Hipertrofija ili upala adenoida česta je kod djece. Simptomi uključuju začepljenost nosa, poremećaje spavanja te izljev tekućine u srednje uho s posljedičnim slabljenjem sluha. Dijagnostika je poboljšana fleksibilnom fiberoptičkom nazofarigoskopijom. Liječenje često uključuje primjenu intranazalnih kortikosteroida, antibiotika, a kod izražene nosne opstrukcije ili recidivirajućih upala srednjeg uha te izljeva tekućine u srednje uho, adenoidektomiju.
Adenoidno tkivo je četvrtasta nakupina limfatičnog tkiva smještena na stražnjoj stijenci nazofarinksa. Najveće je kod djece u dobi između 2 i 6 godina. Povećanje adenoida može biti fiziološko ili je ono posljedica virusne ili bakterijske infekcije, alergije, nadražajnih tvari, te također moguće uslijed gastroezofagealnog refluksa. Ostali rizični čimbenici uključuju trajnu izloženost bakterijskim ili virusnim infekcijama (primjerice u dječjim kolektivima). Jaka hipertrofija može začepiti Eustahijeve cijevi (uzrokujući upalu srednjeg uha), stražnji dio nosnih hodnika (uzrokujući upalu sinusa) ili oboje.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi poremećaja adenoida
Premda se bolesnici s adenoidnom hipertrofijom ne moraju žaliti na simptome, obično su prisutni kronično disanje na usta, hrkanje, poremećaj spavanja, neugodan zadah, provodna nagluhost (uslijed opetovanih upala srednjeg uha ili trajnog izljeva tekućine u srednje uho) i nazalni govor. Kronična upala adenoida može također izazvati kronični ili recidivirajući nazofaringitis, rinosinuitis, epistaksu, halitozu i kašalj.
Dijagnostika
Dijagnoza poremećaja adenoida
Sumnja na adenoidnu hipertrofiju se postavlja u djece i adolescenata s karakterističnim simptomima, perzistentnim izljevom u srednjem uhu, ili rekurentna upala srednjeg uha ili rinosinuitis. Slični simptomi i znakovi kod muških adolescenata mogu biti uzrokovani angiofibromom.
Djeca s velofaringealnom insuficijencijom, primjerice uslijed velokardiofacijalnog sindroma, mogu imati izražen hipernazalni govor koji treba razlikovati od hiponazalnog govora prisutnog kod hipertrofije adenoida.
Uvećani adenoidi (RTG)
Ovaj RTG prikazuje uvećane adenoide (bijela zvijezda) koji uzrokuju suženje dišnog puta (crna zvijezda).
© Springer Science+Business Media
Standard za ambulantnu procjenu nazofarinksa je fleksibilna nazofaringoskopija. Snimka spavanja, koja se često koristi za dokumentiranje hrkanja, nije precizna niti specifična dijagnostička metoda . Pretraga spavanja može pomoći kod procjene jačine smetnji sna zbog kroničnih opstrukcija.
Lateralna rendgenska slika ne pruža dovoljan ili točan dokaz veličine adenoida i ne preporučuje se rutinski za procjenu. CT ili MR se mogu razmotriti u djece kada postoji visoka sumnja na angiofibrom ili karcinom.
Liječenje
Liječenje poremećaja adenoida
Liječenje uzroka
Ponekad adenoidektomija
Podležeća alergija se liječi intranazalnim kortikosteroidima, dok se podležeća bakterijska infekcija liječi antibioticima.
Kod djece s perzistirajućim izljevima u srednje uho ili učestalim upalama srednjeg uha, adenoidektomija često smanjuje recidiviranje bolesti. Djeca > 4. godine, kojima je potrebna ugradnja ventilacijskih cjevčica, često se istovremeno podvrgavaju adenoidektomiji. Operacija se također preporučuje kod mlađe djece s recidivirajućim epistaksama ili izraženom nosnom opstrukcijom (npr. kod poremećaja spavanja, promjene glasa). Iako zahtijeva opću anesteziju, adenoidektomija se obično može obaviti ambulantno, uz oporavak od 48 do 72 sata. Adenoidektomija je kontraindicirana kod velofaringealne insuficijencije, često povezane sa submukoznim rascjepom nepca ili uvulom bifidom, jer može uzrokovati ili pogoršati hipernazalni govor.