Citomegalovirus (CMV, humani herpesvirus tip 5) uzrokuje infekcije širokog raspona težine kliničke slike. Često uzrokuje sindrom sličan infektivnoj mononukleozi, no bez izraženog faringitisa. Teške žarišne bolesti, uključujući retinitis, pojavljuju se u bolesnika s HIV infekcijom i, rjeđe, u transplantiranih i ostalih imunokompromitiranih pacijenata. Teške sistemne bolesti razvijaju se u novorođenčadi i imunokompromitiranih. Etiološka dijagnoza, koja je korisna u težim oblicima bolesti, može se postaviti kultivacijom, serološki, biopsijom, te dokazom antigena i nukleinske kiseline. Ganciklovir i drugi antivirusni lijekovi koriste se za liječenje teških bolesti, posebno retinitisa.

(Vidi također Pregled herpesvirusnih infekcija i Kongenitalna i perinatalna infekcija citomegalovirusom.)

CMV (humani herpesvirus 5) se prenosi krvlju, tjelesnim tekućinama i transplantiranim organima. Moguć je prijenos transplacentarno i tijekom poroda.

Prevalencija raste s dobi; 60 do 90% odraslih osoba ima CMV infekciju (što rezultira doživotnom latentnom infekcijom). Prevalencija je viša u osoba nižeg socioekonomskog statusa.

Kongenitalna CMV infekcija može biti asimptomatska ili može uzrokovati pobačaj, mrtvorođenost ili smrt novorođenčeta. Komplikacije uključuju teško oštećenje jetre i CNS–a.

Stečene infekcije obično su asimptomatske.

Akutna febrilna bolest koju nazivamo CMV–mononukleoza može uzrokovati hepatitis s porastom aminotransferaza i pojavom atipičnih limfocita kao u infektivnoj mononukleozi uzrokovanoj Epstein-Barr virusom (EBV).

Postperfuzijski/posttransfuzijski sindrom može se razviti 2 do 4 tjedna nakon transfuzije krvnih pripravaka koji sadrže CMV. Odlikuju ga vrućica s trajanjem 2 do 3 tjedna i simptomi slični CMV mononukleozi.

U imunokompromitiranih osoba CMV je vrlo važan uzrok morbiditeta i mortaliteta. Bolest je često rezultat reaktivacije latentnog virusa. Mogu biti zahvaćena pluća, GI trakt ili CNS. U terminalnoj fazi AIDS–a, CMV infekcija uzrokuje retinitis u gotovo 40% bolesnika s posljedičnim fundoskopski vidljivim abnormalnostima retine. Mogu nastati ulceracije kolona (praćene bolovima u trbuhu i krvarenjem), kao i ulceracije jednjaka (s odinofagijom).

• Za teške bolesti, antivirusni lijekovi (npr. ganciklovir, valganciklovir, foskarnet, cidofovir)

CMV–retinitis, koji se javlja uglavnom u oboljelih od AIDS–a, liječi se sistemnim antivirusnim lijekovima.

Antivirusni lijekovi koriste se i za druge teže bolesti koje uzrokuje CMV, ali sa slabijim učinkom nego kod retinitisa.

• Ganciklovir i valganciklovir

• Foskarnet, sa ili bez ganciklovira

• Cidofovir

Indukcijska terapija započinje se u većine bolesnika s jednim od sljedećih:

• Ganciklovir 5 mg / kg IV svakih 12 sati tijekom 2 do 3 tjedna

• Valganciklovir 900 mg peroralno svakih 12 sati tijekom 21 dana

Nakon drugog neuspjeha indukcijske terapije treba primijeniti drugi lijek.

Terapija održavanja (supresivna terapija) slijedi nakon indukcijske jednim od sljedećih lijekova:

• Ganciklovir 5 mg / kg IV jednom dnevno

• Valganciklovir 900 mg peroralno jednom dnevno

Alternativa je foskarnet sa ili bez ganciklovira u dozi:

• Indukcija: foskarnet 60 mg / kg IV svakih 8 h tijekom 2 do 3 tjedna

• Održavanje: foskarnet 90 do 120 mg / kg IV jednom dnevno

Intravenski primijenjen foskarnet uzrokuje značajne nuspojave koje uključuju nefrotoksičnost, simptomatsku hipokalcijemiju, hipomagnezijemiju, hiperfosfatemiju, hipokalemiju i učinke na CNS. Kombinirano liječenje ganciklovirom i foskarnetom povećava učinkovitost, ali i rizik od nuspojava.

Terapija cidofovirom je sljedeća mogućnost liječenja:

• Indukcija: cidofovir 5 mg / kg IV jednom tjedno tijekom 2 tjedna

• Održavanje: cidofovir 5 mg / kg IV jednom svaki drugi tjedan

Učinkovitost cidofovira slična je gancikloviru ili foskarnetu. Značajne nuspojave, uključujući i zatajivanje bubrega, ograničavaju njegovu upotrebu. Cidofovir može uzrokovati iritis ili hipotoniju oka (intraokularni tlak ≤ 5 mm Hg). Potencijalna nefrotoksičnost može se umanjiti primjenom probenecida ili prehidracijom sa svakom dozom. No, i nuspojave probenecida (osip, glavobolja, vrućica) mogu ograničiti njegovu upotrebu.

S bilo kojim od terapijskih režima održavanja, kliničari mogu razmotriti prekid terapije kod pacijenata zaraženih HIV-om koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju (ART) i imaju broj CD4 ≥ 100 stanica / μL tijekom 3 mjeseca.

Intravitrealnu antivirusnu terapiju treba koristiti u kombinaciji sa sistemnom terapijom za bolesnike s CMV retinitisom kod kojih je direktno ugrožen vid (tj. bolest koja zahvaća ili je blizu optičkog živca ili makule). Čak i oni bolesnici koji primaju intravitrealne injekcije moraju uzimati sistemnu terapiju da bi se spriječilo širenje bolesti na drugo oko ili okolne strukture.

Oporavak CD4+ limfocita na >100/μl uz sistemsku antiretrovirusnu terapiju otklanja potrebu za okularnim liječenjem i kemoprofilaksom.

Profilaksa ili preventivno liječenje (aktivno praćenje virusnog opterećenja pacijenata i liječenje antivirusnim lijekovima onih s dokazanom infekcijom) učinkovito prevenira nastanak CMV bolesti kod bolesnika s transplantiranim solidnim organima ili koštanom srži zaraženih CMV-om ili pod rizikom od razvoja CMV bolesti. U tu se svrhu koriste ganciklovir, valganciklovir i foskarnet.