Uveitis uzrokuje niz infektivnih bolesti -uzročnika (vidi tablicu). Najčešće su toksoplazmoza, herpes simpleks virus, i virus varicella-zoster. Različiti organizmi zahvaćaju različite dijelove uvealnog trakta.

(Vidi također Pregled uveitis)

Toksoplazmoza je najčešći uzrok retinitisa u imunokompetentnih bolesnika. Većina slučajeva je stečena nakon rođenja međutim, i kongenitalni slučajevi se također javljaju , posebno u zemljama gdje je infekcija endemska. Simptomi u vidu mutnina i oslabljenog vida mogu biti uzrokovani stanicama u staklovini ili oštećenjima i ožiljcima mrežnice. Može doći do istovremenog zahvaćanja prednjeg segmenta što može izazvati bol, crvenilo i fotofobiju. Laboratorijske pretrage uključuju određivanje titrova protutijela na Toxoplasmu u serumu.

Liječenje se preporučuje u bolesnika sa stražnjim oštećenjima koji ugrožavaju vitalne vidne strukture, poput vidnog živca ili makule, te u imunokompromitiranih bolesnika. Obično se propisuje višestruko liječenje u koje je uključen pirimetamin, sulfonamidi, klindamicin i, u odabranim slučajevima, sistemski kortikosteroidi. Međutim, kortikosteroidi se ne smiju davati bez istovremene primjene antibiotika. Toksoplazmoza se može ponoviti, a bolesnici s lezijama koje ugrožavaju vid mogu trebati dugotrajniju profilaksu sa trimetoprim -sulfamethoxazolom-. Dugo-djelujući periokularni i intraokularni kortikosteroidi (npr triamcinolon acetonid) treba izbjegavati.

Bolesnici s malim perifernim lezijama koje izravno ne ugrožavaju vitalne vidne strukture mogu se pratiti bez liječenja, a do sporijeg poboljšanja bi trebalo doći unutar 1-2 mjeseca

Herpes simplex virus (HSV) uzrokuje prednji uveitis. virus varicella-zoster (VZV) rjeđe uzrokuje prednji uveitis, iako se prevalencija prednjeg uveitisa povezanog sa zoster virusom povećava s dobi. I HSV i VZV također može dovesti do stražnjeg uveitisa, iako je to rjeđe.

Simptomi prednjeg uveitisa su

• Bolnost oka

• Fotofobija

• Smanjen vid

Znakovi uključuju

• Crvenilo

• Hiperemija spojnice i upala prednje očne sobice, često povezana s upalom rožnice (keratitis)

• Smanjen osjet rožnice

• Mjestimična ili sektorska atrofija šarenice

Očni tlak također može biti povišen ; povišenje se može detektirati pomoću aplanacijske tonometrije sa, na primjer, Goldmannovim tonometrom, pneumotonometrom, elektronskim identacijskim tonometrom ili, ako nam ti instrumenti nisu dostupni, Schiotz tonometrom.

Liječenje u pravilu treba započeti oftalmolog i trebao bi uključiti lokalne kortikosteroide i cikloplegične ili midrijatičke lijekove. Također se kod upale izazvane herpes simplex virusom može primjenjivati aciklovir u dozi od 400 mg PO 5 puta/dan, a kod upale izazvane herpes zoster virusom u dozi od 800 mg PO 5 puta/dan. Kapi za snižavanje očnog tlaka mogu biti potrebne u bolesnika s očnom hipertenzijom.

Akutna nekroza mrežnice (ARN) je brzo napredujući oblik retinitisa koji je puno rjeđa manifestacija varicella zoster i herpes simplex virusne infekcije. ARN se obično manifestira kao konfluentni retinitis, okluzivni retinalni vaskulitis s umjerenim do teškim vitritisom. Trećina slučajeva ARN postaje obostrana, a 3/4 dovode do odvajanja mrežnice. ARN se također može razviti u bolesnika s HIV/AIDS–om no jako imunokompromitirani bolesnici imaju slabiju upalu staklovine. Pri postavljanju dijagnoze ARN može biti korisna biopsija staklovine u svrhu izvođenja kulture i PCR–a. Mogućnosti liječenja uključuju IV aciklovir, IV ganciklovir ili foskarneta, intravitrealnu primjenu ganciklovira ili foskarneta, oralno valaciklovira ili valganciklovira.

Citomegalovirus (CMV) je najčešći uzrok retinitisa u imunokompromitiranih bolesnika, ali učestalost je smanjena kod pacijenata s HIV / AIDS-om koji se liječe antiretrovirusnom terapijom (ART). Trenutno, ≤ 5% od tih bolesnika ima CMV . Najviše obolijevaju pacijenti koji imaju CD4 + < 100 stanica /μL. CMV retinitis se također može pojaviti u novorođenčadi i farmakološki imunosuprimiranih bolesnika, no takvi su slučajevi rijetki. CMV rijetko može uzrokovati anteriorni uveitis u imunokompetentnih osoba.

Simptomi CMV retinitisa su zamagljeni vid, skotomi, opaciteti, bljeskanje svjetla i gubitak vida.

Dijagnoza je uglavnom klinička na temelju direktne i indirektne oftalmoskopije; serološki testovi su u ograničenoj upotrebi, iako analiza očne vodice može potvrditi dijagnozu ako je ona upitna.

Bolesnici s HIV-om/AIDS-om se liječe sistemskim ili intravitrealnim foskarnetom sistemskim valganciklovirom. Liječenje se u pravilu provodi doživotno, osim ako se kombinacijom antivirusnih lijekova ne postigne oporavak imunog sustava (tipično broj CD4+ limfocita >100 stanica/μL najmanje 3 mjeseca).