Obilno suzenje može uzrokovati osjećaj vlažnih očiju ili može dovesti do prelijevanja suza niz obraz (epifora).

Patofiziologija

Patofiziologija suzenja

Suze se proizvode u suznoj žlijezdi i otječu kroz gornju i donju punktu u kanaliće, a zatim u suznu vrećicu i nazolakrimalni kanal (vidi sliku Anatomija nazolakrimalnog sustava). Opstrukcija otjecanja suza može dovesti do zastoja i infekcije. Rekurentna infekcija suzne vrećice (dakriocistitis) ponekad se može proširiti, potencijalno dovodeći do orbitalnog celulitisa.

Etiologija

Etiolgija suzenja

Općenito, najčešći uzrok prekomjernog suzenja su

• Infekcija gornjeg dišnog sustava

• Alergijski rinitis

Suzenje može biti uzrokovano povećanom produkcijom suza ili smanjenim otjecanjem suza nazolakrimalno. Kod mnogih pacijenata, uzrok suzenja je multifaktorijalan.

Povećana proizvodnja suza

Najčešći uzroci su

• Infekcija gornjeg dišnog sustava

• Alergijski rinitis

• Alergijski konjunktivtis

• Suhe oči (refleksno suzenje koje nastaje kao odgovor na suhoću površine oka)

• Trihijaza

Svaki poremećaj koji uzrokuje iritaciju konjunktive ili rožnice može povećati proizvodnju suza (vidi tablicu Neki uzroci suzenja). Međutim, većina bolesnika s poremećajima rožnice koji uzrokuju prekomjerno suzenje (npr. abrazija rožnice, ulkus rožnice, strano tijelo na rožnici, keratitis) ili primarni glaukom zatvorenog kuta ili prednji uveitis prisutni su s očnim simptomima osim suzenja (npr. bol u oku, crvenilo). Većina ljudi koji imaj suzenje uslijed plakanja ne dolaze na procjenu sekrecije suza.

Smanjeno otjecanje suza u nazolakrimalnom sustavu

Najčešći uzroci su

• nazolakrimalnog kanala uvjetovana životnom dobi

• Dakriocistitis

• Ektropij

Opstrukcija otjecanja suza u nazolakrimalnom sustavu može biti uzrokovan strikturama (anatomskim suženjima), tumorima, ili stranim tijelima (npr, , kameni, često povezani sa subkliničkom infekcijom Actinomyces). Opstrukcija može biti i kongenitalna malformacija. Mnogi poremećaji i lijekovi mogu uzrokovati suženje ili začepljenje nazolakrimalnog odvodnje.

Ostali uzroci opstrukcije ili strikture nazolakrimalne odvodnje uključuju

• Opekline

• Kemoterapeutici

• Kapi za oči (posebice echothiophate jodid, epinefrin i pilokarpin)

• Infekcija, uključujući kanalikulitis (npr. uzrokovana Staphylococcus aureus, Actinomyces, Streptococcus, Pseudomonas, herpes zoster virus, herpes simplex konjunktivitis, infektivna mononukleoza, humani papiloma virus, Ascaris, epra, tuberkuloza)

• Upalni poremećaji (sarkoidoza, granulomatoza s poliangitisom poznata kao Wegeneova granulomatoza)

• Ozljede (npr nazoethmoidni prijelomi, nazalna, orbitalna ili endoskopska sinusna kirurgija)

• Opstrukcija nazalnog izlaza unatoč netaknutom nazolakrimalnom sustavu (npr. infekcija gornjih dišnih puteva, alergijski rinitis, sinusitis)

• Radioterapija

• Stevens-Johnsonov sindrom

• Tumori (npr, primarni tumori suzne vrećice, benigni papilomi, karcinomi skvamoznih i bazalnih stanica, karcinom prijelaznih stanica, histiocitom, medijalni granulom, limfom)

Procjena

Procjena gležnja

Anamneza

Oftalmološka anamneza navedenih smetnji odnosi se na duljinu trajanja simptoma, početak i intenzitet simptoma, uključujući i podatak da li se suze prelijevaju niz obraz (epiphora). Učinci okoline, vremenske prilike, vlažnost zraka te prisutnost dima cigareta.

Pregledom trebali bi potražiti simptome mogućih uzroka, uključujući svrbež, rinoreju ili kihanje, osobito ako se pojavljuju tijekom cijele godine ili nakon izlaganja određenim potencijalnim alergenima (alergijska reakcija); iritacija oka ili bol (blefaritis, abrazija rožnice, iritantne kemikalije); i bol u blizini medijalnog kantusa (dakriocistitis). Ostali simptomi su slabijeg prinosa, ali ih treba tražiti; uključuju pozicijsku glavobolju, gnojnu rinoreju, noćni kašalj i vrućicu (sinusitis, granulomatozu s poliangitisom); osip (Stevens-Johnsonov sindrom); kašalj, dispneja i bol u prsima (sarkoidoza); i epistaksa, hemoptiza, poliartralgije i mialgije (granulomatoza s poliangitisom).

Povijest bolesti postavlja pitanja o poznatim poremećajima koji mogu uzrokovati suzenje, uključujući granulomatozu s poliangiitisom, sarkoidozu i rak liječen kemoterapijskim lijekovima; poremećaji koji uzrokuju suhe oči (npr. reumatoidni artritis, sarkoidoza, Sjögrenov sindrom); i lijekovi, poput ehotiofata, epinefrina i pilokarpina Utvrditi ranije očnu i nosnu povijesti bolesti, uključujući infekcije, ozljede, kirurške zahvate te izlaganje zračenju.

Fizikalni pregled

Pregled se fokusira na oko i okolne strukture

Inspekcija lica; asimetrija ukazuje na kongenitalnu ili stečenu opstrukciju odvodnje suza u nazolakrimalnom sustavu. Kada je moguće, treba uključiti i pregled očiju na biomikroskopu. Pregled spojnice i rožnice, uključujući pregled epitela rožnice i utvrđivanje crvenila spojnica. Rožnica se pregleda bojenjem s fluoresceinom. Vjeđe se evertiraju radi utvrđivanja postojanja stranog tijela. Pozorna inspekcija vjeđa, uključujući i pozornu inspekciju suznih punktuma, radi uočavanja stranih tijela , blefaritis, hordeolum, ektropij, entropij i trihijaza. Suzne vrećice (u blizini medijalnog kantusa) se palpiraju radi znakova topline, bolnosti ( osjetljivosti) i oteklina. U slučaju palpacije otekline i uočavanja konzistencije treba provjeriti prisutnost gnoja.

Nos se pregledava radi moguće kongestije, gnoja i krvarenja.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:

• Ponovljane, neobjašnjive epizode suzenja

• Čvrsta masa u ili u blizini nazolakrimalnog sustava

Interpretacija nalaza

Nalazi koji upućuju na opstrukciju nazolakrimalnog sustava obuhvaćaju

• Prelijevanje suza niz rub vjeđa (epifora)

• Nedostatak simptoma za određeni uzrok

Za popis uobičajenih uzroka koji mogu biti vidljivi iz kliničke procjene, pogledajte tablicu Neki uzroci kidanja.

Testiranje

Testiranje je često nepotrebno, jer je uzrok najčešće vidljiv iz pregleda.

Schirmerov test s velikom količinom vlaženja (npr. > 25 mm) ukazuje na evaporativno suho oko kao etiologiju suzenja. Schirmerov test s vrlo malo vlaženja (< 5.5 mm) upućuje na suho oko s deficijentnom vodenom komponentom. Preporuka je da Schirmer test izvodi oftalmolog da bi bili sigurni da se test izvodi na pravilan način te da se i interpretira pravilno.

Sondiranje i ispiranje suznih puteva može pomoći u otkrivanju anatomske opstrukcije drenaže, kao i u otkrivanju stenoze kao kompletne opstrukcije otjecanja nazolakrimalnog sustava Ispiranje se vrši sa i bez upotrebe fluoresceina. Refluks (povrat) kroz suprotni suzni otvor ili kanalić (npr. gornji punktum ako je donji ispiran) ukazuje na čvrstu opstrukciju; refluks i nazalna odvodnja ukazuju na stenozu. Ovaj test se smatra pomoćnim i obavlja ga oftalmolog.

Slikovne pretrage i postupci (dakriocistografija, CT, endoskopija nosa) su ponekad korisne kada se razmatra o operativnom zahvatu kako bi prikazale patološku anatomiju ili ponekad za otkrivanje apscesa. Rekurentni infektivni dakriocistitis može progredirati u puno ozbiljnije stanje kao orbitalni celulitis.

Liječenje

Liječenje suzenja

Liječenje osnovnih bolesti (npr. alergije, strana tijela, konjunktivitis).

Primjena umjetnih suza smanjuje suzenje kada je uzrokovano suhoćom očiju ili oštećenjima epitela rožnice.

Kongenitalna (prirođena) opstrukcija suznog kanala često se spontano riješi; U pacijenata mlađih od 1. god. života ,masaža ( kompresija) suzne vrećice 4 ili 5 puta/dan može riješiti distalnu opstrukciju. Nakon 1. god. života, nazolakrimalni kanal treba sondirati u općoj anesteziji. Ako je opstrukcija ponavljajuća, može se postaviti privremena drenaža.

Kod stečene opstrukcije nazolakrimalnog kanala, proštrcavanje kanalića može imati terapeutski učinak kada izostane učinak liječenja osnovne bolesti. Kao posljednje rješenje, postoji mogućnost kirurško stvaranje prolaza između suzne vrećice i nosne šupljine (dakriocistorinostomija [DCR]).

U slučajevima stenoze suznog otvora ( punktuma) ili suznog kanalića, izlječenje se obično postiže dilatacijom. Ako je stenoza kanalića opsežna i neugodna, u obzir dolazi i kirurški zahvat kojim se ugrađuje silikonska cjevčica koja vodi od karunkule do nosne šupljine.

Značajke U Gerijatrijskoj Dobi

Idiopatska starosna stenoza nazolakrimalnog kanala najčešći je uzrok neobjašnjivih epiphora u starijih bolesnika; međutim, također treba uzeti u obzir i mogućnost pojave tumorskih promjena

Ključne poruke

• Ako suze se ne prelijevaju niz obraze, suhe oči su često uzrok.

• Ako suze se prelijevaju niz obraze, opstrukcija nazolakrimalnog sustava je vjerojatni uzrok.

• Slikovne pretrage i postupci (dakriocistografija, CT, endoskopija nosa) često su nepotrebni ali mogu biti od koristi kada se razmišlja o operativnom zahvatu ili ponekad za otkrivanje apscesa.