Hereditarna sferocitoza i hereditarna eliptocitoza su prirođeni poremećaji membrane eritrocita. Simptomi, koji su obično blaži u hereditarnoj eliptocitozi, uključuju anemiju varijabilnog stupnja, žuticu i splenomegaliju. Dijagnoza se temelju na povećanoj osmotskoj fragilnosti eritrocita i negativnom direktnom antiglobulinskom testu. Rijeko je kod bolesnika < 45 godina sa simptomatskom bolešću potrebna splenektomija.
(Vidi također Pregled hemolitičkih anemija.)
Hereditarna sferocitoza (kronična obiteljska žutica, kongenitalna hemolitička žutica, sferocitna anemija) je autosomno dominantna bolest s varijabilnim izražajem mutiranog gena. Karakterizira ju hemoliza sferoidnih eritrocita i posljedično anemija.
Hereditarna eliptocitoza (ovalocitoza) je rijetka autosomno dominantna bolest kod koje su eritrociti ovalni ili eliptični. Hemoliza obično ne nastaje ili je blaže izražena, s anemijom blagog stupnja, a često je prisutna splenomegalija.
Patofiziologija
Uzrok obje bolesti je poremećaj u strukturi proteina membrane eritrocita.
-
Kod hereditarne sferocitoze površina stanične membrane je neproporcionalno smanjena u odnosu na unutarstanični dio. Time se smanjuje fleksibilnost eritrocita potrebna za prolaz kroz mikrocirkulaciju slezene, što dovodi do hemolize u slezeni.
-
Kod hereditarne eliptocitoze genetske mutacije rezultiraju slabošću citoskeleta stanice, što dovodi do deformacije stanice. Abnormalno oblikovani eritrociti se hemoliziraju u slezeni.
Simptomi i znakovi
Kod hereditarne sferocitoze simptomi i znakovi su obično blagi. Anemija je obično dobro kompenzirana tako da obično nije prepoznata do npr. infekcije Parvo virusom, koja uzrokujući prolazno smanjenu proizvodnju eritrocita dovodi do aplastične krize. Ove epizode mogu biti samolimitirajuće, odnosno nestaju prestankom infektivnog zbivanja, ali ponekad zahtijevaju hitno liječenje. U težim slučajevima su prisutni simptomi anemije i umjerena žutica. Gotovo uvijek postoji splenomegalija, ali rijetko uzrokuje abdominalne tegobe. Javlja se i hepatomegalija. Često je i kolelitijaza vodeći simptom. Povremeno se viđaju i kongenitalne abnormalnosti skeleta (npr. turicefalija, polidaktilija). Premda jedan ili više članova obitelji mogu imati iste simptome, nerijetko je i nekoliko generacija preskočeno zahvaljujući različitoj penetranciji gena.
Kod hereditarne eliptocitoze su klinička obilježja slična onima kod hereditarne sferocitoze, ali su obično blažeg intenziteta.
Dijagnoza
Ne hereditarnu sferocitozu ili eliptocitozu treba posumnjati kod pacijenata s neobjašnjivom hemolitičkom anemijom, osobito uz splenomegaliju i pozitivnu obiteljsku anamnezu.
Kod hereditarne sferocitoze je srednji stanični dijametar eritrocita ispod normalnog, budući da su eritrociti sferoidnog oblika i da je MCV (srednji stanični volumen) normalan. MCHC (srednja stanična koncentracija hemoglobina) je povišen. Prisutna je retikulocitoza u rasponu 15 do 30% i leukocitoza. Kod hereditarne eliptocitoze, eritrociti su tipično eliptičnog oblika; klinička prezentacija je varijabilna. Dijagnoza se postavlja na temelju prisutstva barem 60% eliptocita na razmazu periferne krvi i pozitivnoj obiteljskoj anamnezi.
U slučaju sumnje na navedene bolesti, sljedeći testovi trebaju biti učinjeni:
-
Test osmotske fragilnosti eritrocita, u kojem miješamo eritrocite s varijabilnim koncentracijama soli
-
Test autohemolize eritrocita, kojim mjerimo količinu spontane hemolize eritrocita nakon 48 sati sterilne inkubacije
-
Direktni antiglobulinski (direktni Coombsov test), kojim u slučaju pozitivnog nalaza dijagnosticiramo autoimunu hemolitičku anemiju kod koje također može biti prisutna sferocitoza
Fragilnost eritrocita je karakteristično povećana, ali kod blagih slučajeva može biti normalna dok se sterilna defibrinirana krv ne inkubira na 37 °C kroz 24 sata. Autohemoliza je ubrzana, a dodatak glukoze je usporava. Direktni antiglobulinski test je negativan.
Liječenje
Jedino specifično liječenje hereditarne sferocitoze i eliptocitoze je splenektomija, koja je ipak rijetko potrebna, a obavlja se nakon cijepljenja protiv inkapsuliranih bakterija. Indicirana je kod pacijenata sa simptomatskom hemolizom ili komplikacijama kao što su bilijarne kolike ili perzistentna aplastična kriza. U slučaju da postoje žučni kamenci, tijekom splenektomije se obično mora učiniti i kolecistektomija. Iako sferociti nakon splenektomije ne nestaju, duže ostaju u krvotoku. Obično dolazi do povlačenja simptoma, anemije i retikulocitoze. Međutim, fragilnost eritrocita se ne mijenja.