Hereditarna sferocitoza i hereditarna eliptocitoza kongenitalni su poremećaji membrane eritrocita koji mogu uzrokovati blagu hemolitičku anemiju. Simptomi, koji su općenito blaži kod hereditarne eliptocitoze, uključuju varijabilne stupnjeve anemije, žutice i splenomegalije. Dijagnoza zahtijeva dokaz povećane osmotske fragilnosti eritrocita uz negativan direktni antiglobulinski test. Rijetko, bolesnici mlađi od 45 godina sa simptomatskom bolešću zahtijevaju splenektomiju.
(Vidi također Pregled hemolitičkih anemija.)
Hereditarna sferocitoza (kronična obiteljska žutica, kongenitalna hemolitička žutica, sferocitna anemija) je autosomno dominantna bolest s varijabilnom penetrantnošću gena. Oko 25% slučajeva javlja se sporadično. Karakterizira ju hemoliza sferoidnih eritrocita i posljedično anemija.
Hereditarna eliptocitoza (ovalocitoza) rijedak je autosomno dominantni poremećaj u kojem su eritrociti ovalnog ili eliptičnog oblika. Hemoliza je obično odsutna ili blaga, s diskretnom anemijom ili bez nje, osim u nekih homozigotnih bolesnika (hereditarna piropoikilocitoza).
Patofiziologija
Promjene membranskih proteina uzrokuju abnormalnosti eritrocita u oba poremećaja.
-
Kod hereditarne sferocitoze površina stanične membrane smanjena je nerazmjerno u odnosu na intracelularni sadržaj, zbog gubitka proteina povezanih s membranom. Smanjena površina stanice narušava fleksibilnost potrebnu za prolazak kroz mikrocirkulaciju slezene, što dovodi do intrasplenične hemolize.
-
Kod hereditarne eliptocitoze genetske mutacije rezultiraju slabošću citoskeleta stanice, što dovodi do deformacije stanice. Abnormalno oblikovani eritrociti bivaju fagocitirani i razgrađeni u slezeni.
Simptomi i znakovi
Kod hereditarne sferocitoze simptomi i znakovi su obično blagi. Anemija može biti dobro kompenzirana i neprepoznata sve dok interkurentna virusna infekcija, poput infekcije parvovirusom, prolazno ne smanji eritropoezu, uzrokujući aplastičnu krizu. Ove epizode mogu biti samolimitirajuće, odnosno nestaju prestankom infektivnog zbivanja, ali ponekad zahtijevaju hitno liječenje. U težim slučajevima su prisutni simptomi anemije i umjerena žutica. Gotovo uvijek postoji splenomegalija, ali rijetko uzrokuje abdominalne tegobe. Javlja se i hepatomegalija. Kolelitijaza (pigmentni kamenci) česta je i može biti prvi simptom bolesti. Iako jedan ili više članova obitelji obično ima simptome, pojedine generacije mogu biti preskočene zbog varijabilne penetrantnosti gena.
Kod hereditarne eliptocitoze su klinička obilježja slična onima kod hereditarne sferocitoze, ali su obično blažeg intenziteta. Splenomegalija može biti prisutna.
Dijagnoza
Na hereditarnu sferocitozu ili hereditarnu eliptocitozu treba posumnjati u bolesnika s neobjašnjenom hemolizom (što sugeriraju prisutna anemija i retikulocitoza), osobito ako su prisutni splenomegalija, obiteljska anamneza sličnih manifestacija ili sugestivni eritrocitni indeksi.
U hereditarnoj sferocitozi, budući da su eritrociti sferoidni i srednji korpuskularni volumen (MCV) uredan, srednji korpuskularni promjer smanjen je, a eritrociti nalikuju sferocitima. Srednja korpuskularna koncentracija hemoglobina (MCHC) je povišena. Retikulocitoza od 15 do 30% i leukocitoza česti su nalazi.
Kod hereditarne eliptocitoze, eritrociti su tipično eliptičnog oblika ili oblika cigarete; međutim, klinička prezentacija je varijabilna. Dijagnoza se postavlja na temelju prisutstva barem 60% eliptocita na razmazu periferne krvi i pozitivnoj obiteljskoj anamnezi.
Sferociti
Prisutnost brojnih sferocita u perifernom krvnom razmazu upućuje na hereditarnu sferocitozu (HS) ili autoimunu hemolitičku anemiju (AIHA). Sferociti su sferični eritrociti bez centralnog prosvjetljenja i obično su nešto manji od prosječnog eritrocita. Sferociti pokazuju povećanu osmotsku fragilnost (zbog smanjene rastezljivosti povezane sa smanjenom površinom stanične membrane) u hipotoničnoj otopini natrijeva klorida, a ovaj test (test osmotske fragilnosti) pozitivan je i kod HS i kod AIHA. Direktni antiglobulinski (Coombsov) test razlikuje ta dva poremećaja; nalaz je pozitivan kod AIHA, a negativan kod HS.
Uz dozvolu izdavača From Tefferi A, Li C. In Atlas of Clinical Hematology. Edited by JO Armitage. Philadelphia, Current Medicine, 2004.
U slučaju sumnje na navedene bolesti, sljedeći testovi trebaju biti učinjeni:
Osmotska fragilnost eritrocita je karakteristično povećana, ali u blagim slučajevima hereditarne sferocitoze ili hereditarne eliptocitoze može biti uredna, osim ako se sterilna defibrinirana krv prethodno ne inkubira 24 sata na 37° C kako bi se iscrpile zalihe eritrocitnog ATP-a (adenozin trifosfata). Autohemoliza eritrocita je povećana i može se korigirati dodatkom fiziološke otopine. Direktni antiglobulinski test je negativan.
Liječenje
Splenektomija, nakon odgovarajućeg cijepljenja, jedini je specifični oblik liječenja hereditarne sferocitoze ili hereditarne eliptocitoze. Indicirana je u bolesnika sa simptomatskom hemolizom ili komplikacijama poput bilijarne kolike ili perzistentne aplastične krize. U slučaju da postoje žučni kamenci, tijekom splenektomije se obično mora učiniti i kolecistektomija. Iako sferocitoza perzistira nakon splenektomije, eritrociti dulje preživljavaju u cirkulaciji. Obično dolazi do povlačenja simptoma, anemije i retikulocitoze. Međutim, fragilnost eritrocita se ne mijenja.