Nedostatak željeza je najčešći uzrok anemije i obično je posljedica gubitka krvi, dok je malapsorpcija puno rjeđi uzrok. Simptomi su obično nespecifični. Eritrociti su obično mikrocitni i hipokromni, a zalihe željeza niske, što se očituje niskim vrijednostima serumskog feritina i željeza sa visokim totalnim kapacitetom vezanja željeza u serumu. Ukoliko se postavi dijagnoza, treba posumnjati na okultno krvarenje dok se ne dokaže suprotno. Liječenje se sastoji od nadoknade željeza i liječenja uzroka krvarenja.

(Vidi također Pregled smanjene eritropoeze.)

Prosječna američka prehrana, koja sadrži oko 6 mg elementarnog željeza/1000 kcal hrane, je dovoljna za homeostazu željeza. Od oko 15 mg dnevnog unosa željeza hranom, odrasle osobe apsorbiraju tek oko 1 mg, što je i približna količina dnevnog gubitka, deskvamacijom stanica kože i crijeva. Kod nedostatka željeza, apsorpcija se povećava zbog supresije hepcidina, ključnog regulatora metabolizma željeza; međutim, apsorpcija se rijetko povećava na > 6 mg/dan, osim ako se primjenjuju nadomjesci željeza (1). Djeca imaju veće potrebe za željezom i smatra se da apsorbiraju više željeza kako bi se zadovoljila ova potreba.

Nedostatak željeza se razvija kroz nekoliko faza. U prvoj fazi, potreba za željezom premašuje njegov unos, uzrokujući progresivno iscrpljivanje zaliha željeza u koštanoj srži. Kako se zalihe smanjuju, kompenzatorno se povećava apsorpcija željeza iz hrane. Tijekom kasnijih faza, nedostatak željeza narušava sintezu eritrocita, te u konačnici uzrokuje anemiju.

Teški i dugotrajni nedostatak željeza također može uzrokovati poremećaj funkcije staničnih enzima koji sadrže željezo.

Gubitak krvi je gotovo uvijek uzrok nedostatka željeza. U muškaraca i žena u postmenopauzi, najčešći uzrok su kronična okultna krvarenja, obično iz GI sustava (npr. peptički ulkus, maligne bolesti, hemoroidi). U žena prije menopuze je najčešći uzrok kumulativni gubitak krvi menstruacijom (prosječno 0,5 mg Fe/dan). Crijevno krvarenje zbog infekcije rudarskom glistom je čest uzrok u zemljama u razvoju. Manje česti uzroci su ponavljajuća plućna krvarenja (vidi Difuzno alveolarno krvarenje) i kronična intravaskularna hemoliza kada količina željeza oslobođenog hemolizom nadmašuje kapacitet vezanja haptoglobina.

Povećane potrebe za željezom mogu pridonijeti nedostatku željeza. Od rođenja pa do 2. godine života te za vrijeme adolescencije, kada brzi rast zahtjeva veliki unos željeza, unos željeza hranom je često nedovoljan. Za vrijeme trudnoće, fetalne potrebe za željezom povećavaju i potrebe majke (prosječno, 0.5 do 0.8 mg/dan—vidi Anemija u trudnoći) unatoč odutnosti mensturalnog krvarenja. Dojenje takđer povećava potrebe za željezom (prosječno, 0,4 mg/dan).

Smanjena apsorpcija željeza može biti posljedica gastrektomije ili sindroma malapsorpcije kao što su celijakija, atrofični gastritis, i aklorhidirija. Rijetko, apsorpcija željeza je smanjena uslijed pothranjenosti.

Većina simptoma nedostatka željeza su posljedica anemije. Oni uključuju umor, smanjenu izdržljivost, kratkoću daha, slabost, vrtoglavicu i bljedoću. Još jedan čest simptom je sindrom nemirnih nogu (RLS), odnosno neugodan nagon za pomicanjem nogu tijekom razdoblja neaktivnosti.

Pored uobičajenih simptoma anemije, uslijed teškog nedostatka željeza se javljaju i neki neuobičajeni simptomi. Bolesnici mogu imati pika poremećaj, odnosno abnormalnu žudnju za konzumiranjem pojedinih tvari (npr. led, zemlja, boja). Ostali simptomi teškog nedostatka željeza uključuju glositis, keilozu i konkavne nokte (koilonihija).

Na sideropeničnu anemiju treba posumnjati kod bolesnika sa kroničnim krvarenjem ili mikrocitnom anemijom, pogotovo ako je prisutan pika poremećaj. U takvih bolesnika, potrebno je napraviti KKS, serumsko željezo, kapacitet vezanja željeza, serumski feritin i broj retikulocita (vidi tablicu Tipične serumske vrijednosti željeza, kapciteta vezanja željeza, feritina i saturacije transferina).

Serumsko željezo i kapacitet vezanja željeza (i saturacija transferina) se određuju jer je njihov međusobni odnos veoma važan. Postoje različiti testovi; opseg normalnih vrijednosti ovisi o testu i varira od laboratorija do laboratorija. Općenito, normalne vrijednosti serumskog željeza su od 13 do 27 μmol/L (75–150 μg/dl) za muškarce i 11–25 μmol/L (60–140 μg/dl) za žene; TIBC je normalno 45–81 μmol/L (250–450 μg/ dl), a saturacija transferina 20 do 50%. Serumska razina željeza je niska u nedostatku željeza te u brojnim kroničnim bolestima, a povišena u hemolitičkim poremećajima te u sindromima preopterećenja željezom. Kapacitet vezanja željeza povećava se u nedostatku željeza, dok se saturacija transferina smanjuje.

Razina serumskog feritina usko je povezana sa ukupnim zalihama željeza u organizmu. Opseg normalnih vrijednosti u većini laboratorija je 30 do 300 ng/ml, prosječno 88 ng/ml kod muškaraca i 49 ng/ml kod žena. Niske razine (<12 ng/ml) su specifične za nedostatak željeza. Međutim, feritin je reaktant akutne faze, te se njegove vrijednosti povećavaju u upalnim i infektvinim bolestima (npr. hepatitis), i neoplastičnim bolestima (pogotovo u akutnim leukemijama, Hodgkinovom limfomu, i tumorima GI sustava). U tim okolnostima, razina serumskog feritina do 100 ng/ml može i dalje odgovarati nedostatku željeza.

Broj retikulocita je snižen u nedostatka željeza. U razmazu periferne krvi se općenito mogu vidjeti hipokromne crvene krvne stanice sa značajnom anizopoikilocitozom, koja se ogleda u visokom vrijednostima širine distribucije eritrocita (RDW).

Najosjetljiviji i najspecifičniji pokazatelj sideropenične eritropoeze je odsutnost zaliha željeza u koštanoj srži, iako je pregled koštane srži rijetko potreban.

Sideropenična anemija mora se razlučiti od drugih mikrocitnih anemija (vidi tablicu Diferencijalna dijagnoza mikrocitne anemije zbog poremećene produkcije crvenih krvnih stanica). Ukoliko pretrage isključe sideropeničnu anemiju u bolesnika sa mikrocitnom anemijom, tada se trebaju razmotriti anemija kronične bolesti i strukturne abnormalnosti hemoglobina (npr. hemoglobinopatije). Klinička slika, pretrage hemoglobina (npr. elektroforeza hemoglobina i hemoglobina A₂), te genetska testiranja (npr. za alfa talasemije) mogu pomoći u postavljanju dijagnoze.

Željezo se može primijeniti peroralno u obliku različitih soli (npr. željezo-sulfat, željezo-glukonat, željezo-fumarat) ili saharicirano željezo, i to 30 minuta prije obroka (hrana ili antacidi mogu smanjiti apsorpciju). Uobičajena početna doza je 60 mg elementarnog željeza (npr. 325 mg željezo-sulfata) jedanput dnevno ili svaki drugi dan (1). Veće doze se velikim dijelom ne apsorbiraju, a pojačavaju neželjene učinke, pogotovo zatvor ili druge gastrointestinalne neželjene učinke. Askorbinska kiselina u obliku tableta (500 mg) ili u soku od naranče povećava aposrpciju željeza kada se uzima zajedno s njim, i to bez dodatnih gastrointestinalnih neželjenih učinaka.

Parenteralnim željezom ostvaruje se brži terapijski odgovor nego peroralnim željezom, ali ono može uzrokovati neželjene učinke, kao što su alergijske ili infuzijske reakcije (npr. vrućica, artralgije, mijalgije). Teške anafilaktične reakcije su bile česte u prošlosti, kada su bile uzrokovane željezo dekstranom velike molekularne mase, koji više nije dostupan. Parenteralno željezo je rezervirano za bolesnike koji ne podnose ili ne žele uzimati peroralno željezo, te za bolesnike koji neprestano gube velike količine krvi zbog kapilarnih ili vaskularnih poremećaja (npr. nasljedna hemoragijska teleangiektazija). Dozu parenteralnog željeza određuje hematolog. Peroralnu ili parenteralnu terapiju željezom treba nastaviti ≥6 mjeseci nakon normaliziranja vrijednosti hemoglobina, kako bi se popunile tkivne zalihe željeza.

Odgovor na liječenje se utvrđuje serijskim mjerenjima razine hemoglobina sve dok se ne postignu normalne vrijednosti eritrocita. Porast hemoglobina je malen kroz prva dva tjedna, ali nakon toga hemoglobin raste 0,7 do 1g/tjedno do postizanja skoro normalnih vrijednosti, kada se stopa porasta ponovno smanjuje. Anemija bi se trebala ispraviti unutar 2 mjeseca. Subnormlani odgovor upućuje na kontinuirano krvarenje, infekciju ili rak u podlozi, nedovoljan unos željeza ili malapsorpciju peroralnog željeza. Ukoliko se simptomi anemije, kao što su umor, slabost i kratkoća daha ne poboljšaju nakon korekcije anemije, trebao bi se potražiti neki drugi uzrok navedenih simptoma.