Autor: Jonathan Gotfried, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Prijevod: Ema Šomen, dr. med.
(Vidi također Kako učiniti paracentezu.)
Abdominalna paracenteza služi za dobivanje uzoraka ascitesa za testiranje. Isto tako, može poslužiti za odstranjivanje ascitesa koji pritiskom otežava disanje ili izaziva bolnost, ili za liječenje kroničnog ascitesa.
Paracenteza
Video izradili Hospital Procedures Consultants dostupno na www.hospitalprocedures.org.
Apsolutne kontraindikacije za paracentezu uključuju
-
Teške, nepopravljive poremećaje zgrušavanja krvi
-
Peritonitis
-
Intestinalnu opstrukciju (osim ako područje peritonealne tekućine u koje se može sigurno ući nije identificirano slikovnim studijama)
Slaba suradljivost bolesnika, kirurški ožiljci na mjestu punkcije, velike intraabdominalne mase i teška portalna hipertenzija s kolateralnim abdominalnim krvotokom predstavljaju relativne kontraindikacije.
Kompletna krvna slika, broj trombocita i testove koagulacije treba učiniti prije procedure. Nakon pražnjenja mjehura, pacijent sjedi u krevetu s glavom povišenom od 45 do 90°. Kod bolesnika s jasno uočljivim ascitesom odredi se točka na sredini udaljenosti između pupka i stidne kosti i očisti otopinom antiseptika i alkohola. Druga dva moguća mjesta za paracentezu se nalaze oko 5 cm iznad i medijalno od prednje ilijačne kriste stidne kosti na obje strane. Kod bolesnika s umjerenim ascitesom, potrebno je ultrazvučno odrediti mjesto gdje se nalazi ascites. Postavljanje pacijenta u bočni položaj na stranu planiranog mjesta punkcije također promiče plutanje i migraciju zrakom ispunjenih crijevnih vijuga daleko od mjesta ulaska igle.
Koristeći sterilnu tehniku, mjesto punkcije se anestezira 1%-tnim lidokainom do peritoneuma. Za dijagnostičku paracentezu koristi se igla od 18 do 22 G (1.5-3.5 inch) na koju se postavi šprica od 30 do 50 ml i iglom se prođe kroz peritoneum (obično se osjeti trenutak probijanja peritoneuma kao pucanje membrane). Tekućina se pažljivo aspirira i pošalje na laboratorijsko testiranje gdje se određuje broj stanica u ascitesu, sadržaj proteina ili amilaze, a ako je potrebno mogu se zatražiti bakteriološke kulture i citološka analiza ascitesa. Za terapijsku paracentezu (gdje se evakuira velik volumen) koristi se igla promjera 18G do 14G (1.5-3.5 inch) koja se pričvrsti za sustav za aspiraciju u koji može prikupiti do 8 L ascitesne tekućine. Simultana infuzija albuminima preporučuje se tijekom evakuacije velikog volumena paracentezom kako bi se izbjegao značajni pomak intravaskularnog volumena i hipotenzija nakon zahvata.
Najčešća komplikacija je krvarenje. Ponekad, kod tlačnog ascitesa, može se primijetiti produljeno curenje ascitesa na ubodnom mjestu gdje je vršena aspiracija.