poremećaji adenoida

Autor: Clarence T. Sasaki, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: Filip Bacan, dr. med.

Hipertrofija ili upala adenoida česta je kod djece. Simptomi uključuju začepljenost nosa, poremećaje spavanja te izljev tekućine u srednje uho s posljedičnim slabljenjem sluha Dijagnostika je poboljšana fleksibilnom fiberoptičkom nazofarigoskopijom Liječenje često uključuje primjenu intranazalnih kortikosteroida, antibiotika, a kod izražene nosne opstrukcije ili recidivirajućih upala srednjeg uha te izljeva tekućine u srednje uho, adenoidektomiju.

Adenoidno tkivo je četvrtasta nakupina limfatičnog tkiva smještena na stražnjoj stijenci nazofarinksa najveće je kod djece u dobi između 2 i 6 godina Povećanje adenoida može biti fiziološko ili je ono posljedica virusne ili bakterijske infekcije, alergije, nadražajnih tvari, te također moguće uslijed gastroezofagealnog refluksa. ostali rizični čimbenici uključuju trajnu izloženost bakterijskim ili virusnim infekcijama (primjerice u dječjim kolektivima). Jaka hipertrofija može začepiti Eustahijeve cijevi (uzrokujući upalu srednjeg uha), stražnji dio nosnih hodnika (uzrokujući upalu sinusa) ili oboje.

Simptomi i znakovi

premda se bolesnici s adenoidnom hipertrofijom ne moraju žaliti na simptome, obično su prisutni kronično disanje na usta, hrkanje, poremećaj spavanja, neugodan zadah, provodna nagluhost (uslijed opetovanih upala srednjeg uha ili trajnog izljeva tekućine u srednje uho) i nazalni govor. kronična upala adenoida može također izazvati kronični ili recidivirajući nazofaringitis, rinosinuitis, epistaksu, halitozu i kašalj.

Dijagnostika

  • fleksibilna nazofaringoskopija

Sumnja na hipertrofiju adenoida postavlja se kod u djece i adolescenata s karakterističnim simptomima, trajnim izljevima u srednje uho ili recidivirajućim upalama srednjeg uha ili rinosinuitisima. Slični simptomi i znakovi kod muških adolescenata mogu biti uzrokovani angiofibromom.

Djeca s velofaringealnom insuficijencijom, primjerice uslijed velokardiofacijalnog sindroma, mogu imati izražen hipernazalni govor koji treba razlikovati od hiponazalnog govora prisutnog kod hipertrofije adenoida.

Standard za ambulantnu procjenu nazofarinksa je fleksibilna nazofaringoskopija. Snimka spavanja, koja se često koristi za dokumentiranje hrkanja, nije precizna niti specifična dijagnostička metoda . Pretraga spavanja može pomoći kod procjene jačine smetnji sna kod kroničnih opstrukcija.

Korištenje rengena je kontraindicirano kod djece, osim u slučaju visokog indeksa sumnje na angiofibrom ili karcinom

Liječenje

  • Liječenje uzroka

  • Ponekad adenoidektomija

Podležeća alergija se liječi intranazalnim kortikosteroidima dok se podležeća bakterijska infekcija liječi antibioticima.

Kod djece s perzistirajućim izljevima u srednje uho ili učestalim upalama srednjeg uha, adenoidektomija često smanjuje recidiviranje bolesti. Djeca > 4. godine kojoj je potrebna ugradnja ventilacijskih cjevčica često se istovremeno podvrgavaju adenoidektomiji. Operacija se također preporučuje kod mlađe djece s recidivirajućim epistaksama ili izraženom nosnom opstrukcijom (npr. kod poremećaja spavanja, promjene glasa). Iako zahtijeva opću anesteziju, adenoidektomija se obično može obaviti ambulantno, uz oporavak od 48 do 72 h. Adenoidektomija je kontraindicirana kod velofaringealne insuficijencije, jer može uzrokovati ili pogoršati hipernazalni govor.