Maligna upala vanjskog uha

Autor: Bradley W. Kesser, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Iva Kelava, dr. med.

Maligna upala vanjskog uha, također se naziva osteomijelitis baze lubanje ili nekrotizirajuća upala vanjskog uha, tipično je uzokovana Pseudomonasom. Meticilin otporni Staphylococcus aureus (MRSA), također je mogući uzročnik.

Kod maligne otitis externe zahvaćeno je meko tkivo, hrskavica i kost. Osteomijelitis se širi duž baze lubanje i može uzrokovati poremećaje kranijalnih živaca (prvo najčešće zahvaća VII moždani živac, nakon čega slijede IX, X, i XI), a može i prijeći središnju liniju.

Maligna upala vanjskog uha se pretežito razvija u starijih bolesnika s dijabetesom ili u imunokompromitiranih bolesnika, a često započinje upalom vanjskog uha izazvanom Pseudomonasom. Često počinje kao Pseudomonasna upala vanjskog uha; meticilin otporni Staphylococcus aureus (MRSA) također je identificiran kao uzročnik. Obilježena je trajnom i jakom boli u uhu, gnojnim iscjetkom iz uha neugodnog mirisa i granulacijskim tkivom u zvukovodu (obično na granici koštanog i hrskavičnog dijela). Može doći do provodne nagluhosti različite izraženosti.

U težim slučajevima, paraliza ličnog živca, pa čak i nižih kranijalnih živaca (IX, X ili XI), može ukazivati na širenje ovog erozivnog, potencijalno po život opasnog procesa duž baze lubanje (osteomijelitis baze lubanje) od stilomastoidnog foramena do jugularnog foramena i dalje.

Dijagnoza

Dijagnostika Maligne Upale Vanjskog Uha
  • CT temporalne kosti

  • Biopsija

Dijanoza maligne otitis eksterne može se dobiti uz pomoćć CT-a temporalne kosti koji pokazuje povećan denzititet mastoidnih celula, demineralzaciju srednjeg uha i koštanu eroziju. Učini se kultura stanica te biopsija kako bi se dijagnoza diferencirala od malignog tumora ili neoplastičkog procesa (naprimjer, planocelularni karcinom).

Liječenje

Liječenje Maligne upale vanjskog uha

Liječenje zloćudnog vanjskog otitisa obično se provodi 6-tjednim intravenskim tečajem kulture-usmjerenog fluorokinolona (npr. ciprofloksacin, 400 mg IV svakih 8 sati) i/ili kombinacijom polusintetskog penicilina (piperacilintazobaktam ili piperacilin)/aminoglikozida (u slučaju rezistencije na ciprofloksacin kod Pseudomonasa). Međutim, blagi slučajevi mogu biti tretirani oralnim fluorokinolonom u visokim dozama (primjerice, ciprofloksacin, 750 mg PO q 12 h) na ambulantno uz strogo praćenje Tretman uključuje lokalnu primjenu kombinacije ciprofloksacin / deksametazon (npr kapi za uši, postavljanje impregniranih tupfera u zvukvod). Hiperbarična terapija kisikom može biti korisna pomoćna terapija, ali konačnu ulogu ove terapije tek treba razjasniti.

Preporuča se savjetovanje s infektologom za optimalnu vrstu i trajanje antibiotske terapije te s endokrinologom zbog stroge dijabetičke kontrole. Kad je bolest proširena na kost, može biti potrebno dugotrajnije liječenje antibiotikom. Od osnovne je važnosti nadzor nad dijabetesom. Česte toalete nužne su za otklanjanje granulacijskog tkiva i upalnog detritusa. Operativni zahvat nije potreban, no može se učiniti kirurški debriment kako bi se očistio nekrotično tkivo kod jačih upala(1).

Literatura

  • 1. Al Araj MS, Kelley C: Malignant Otitis Externa. In: StatPearls (Internet). 2021; Treasure Island (FL): StatPearls Publishing: 2022 Jan PMID: 32310598.