Uputa o ne-oživljavanju [do-not-resuscitate (DNR)] koju liječnik postavi u medicinski karton pacijenta obavještava medicinsko osoblje da se kardiopulmonalna reanimacija [Cardiopulmonary resuscitation (CPR)] ne smije se raditi u slučaju zatajenja srca. Ova upute bi bila korisna u sprječavanju nepotrebnog i neželjenog invazivnog liječenja na kraju života.

Liječnici razgovaraju s pacijentima o mogućnosti kardiopulmonalnog zastoja s obzirom na njihovo neposredno zdravstveno stanje, opisuju CPR postupke i vjerojatne ishode te pitaju pacijente o preferencijama liječenja. Ako pacijent nije sposoban donijeti odluku o CPR-u, nadomjesnik može donijeti odluku na temelju prethodno izraženih pacijentovih sklonosti ili, ako su takve postavke nepoznate, u skladu s pacijentovim najboljim interesima.

Životna volja i trajna punomoć za zdravstvenu skrb obično nisu dostupni u hitnim situacijama i stoga mogu biti neučinkoviti. Gotovo sve države imaju specijalizirane DNR protokole ili liječničke upute za postupak održavanja života [Physician Orders for Life-Sustaining Treatment (POLST)] program za pacijente koji žive kod kuće ili u nekoj ne-bolničkoj ustanovi. DNR protokoli obično zahtijevaju potpisivanje DNR upute izvan bolnice od strane liječnika i pacijenta (ili pacijentovog nadomjesnika) i upotrebu posebnog identifikatora (npr. narukvica ili svijetlo obojen formular) koji nosi ili čuva u blizini pacijenta. Ako se pozove osoblje hitne medicinske pomoći u nekom hitnom slučaju te se pri dolasku uoči netaknuti identifikator, pružiti će se samo udobna njega i neće se pokušavati oživljavanje. Te su protokole važno znati, jer se obično ne očekuje da tehničari hitne pomoći čitaju ili se oslanjaju na životnu volju ili trajnu punomoć za zdravstvenu skrb.

Liječničke upute za postupak održavanja života - Physician Orders for Life-Sustaining Treatment (POLST)

Većina država usvojila je ili je u procesu usvajanja neke verzije programa koji se obično naziva liječničke upute za postupak održavanja života (POLST). Ostali nazivi programa uključuju medicinske upute za postupke održavanja života (Medical Orders for Life-Sustaining Treatment - MOLST), liječničke upute za opseg liječenja (Physician Orders for Scope of Treatment - POST), medicinske upute za opseg liječenja (Medical Orders for Scope of Treatment - MOST) i prijenosne liječničke upute za preferencije pacijenata (Transportable Physician Orders for Patient Preferences - TPOPP). Programi slijede zajedničku paradigmu, ali imaju nešto drugačije oblike i smjerove. Najčešći kriterij za kvalificiranje uznapredovale bolesti u ovim programima postoji kako se kliničar ne bi iznenadio ako pacijent umre u sljedećoj godini.

Proces POLST pokreću pružatelji zdravstvenih usluga kroz razgovor s pacijentom ili nadomjesnikom o trenutnom stanju i ciljevima pacijenta. To rezultira s skupinom medicinskih naloga koji su prenosivi u svim zdravstvenim postavkama i apostrofiraju CPR, zajedno s cjelokupnim ciljevima liječenja (samo comfort care, cjelovitim ljekovitim tretmanima ili ograničenim tretmanima kao međumjerom) i drugim odlukama kritične skrbi, poput korištenja umjetne prehrane i hidracije. Ovi programi mogu pomoći liječnicima da najbolje ispoštuju želje svojih pacijenata u vezi sa ciljevima liječenja i osigurati kontinuitet u svim postavkama liječenja.

POLST i slični programi ne postoje u svakoj državi ili zajednici, ali njihov se razvoj brzo širi. Nacionalna POLST radna skupina pruža informacije na www.polst.org.