Pri bavljenju sportom uvijek postoji rizik od ozljede.
Općenito, sportske se ozljede može podijeliti u:
Mnoge ozljede (npr. prijelomi, iščašenja, kontuzije mekih tkiva, tupe ozljede, uganuća, nategnuća) nisu jedinstveni za sudjelovanje u sportu i mogu nastati iz aktivnosti koje nisu sportske ili prilikom nesreća. O njima se raspravlja na drugim mjestima u PRIRUČNIKU. Međutim, sportaši bi trebali naučiti kako promijeniti neispravne tehnike koje mogu izazvati ozljede ili bi trebali biti posavjetovani o uzimanju odgovarajućeg razdoblja odmora da bi se oporavili od sportske ozljede (a ne vježbati kroz bol).
(Vidi također Screening for Sports Participation i Frakture.)
Ozljede uzrokovane pretjeranom fizičkom aktivnošću
Pretjerano vježbanje je jedan od najčešćih uzroka sportskih ozljeda te je kumulativni učinak prekomjernog, ponavljajućeg stresa na anatomske strukture. Rezultira ozljedom mišića, tetiva, hrskavica, ligamenata, burzi, fascija i kosti u bilo kojoj kombinaciji. Opasnost od ozljede nastale pretjeranim vježbanjem ovisi o složenim međudjelovanjima između pojedinca i vanjskih faktora.
Individualni čimbenici pacijenta uključuju:
Vanjski faktori uključuju:
-
pogreške u treningu (npr. vježbanje bez dovoljno vremena za oporavak, preveliko opterećenje, izgradnja jedne skupine mišića bez treninga suparničke skupine, i visok stupanj korištenja istih obrazaca pokreta);
-
uvjete okoline (npr. pretjerano trčanje na nagnutim stazama ili cestama- što napreže udove asimetrično);
-
karakteristike opreme za vježbanje (npr. neuobičajeni ili nenaviknuti pokreti, kao oni koji se izvode na eliptičnim spravama za vježbanje).
Trkači se najčešće ozljeđuju nakon prebrzog povećanja intenziteta ili trajanja vježbanja. Plivači su možda najmanje skloni ozljedama uslijed pretjerivanja jer sila uzgona ima zaštitne učinke, premda su i dalje u opasnosti, osobito od ozljede ramena, u kojima se zbiva većina pokreta.
Tupa trauma
Tupa atletska trauma može rezultirati ozljedama poput kontuzija mekih tkiva, potresom mozga, i frakturama. Mehanizam nastanka ozljede najčešće uključuje sudare s drugim sportašima ili predmetima pri velikoj brzini (npr. prilikom faula u nogometu ili udarca tijelom o ogradu u hokeju na ledu), padove i direktne udarce (npr. pri boksu i borilačkim vještinama).
Iščašenja i istegnuća
Uganuća su ozljede ligamenata, a istegnuća su ozljede mišića (vidi također Pregled uganuća i drugih ozljeda mekih tkiva). Iščašenja i istegnuća tipično nastaju kod iznenadnog, jakog napora, najčešće tijekom trčanja, osobito kod nagle promjene smjera (npr. izbjegavanje suparnika u nogometu). Takve su ozljede također česte prilikom vježbi snage, kad osoba brzo ispusti uteg, umjesto da to učini polako s konstantnom kontrolom opterećenja.
Mišićno-koštani sustav
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sportskih ozljeda
Ozljeda uvijek uzrokuje bol, koja može biti u rasponu od blage do jake. Znakova ne mora biti ili se može pojaviti bilo koja kombinacija edema mekih tkiva, crvenila, topline, žarišne napetosti, ekhimoza, nestabilnosti i gubitka pokretljivosti.
Dijagnoza
Dijagnoza sportskih ozljeda
Za postavljanje dijagnoze potrebna je podrobna anamneza i fizikalni pregled. Anamneza se treba usmjeriti na mehanizam ozljede i tjelesne napore prilikom aktivnosti, prethodne ozljede, vrijeme početka boli, kao i jačinu i trajanje boli prije, za vrijeme i nakon aktivnosti. Pacijenti bi trebali biti upitani o izloženosti kinolonskim antibioticima, što može pogodovati puknuću tetiva. Mogu biti potrebne dijagnostičke pretrage (npr. RTG, ultrazvuk, CT, MR, snimanja kostiju, elektromiografija) i pregled specijaliste.
Liječenje
Liječenje sportskih ozljeda
Zaštita, odmor, led, kompresija, elevacija (PRICE)
Analgetici
Cross trening
Postupan povratak sportskoj aktivnosti
PRICE
PRICE je oblik hitnog liječenja većine akutnih sportskih ozljeda.
Zaštita
Odmor
Led
Kompresija
Elevacija
Zaštita uključuje mirovanje i, kada je prikladno, imobilizaciju (npr. udlagu) ozlijeđenog dijela kako bi se spriječile daljnje ozljede.
Mirovanjem se također sprječava dodatno ozljeđivanje i pomaže u smanjenju oticanja.
Led (ili kupovni hladni oblog) uzrokuje vazokonstrikciju i smanjuje oticanje, upalu i bol u mekim tkivima. Led i hladni oblozi ne bi se trebali primjenjivati izravno na kožu. Trebali bi biti omotani u plastiku ili ručnik. Ne bi trebali biti ostavljeni na jednom mjestu više od 20 minuta. Oko dobro zatvorene plastične vrećice koja sadrži led može se omotati elastični zavoj kako bi ona ostala na željenom mjestu.
Omatanje ozlijeđenog ekstremiteta s elastičnim zavojem radi kompresije smanjuje edem i bol. Zavoj se ne smije prejako zategnut kako se ne bi razvio edem distalnog dijela ekstremiteta.
Ozlijeđeno područje treba biti podignuto iznad razine srca, tako da gravitacija može olakšati drenažu tekućine, čime se smanjuje oticanje i bol. U idealnom slučaju, tekućina bi se trebala drenirati u potpunom padu od ozlijeđenog područja prema srcu (npr. za ozljede ruku, lakat, kao i ruka,bi trebao biti povišen). Led i podizanje ozlijeđenog ekstremiteta treba provoditi povremeno, tijekom prvih 24 h nakon akutne ozljede.
Kontrola boli
Kontrola boli obično uključuje uporabu analgetika, paracetamola ili NSAID-a. NSAR treba izbjegavati u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, dehidracijom, poremećajima koagulacije, ili anamnezom gastritisa ili peptične ulkusne bolesti. Ako bol traje duže od 72 sata nakon prividno manje ozljede, preporučuje se upućivanje specijalisti, kao i za dodatne ili ozbiljnije ozljede. Ove se ozljede tretiraju na odgovarajući način (npr. imobilizacijom, ponekad s oralnim ili parenteralnim kortikosteroidima). Kortikosteroide smije davati samo specijalist i to samo kad je potrebno, jer kortikosteroidi mogu odgoditi zacjeljivanje mekih tkiva, a ponekad mogu i oslabiti ozlijeđene tetive i mišiće. Učestalost parenteralne primjene kortikosteroida treba nadzirati specijalist, jer previše česta primjena može povećati rizik od degeneracije tkiva i ligamenata ili puknuća tetive.
Aktivnost
Općenito, ozlijeđeni sportaši trebaju izbjegavati aktivnost koja je dovela do ozljede sve dok ne dođe do potpunog oporavka. Kako bi spriječili smanjivanje kondicije, sportaši mogu izvoditi Cross trening (odnosno različite ili slične vježbe, koje ne dovode do ponovne ozljede i boli). Ozljede mogu također zahtijevati smanjen opsega pokreta vježbi ako je se javlja nepodnošljiva bol na određenim dijelovima kretanja. U početku, intenzitet vježbanja oziljeđenih dijelova treba biti malen, kako bi se postepeno ojačali slabi mišići, tetive i ligamenti, bez riskiranja ponovne ozljede. Potpuna imobilizacija obično se izbjegava ako su ozljede blage. Važnije je održati dobar opseg pokreta, što pomaže usmjeravanju krvi u ozlijeđeno područje kako bi se ubrzalo cijeljenje, nego brzo nastaviti trening punog intenziteta zbog straha od gubitka kondicije. Do izvođenja potpune aktivnosti treba doći postupno nakon što bol prestane. Natjecateljski sportaši bi trebali uzeti u obzir konzultacije sa stručnjakom (npr. fizioterapeut, atletski trener).
Sportaše treba uključiti u postupni program vježbanja i fizikalne terapije kako bi obnovili fleksibilnost, snagu i izdržljivost. Prije ponovne aktivnosti punim kapacitetom također se moraju osjećati psihološki spremnima. Natjecateljskim sportašima može koristiti motivacijsko savjetovanje.
Prevencija
Prevencija sportskih ozljeda
Vježbanje samo po sebi pomaže pri sprječavanju ozljeda jer tkiva postaju gipkija te podnose sile koje nastaju tijekom napornih aktivnosti. U principu, fleksibilnost i generalizirano kondicioniranje važni su za sve sportaše kao sredstvo izbjegavanja ozljeda.
Zagrijavanje podiže temperaturu mišića i čini mišiće gipkijima, jačima i otpornijima na ozljede; također poboljšava izvedbu treninga kroz unapređenje mentalne i fizičke spremnosti. Međutim, nije dokazano da istezanje prije vježbanja prevenira ozljede.