor apoptoze.
|
|
Kronična mukokutana kandidijaza
|
Autosomno dominantno ili recesivno
|
STAT1 (dominant)
AIRE (recessive)
|
Perzistentne ili ponavljajuće infekcije kandidom, onihomikoza, autosomno recesivna autoimuna poliendokrinopatija-kandidoza-ektodermalna distrofija (s hipoparatireoidizmom i adrenalnom insuficijencijom)
|
|
DiGeorgeov sindrom
|
Autosomno dominantno
|
Geni na kromosomskoj regiji 22q11.2
Geni na kromosomu 10p13
|
Karakterističan izgled lica s nisko postavljenim ušima, kongenitalni srčani poremećaj (npr. abnormalnosti luka aorte), hipoplazija ili aplazija timusa, hipoparatireoidizam s hipokalcemijskom tetanijom, rekurentne infekcije, kašnjenje u razvoju
|
|
X-vezani limfoproliferativni sindrom
|
X-vezano
|
SH2D1A (type 1)
XIAP (type 2)
|
Asimptomatski do infekcije Epstein-Barr virusom, potom nastupa fulminantna ili smrtonosna infektivna mononukleoza sa zatajenjem jetre, B-staničnim limfomima, splenomegalijom, aplastičnom anemijom
|
|
Nedostatak zeta-udruženog proteina 70 (ZAP-70)
|
Autosomno recesivno
|
ZAP-70
|
Uobičajene i oportunističke infekcije
Nema CD8 stanica
|
Kombinirani poremećaji humoralne i stanične imunosti
Kombinirani poremećaji humoralne i stanične imunosti (defekti B– i T–stanica) čini oko 20% primarnih imunodeficijencija (vidi tablicu Kombinirani poremećaji humoralne i stanične imunosti).
Najvažniji oblik je
U nekim oblicima kombinirane imunodeficijencije (npr. nedostatak enzima purinske nukleozidne fosforilaze), razina Ig je normalna ili povišena, ali je zbog neadekvatne funkcije T–stanica oštećeno stvaranje protutijela.
Za dijagnostičku procjenu humoralne i stanične imunosti, vidi tablicu Specifični i Napredni Laboratorijski Testovi za Imunodeficijencije.
Kombinirani poremećaji humoralne i stanične imunosti
|
Poremećaj
|
Nasljeđivanje
|
Zahvaćeni geni
|
Klinička obilježja
|
|
* Omenn sindrom je autosomno recesivan oblik teškog SCID-a koji uzrokuje eritrodermu, deskvamaciju, alopeciju, kronični proljev, zaostajanje u rastu, limfadenopatiju, eozinofiliju, hepatosplenomegaliju i povišene razine IgE u serumu.
|
|
ADA =adenozin deaminaza; ATM = ataksija teleangiektazija - mutacija; DOCK = dedikator citokineze; IL-2RG = IL-2 gama receptor; JAK = Janus kinaza; MHC = glavni kompleks histokompatibilnosti; NEMO = nuklearni faktor–kappa-B esencijalni modulator, PTPRC = protein tirozin fosfataze, receptor tip C; RAG = rekombinantni aktivacijski gen; RFX = regulatorni faktor X; RFXANK= RFX koji sadrži ponavljanja ankirina; RFXAP = protein povezan s RFX-om; RMRP = ribonukleaza mitohondrijska RNA-obrad; SCID = teška kombinirana imunodeficijencija; STAT = pretvarač signala i aktivator transkripcije; TYK = tirozin kinaza; WASP = protein Wiskott-Aldrich sindroma.
|
|
Ataksija-teleangiektazija
|
Autosomno recesivno
|
ATM
|
Ataksija, teleangiektazije, rekurentne respiratorne infekcije, endokrine abnormalnosti (npr. disgeneza gonada, atrofija testisa, šećerna bolest), povećan rizik od raka
|
|
Hipoplazija hrskavice-dlake
|
Autosomno recesivno
|
RMRP
|
Patuljasti rast kratkih udova, česte i oportunističke infekcije
|
|
Kombinirana imunodeficijencija s neadekvatnom, ali ne i odsutnom funkcijom T-stanica i normalnim ili povišenim imunoglobulinima
|
Autosomno recesivno ili X-vezano
|
NEMO
|
Uobičajene i oportunističke infekcije, limfopenija, limfadenopatija, hepatosplenomegalija, kožne lezije nalik histiocitozi Langerhansovih stanica kod nekih pacijenata
|
|
Hiper-IgE sindrom
|
Autosomno dominantno ili recesivno
|
STAT3 (dominant)
TYK2, DOCK8 (recessive)
|
Respiratorne infekcije; stafilokokni apscesi kože, pluća, zglobova i unutarnjih organa; plućne pneumatocele; pruritični dermatitis; grube crte lica; odgođeno odbacivanje mliječnih zuba; osteopenija; ponavljajuće frakture; tkivna i krvna eozinofilija
|
|
Nedostaci MHC antigena
|
Autosomno recesivno
|
Various including, RFX: RFXANK, RFX5, and RFXAP
|
Uobičajene i oportunističke infekcije
|
|
Teška kombinirana imunodeficijencija
|
Autosomno recesivno ili X-vezano
|
JAK3, PTPRC (CD45), RAG1, RAG2 (autosomal recessive)
IL-2RG(X-linked)
|
Oralna kandidijaza, Pneumocystis jirovecii pneumonia, proljev prije 6. mjeseca života, zaostajanje u rastu, bolest transplantata protiv domaćina, odsutna sjena timusa, limfopenija, abnormalnosti kostiju (u ADA deficijenciji), eksfolijativni dermatitis kao dio Omenn sindroma*
|
|
Wiskott-Aldrich syndrome
|
X-vezano recesivno
|
WASP
|
Tipično piogene i oportunističke infekcije, ekcem, trombocitopenija
Moguće gastrointestinalno krvarenje (npr. krvavi proljev), rekurentne respiratorne infekcije, rak (u 10% bolesnika > 10 godina), infekcija virusom varicella-zoster, infekcija herpesvirusom
|
Poremećaji fagocitnih stanica
Poremećaji fagocitnih stanica čine 10 do 15% primarnih imunodeficijencija te smanjuju sposobnost fagocitnih stanica (npr. monocita, makrofaga, granulocita kao što su neutrofili i eozinofili) za uništavanjem patogenih mikroorganizama (vidi tablicu Defekti fagocitnih stanica). Karakteristične su stafilokokne infekcije kože, kao i infekcije gram–negativnim bakterijama.
Najčešći (iako još uvijek rijetko) poremećaji fagocitnih stanica su
Za dijagnostičku procjenu poremećaja fagocitnih stanica, vidi tablice Početni i dodatni laboratorijski testovi za imunodeficijencije i Specifični i napredni laboratorijski testovi za imunodeficijencije.
Poremećaji fagocitnih stanica
|
Poremećaj
|
Nasljeđivanje
|
Zahvaćeni geni
|
Klinička obilježja
|
|
CD = klasteri diferencijacije; CHS = Chédiak-Higashi sindrom; CYBB = citokrom b-245, beta polipeptide; ELA = elastaze; GDP = glukoza difosfat; gp = glikoprotein; IFN = interferon; IL = interleukin; ITGB2 = integrin beta-2; LYST = lizosomalni transporter.
|
|
Chédiak-Higashi syndrome
|
Autosomno recesivno
|
LYST (CHS1)
|
Okulokutani albinizam, rekurentne infekcije, groznica, žutica, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, neuropatija, pancitopenija, hemoraška dijateza
|
|
Kronična granulomatozna bolest
|
X-vezano ili autosomno recesivno
|
gp91phox (CYBB; X-linked)
p22phox, p47phox, p67phox (autosomno recesivno)
|
Granulomatozne lezije u plućima, jetri, limfnim čvorovima te u gastrointestinalnom i genitourinarnom traktu (uzrokuju opstrukciju); limfadenitis; hepatosplenomegalija; apscesi kože, limfnih čvorova, pluća, jetre i perianalne regije; osteomijelitis; upala pluća; stafilokokne, gram-negativne i Aspergillus infekcije
|
|
Nedostatak adhezije leukocita
|
Autosomno recesivno
|
ITGB2 gene, encoding CD18 of beta-2 integrins (type 1)
GDP-fukoza gen transporter (tip 2)
|
Infekcije mekih tkiva, parodontitis, loše zacjeljivanje rana, odgođeno odvajanje pupkovine, leukocitoza, bez stvaranja gnoja
Zaostajanje u razvoju (tip 2).
|
|
Mendelovska osjetljivost na mikobakterijske bolesti (MSMD)
|
Autosomno dominantno ili recesivno
|
Defekti u genima koji kodiraju IFN-gamma receptor, IL-12, ili IL-12 receptor
|
Mikobakterijske infekcije
Različita težina kliničke slike temeljena na genetskom defektu
|
|
Ciklička neutropenija
|
Autosomno dominantan
|
ELA2
|
Piogene bakterijske infekcije tijekom ponavljajućih epizoda neutropenije (npr. svakih 14 do 35 dana)
|
Nedostatak komplementa
Nedostaci komplementa su rijetki (≤ 2%); uključuju izolirane nedostatke komponenata ili inhibitora komplementa i mogu biti nasljedni ili stečeni (vidi tablicu Nedostaci komplementa). Svi se nasljedni poremećaji nedostatka komplementa nasljeđuju autosomno recesivno osim deficijencije C1 inhibitora, koja se nasljeđuje autosomno dominantno i deficijencije properdina, koja je vezana za X–kromosom. Nedostaci komplementa dovode do neadekvatne opsonizacije, fagocitoze i lize patogena kao i neadekvatnog uklanjanja kompleksa antigen– antitijelo.
Najozbiljnije posljedice su
-
Ponavljajuće infekcije, koje nastaju zbog neadekvatne opsonizacije
-
Autoimune bolesti (npr. sistemski eritematozni lupus, glomerulonefritis), koje nastaju zbog neadekvatnog uklanjanja kompleksa antigen-antitijelo
Nedostatak komplementa regulatornog proteina uzrokuje hereditarni angioedem.
Nedostaci komplementa mogu zahvatiti klasični i/ili alternativni put sustava komplementa. Alternativni put s klasičnim putem dijeli komponente C3 i C5 preko C9, ali ima dodatne komponente: faktor D, faktor B, properdin (P) i regulatorne faktore H i I.
Za dijagnostičku procjenu nedostataka komplementa, vidi tablice Početni i dodatni laboratorijski testovi za imunodeficijencije i Specifični i napredni laboratorijski testovi za imunodeficijencije.
Nedostaci komplementa
|
Poremećaj
|
Nasljeđivanje
|
Klinička obilježja
|
|
C = komplement; MASP = serinska proteaza koja veže manozu povezana s lektinom; MBL = lektin koji veže manozu; SLE = sistemski eritematozni lupus
|
|
C1
|
Autosomno recesivno
|
SLE
|
|
C2
|
Autosomno recesivno
|
SLE, rekurentne piogene infekcije s inkapsuliranim bakterijama (osobito pneumokoknim) koje počinju u ranom djetinjstvu, drugi autoimuni poremećaji (npr. glomerulonefritis, polimiozitis, vaskulitis, IgA vaskulitis, Hodgkinov limfom)
|
|
C3
|
Autosomno recesivno
|
Rekurentne piogene infekcije s inkapsuliranim bakterijama koje počinju pri rođenju, glomerulonefritis, drugi poremećaji kompleksa antigen-antitijelo, sepsa
|
|
C4
|
Autosomno recesivno
|
SLE, drugi autoimuni poremećaji (npr. IgA nefropatija, progresivno sistemska skleroza, IgA vaskulitis, šećerna bolest tip 1, autoimuni hepatitis)
|
|
C5, C6, C7, C8, C9 (kompleks napada na membranu)
|
Autosomno recesivno
|
Rekurentne Neisseria meningitidis i diseminirane N. gonorrhoeae infekcije
|
|
Nedostaci komplementa u MBL putu
|
|---|
|
MBL
|
Autosomno recesivno
|
Rekurentne piogene infekcije s inkapsuliranim bakterijama po rođenju; neobjašnjive sepse; ozbiljnije infekcije kod sekundarne imunodeficijencije zbog uporabe kortikosteroida, cistična fibroza, ili kronični plućni poremećaji
|
|
MASP-2
|
Nepoznato
|
Autoimuni poremećaji (npr. upalne bolesti crijeva, multiformni eritem), rekurentne piogene infekcije s inkapsuliranim bakterijama (npr. Streptococcus pneumoniae)
|
|
Nedostatak komplementa u alternativnom putu aktivacije komplementa
|
|---|
|
Faktor B
|
Autosomno recesivno
|
Piogene infekcije
|
|
Faktor D
|
Autosomno
|
Piogene infekcije
|
|
Properdin
|
X-vezano
|
Povećani rizik od fulminantne Neisseria infekcije
|
|
Nedostaci regulatornih proteina komplementa
|
|---|
|
C1 inhibitor
|
Autosomno dominantno
|
Angioedem
|
|
Faktor I
|
Autosomno kodominantno
|
Isto kao nedostatak C3
|
|
Faktor H
|
Autosomno kodominantno
|
Isto kao nedostatak C3
Hemolitičko-uremijski sindrom
|
|
Faktor ubrzanja raspadanja
|
Autosomno recesivno
|
Paroksizmalna noćna hemoglobinurija
|
|
Nedostatak receptora komplementa (CR)
|
|---|
|
CR1
|
Stečeno
|
Sekundarni nalaz u imunološkim bolestima posredovanim kompleksima (antigen-antitijelo)
|
|
CR3
|
Autosomno recesivno
|
Nedostatak adhezije leukocita (ponavljajuće Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa infekcije)
|
Reference primarnih imunodeficijencija
-
1. Tangye SG, Al-Herz W, Bousfiha A, et al: Human inborn errors of immunity: 2019 update on the classification from the International Union of Immunological Societies Expert Committee. J Clin Immunol 40(1):24–64, 2020. doi: 10.1007/s10875-019-00737-x
-
2. Chinn IK, Chan AY, Chen K, et al: Diagnostic interpretation of genetic studies in patients with primary immunodeficiency diseases: A working group report of the Primary Immunodeficiency Diseases Committee of the American Academy of Allergy, Asthma and Immunology. J Allergy Clin Immunol 145(1):46–69, 2020. doi: 10.1016/j.jaci.2019.09.009
-
3. Leonardi L, Rivalta B, Cancrini C, et al: Update in primary immunodeficiencies. Acta Biomed 91(11-S):e2020010, 2020. doi: 10.23750/abm.v91i11-S.10314
Sekundarne imunodeficijencije
Uzroci (vidi tablicu Uzroci sekundarnih imunodeficijencija) uključuju
-
Sistemski poremećaji (npr. šećerna bolest, pothranjenost, HIV infekcija)
-
Imunosupresivna terapija (npr. citotoksična kemoterapija, ablacija koštane srži prije transplantacije, zračenje)
-
Dugotrajna ozbiljna bolest
Sekundarne imunodeficijencije se također javljaju kod kritično bolesnih, starijih osoba ili hospitaliziranih bolesnika. Dugotrajna ozbiljna bolest može utjecati na imunološki odgovor; oslabljen odgovor je često reverzibilna pojava ukoliko je bolest izlječiva.
Uzroci sekundarne imunodeficijencije
|
Kategorija
|
Primjeri
|
|
Endokrini sustav
|
Šećerna bolest
|
|
Gastrointestinalni sustav
|
Insuficijencija jetre, hepatitis, intestinalna limfangiektazija, enteropatija s gubitkom proteina
|
|
Hematološki sustav
|
Aplastična anemija, tumori (npr. kronična limfocitna leukemija, multipli mijelom, Hodgkin limfom), bolest presatka protiv domaćina, anemija srpastih stanica, splenektomija
|
|
Jatrogeni uzroci
|
Određeni lijekovi, kao što su kemoterapeutici, imunosupresivi, kortikosteroidi; zračenje; splenektomija
|
|
Infektivni uzroci
|
Virusne infekcije (npr. citomegalovirus, Epstein-Barr virus, HIV, virus ospica, varicella-zoster virus), bakterijske infekcije, rijetke bakterijske infekcije sa superantigenima rare bacterial infections with superantigens (antigeni koji mogu aktivirati veliki broj T stanica, što rezultira masivnom proizvodnjom citokina, ponajviše iz Staphylococcus aureusa), mikobakterijske infekcije
|
|
Nutritivni uzroci
|
Zlouporaba alkohola, pothranjenost
|
|
Fiziološki uzroci
|
Fiziološka imunodeficijencija u dojenčadi zbog nezrelosti imunološkog sustava, trudnoća
|
|
Renalni uzroci
|
nefrotski sindrom, bubrežna insuficijencija, uremija
|
|
Reumatološki uzroci
|
Sistemski eritemski lupus
|
|
Ostali uzroci
|
Opekline, karcinomi, kromosomske abnormalnosti (npr. Downov sindrom), kongenitalna asplenija, terminalne i kronične bolesti, histiocitoza, sarkoidoza
|
Neki lijekovi koji uzrokuju imunosupresiju
|
Kategorija
|
Primjeri
|
|
Antiepileptički lijekovi
|
Lamotrigin, fenitoin, valproat
|
|
Lijekovi koji modificiraju upalni tijek bolesti (DMARD-ovi)
|
IL-1 inhibitori (npr. anakinra)
IL-6 inhibitori (npr. tocilizumab)
IL-17 inhibitori (npr. brodalumab)
TNF inhibitori (npr. adalimumab, etanercept, infliksimab)
Inhibitori aktivacije T-stanica (npr. abatacept, baziliksimab)
CD20 inhibitori (npr. rituksimab)
CD3 inhibitori (npr. muromonab-CD3)
Janus kinaze (JAK) inhibitori (npr. ruxolitinib)
|
|
Inhibitori kalcineurina
|
Ciklosporin, takrolimus
|
|
Kortikosteroidi
|
Metilprednizolon, prednizon
|
|
Citotoksični kemoterapijski lijekovi
|
Višestruki (vidi Sustavna antineoplastična terapija)
|
|
Inhibitori metabolizma purina
|
Azatioprin, mikofenolat mofetil
|
|
Rapamicini
|
Everolimus, sirolimus
|
|
Imunosupresivni imunoglobulini
|
Antilimfocitni globulin, antitimocitni globulin
|
Imunodeficijencija može rezultirati gubitkom proteina u serumu (osobito IgG i albumina) na sljedeći način:
-
Bubrezima u nefrotskom sindromu
-
Kože kod teških opeklina ili dermatitisa
-
Gastrointestinalnog trakta kod enteropatije
Enteropatija također može voditi ka gubitku limfocita, rezultirajući limfopenijom.
Liječenje je usmjereno na osnovni poremećaj; npr. prehrana bogata trigliceridima srednje dugih lanaca može smanjiti gubitak imunoglobulina (IGS) i limfocita iz gastrointestinalnog trakta i biti izuzetno korisna.
Ako postoji klinička sumnja na specifičnu sekundarnu imunodeficijenciju, pretrage treba usmjeriti na dokazivanje tog poremećaja (npr. dijabetes, HIV infekcija, cistična fibroza, primarna cilijarna diskinezija).
Osnove starenja
Imunitet slabi sa starenjem. Na primjer, u starijih osoba, timus proizvodi manje naivnih T stanica; dakle, manje T-stanica je na raspolaganju da odgovori na nove antigene. Ukupni broj T-stanica se ne smanjuje (zbog oligoklonalnosti), no one mogu prepoznati samo ograničen broj antigena.
Transdukcija signala (prijenos signala koji veže antigen preko stanične membrane u stanicu) je narušen, što čini T-stanice manje sposobnima da odgovore na antigene. Također, manje je vjerojatno da će pomoćničke T-stanice signalizirati B stanicama da proizvode antitijela.
Broj neutrofila se ne smanjuje, ali oni postaju manje učinkoviti u fagocitozi i mikrobicidnom djelovanju.
Pothranjenost, koja je česta među starijim osobama, također oštećuje imunološki odgovor. Kalcij, cink i vitamin E su posebno važni za imunitet. Rizik od nedostatka kalcija povećava se u starijih osoba, dijelom i zato što sa starenjem crijeva postaju manje sposobna apsorbirati kalcij. Također, starije osobe često ne uzimaju dovoljno kalcija u svojoj prehrani. Nedostatak cinka je vrlo česta pojava među institucionaliziranim starijim pacijentima i onima koji su vezani za svoj dom.
Određeni poremećaji (npr. šećerna bolest, kronična bubrežna bolest, pothranjenost), koji su česti među starijima i određeni lijekovi koji se često korsite u starijoj dobi (npr. imunosupresivi i imunomodulatorni lijekovi), također mogu oslabiti imunitet.
Ključne točke
-
Sekundarne (stečene) imunodeficijencije su mnogo češće od primarnih (genetskih) imunodeficijencija.
-
Primarne imunodeficijencije mogu zahvatiti humoralni imunitet (najčešće), stanični imunitet ili oboje, potom fagocitne stanice te sustav komplementa.
-
Pacijenti koji imaju primarne imunodeficijencije mogu imati neimunološke manifestacije koje se mogu lakše prepoznati nego imunodeficijencije.
-
Imunitet se smanjuje sa starenjem dijelom zbog promjena povezanih sa starošću; kao i zbog uvjetia koji narušavaju imunitet (npr. određeni poremećaji, korištenje određenih lijekova) koji su češći među starijim osobama.