|
Vježbanjem se najčešće definira pokret koji generira dug kisika i ubrzani rad srca, što je za većinu ljudi iznimno važno ponašanje s mnogim pozitivnim posljedicama. Čak i jednostavna fizička aktivnost (npr. hodanje, vrtlarstvo) ima mnoge pozitivne učinke na starije osobe, pogotovo na one > 70g; dakle, fizička aktivnost, bez aerobnog duga ili ubrzanja rada srca preporuča se čak i osobama s ograničenom pokretljivošću.
Svi bolesnici starije životne dobi koji započinju s programom vježbanja trebaju proći određenu provjeru, najčešće putem razgovora ili upitnika da bi se prepoznali oni s kroničnim poremećajima i preporučile odgovarajuće aktivnosti; međutim gotovo svatko može započeti s kratkim razdobljima običnog hoda, povećavajući ih do 30 min 5 puta tjedno. Fizička aktivnost je neprikladna za samo mali dio starijih osoba (npr. one s nestabilnim zdravstvenim stanjem). Da li bolesnici s kroničnim biolestima trebaju sveobuhvatan liječnički pregled prije započinjanja neke fizičke aktivnosti ovisi o rezultatima prethodne obrade i kliničkoj procjeni. Neki stručnjaci preporučuju takav pregled, po mogućnosti s testom stresa za vrijeme vježbanja, za pacijente koji imaju ≥ 2 srčanih čimbenika rizika (npr. hipertenzija, pretilost) i koji planiraju započinjanje aktivnosti koja je zahtjevnija od hodanja.
Programi vježbi koje su zahtjevnije od hodanja mogu sadržavati bilo koju kombinaciju od 4 vrste vježbi: izdržljivosti, jačanja mišića, treninga ravnoteže (npr. tai chi) i fleksibilnosti. Kombinacija vježbi koje se preporučuju ovisi o bolesnikovom zdravstvenom stanju i kondiciji. Primjerice, program vježbi koje se izvode sjedeći, a uključuju utege u obliku manžeta na rukama za trening snage i izdržljivosti može biti koristan za bolesnike koji imaju teškoće prilikom stajanja i hodanja. Program vježbanja u bazenu može koristan za bolesnike s artritisom. Bolesnici bi u pravilu trebali odabrati aktivnosti u kojima uživaju, ali ih treba poticati da u tu aktivnost uključe sve četiri vrste vježbi. Od svih vrsta vježbi, vježbe izdržljivosti (npr. hodanje, vožnja bicikla, ples, plivanje, aerobik nižeg stupnja) imaju najviše dokazanih zdrvastvenih benefita za starije osobe.
Neki bolesnici, a osobito oni sa srčanim bolestima (npr. angina, ≥ 2 srčana infarkta), zahtijevaju medicinski nadzor tijekom vježbanja.
Programi jačanja mišića visokog intenziteta su posebno prikladni za krhke starije bolesnike sa sarkopenijom. Za ove bolesnike posebno su korisne sprave za vježbanje koje koriste pritisak zrakom umjesto utega jer se otpor može preciznije prilagođavati. Programi visokog intenziteta su sigurni i za korisnike domova za straije >80g. kod kojih se može značajno poboljšati snaga i mobilnost. Međutim, ovi programi su vremenski zahtjevni jer sudionici obično zahtijevaju strogi nadzor.
Lijekovi i vježbanje: Doze inzulina i oralnih hipoglikemika u dijabetičara možda je potrebno prilagoditi u skladu s opsegom predviđene vježbe kako bi se spriječio nastanak hipoglikemije tijekom vježbanja.
Doze lijekova koji mogu uzrokovati ortostatsku hipotenziju (npr. antidepresivi, antihipertenzivi, hipnotici, anksiolitici, diuretici) ponekad se moraju smanjiti kako bi se izbjeglo pogoršanje ortostaze gubitkom tekućine tijekom vježbanja. Za bolesnike koji uzimaju takve lijekove, adekvatan unos tekućine za vrijeme vježbanja je neophodan.
Neki sedativi-hipnotici mogu smanjiti fizičku izvedbu smanjenjem razine aktivnosti ili inhibirajući mišiće i živce. Ovi i drugi psihoaktivni lijekovi povećavaju rizik od padova. U svakom slučaju treba razmotriti prekid primjene tih lijekova ili smanjenje njihove doze kako bi vježbanje bilo sigurno.
|