Azbestoza je oblik intersticijske plućne fibroze izazvan izlaganjem azbestu. Dijagnoza se temelji na radnoj anamnezi (ekspozicija azbestnoj prašini) i nalazu RTG snimke pluća ili CT-a toraksa. Terapija je simptomatska.

(Vidi također Prikaz bolesti izazvanih azbestom i Prikaz plućnih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima.)

Azbest je prirodni (magnezij–aluminijev) silikat koji slabo prenosi toplinu i zbog svojih strukturnih svojstava široko se primjenjuje za termičku izolaciju u građevinskoj i brodograđevnoj industriji, u proizvodnji automobilskih kočnica kao i u nekim dijelovima tekstilne industriji. Krizotil (vlakna bijelog ili spiralnog azbesta), krociodolit i amozit (amfibolna ili ravna vlakna) su tri osnovne vrste azbesta koje uzrokuju bolest.

Azbestoza je mnogo češća posljedica izloženosti azbestu nego rak (npr. mezoteliom).

Alveolarni makrofagi koji pokušavaju okružiti inhalirana azbestna vlakna oslobađaju citokine i faktore rasta koji potiču upalu, oksidativnu leziju, nakupljanje kolagena i samim tim fibrozu. Također, sama vlakna azbesta mogu biti toksična za plućno tkivo. Rizik obolijevanja općenito ovisi o trajanju i intenzitetu ekspozicije te o vrsti azbestne prašine kao i o duljini i debljini udahnutih vlakana. Nedavni napredak sugerira da bi mogla postojati zajednička genetska predispozicija između azbestoze i drugih bolesti koje uzrokuju fibrozu pluća, osobito idiopatske plućne fibroze (1).

Azbestoza je u početku asimptomatska, ali može izazvati progresivnu dispneju, neproduktivan kašalj i umor. Bolest napreduje kod > 10% pacijenata čak i nakon prestanka ekspozicije azbestnoj prašini. Uznapredovala azbestoza može dovesti do pojave batićastih prstiju, dok se nad bazalnim dijelovima pluća čuju suhi pukoti, a u težim slučajevima razvijaju se simptomi i znakovi zatajenja desne klijetke (cor pulmonale).

Dijagnoza azbestoze temelji se na radnoj anamnezi (ekspozicija azbestnoj prašini) i nalazu RTG snimke prsnog koša ili CT-u toraksa visoke rezolucije, a samo se rijetko potvrđuje biopsijom pluća. Na RTG-u prsnog koša u početku se vidi deformiran retikularni crtež koji upućuje na fibrozu, s rijetkim mikronodularnim sjenama u perifernim dijelovima donjih režnjeva. Zasjenjenja su obično bilateralna i često popraćena promjenama na pleuri—pleuralni plakovi su gotovo patognomonični za prethodnu izloženost azbestu. Pojava saćastih pluća ukazuje na odmaklu azbestozu, koja je zahvatila srednja i donja plućna polja. Kao i kod silikoze, radiološka evolucija promjena u plućima klasificira se prema Međunarodnoj ženevskoj ILO (International Labour Organization) ljestvici iz 1980. godine (International Classification of Radiographs of Pneumoconioses), na osnovu veličine, oblika, lokalizacije i obima sjena. Za razliku od silikoze, za azbestozu su karakteristične retikularne sjene pretežno lokalizirane u donjim plućnim režnjevima i kardiodijafragmalnim kutovima. Hilarna i medijastinalna adenopatija i nodularne sjene su nekarakterističan nalaz i sugeriraju drugu dijagnozu. Nalaz RTG-a prsnog koša nema dijagnostičku vrijednost; CT toraksa visoke rezolucije (tanki slojevi) je koristan kada je azbestoza vjerojatna dijagnoza. CT je također bolja pretraga od klasične RTG snimke prsnog koša što se tiče otkrivanja promjena na pleuri.

Testovi za ispitivanje plućne funkcije mogu pokazati smanjene plućne volumene i difuzijski kapacitet za ugljični monoksid (DLCO), ali nisu specifični, iako s vremenom otkrivaju promjene plućne funkcije nakon što je azbestoza dijagnosticirana. Pulsna oksimetrija u mirovanju i u naporu je nespecifična, ali je senzitivna za otkrivanje oštećenja izazvanih azbestom.

Intaktno azbestno tjelešce iz uzorka pluća.

Sliku ljubazno ustupio David W. Cugell, MD.

Retikularne promjene sa saćastim plućima kod azbestoze.

Sliku ljubazno ustupio David W. Cugell, MD.

Bronhoalveolarna lavaža ili biopsija pluća je indicirana samo kada neinvazivne pretrage nisu dale konačnu dijagnozu. Nalaz azbestnih vlakana ukazuje na azbestozu kod ljudi s plućnom fibrozom, mada se takva vlakna katkad mogu naći u plućima zdravih osoba koje su bile izložene azbestu, dok se ne moraju naći u uzorcima uzetih od ljudi s azbestozom. Prema tome, pronalazak azbestnih vlakana bi mogao biti od pomoći, ali nije nužan za dijagnozu.

Prognoza je različita; većina pacijenata nema nikakve simptome ili imaju blage simptome uz dobro opće stanje, dok neki razvijaju progresivnu dispneju, a manji broj razvije respiratornu insuficijenciju, zatajenje desne klijetke i rak.

Karcinom pluća (obično mikrocelularni) razvija se kod pacijenata s azbestozom 8 do 10 puta češće nego kod ljudi koji nemaju azbestozu, a posebno je čest među radnicima izloženim amfibolnim vlaknima azbesta, iako svi oblici inhaliranih azbestnih vlakana nose visoki rizik za karcinom. Azbest i pušenje djeluju sinergistički na rizik za rak pluća.

Specifična terapija za azbestozu ne postoji. Rano otkrivanje hipoksemije i zatajenja desne klijetke zahtijeva oksigenoterapiju i liječenje kardijalne dekompenzacije. Plućna rehabilitacija može biti od pomoći bolesnicima s oštećenjem pluća.

Najvažnije preventivne mjere su prekid ekspozicije azbestnoj prašini, napuštanje rada sa azbestom u sklopu profesije (zanimanja) ili u slobodno vrijeme, prestanak pušenja te cijepljenje pneumokoknim cjepivom i cjepivom protiv gripe. Prestanak pušenja je posebno važan u svjetlu višestrukog rizika za karcinom pluća u osoba koje su eksponirane azbestnoj prašini i duhanskom dimu. Treba razmotriti godišnji probir (skrining) na rak pluća za bolesnike u dobi od 55 do 80 godina koji u radnoj anamnezi imaju podatak o ekspoziciji azbestu i pušački staž ≥ 30 kutija cigareta godišnje, i dalje su pušači ili su prestali pušiti unutar zadnjih 15 godina.