Pregled kožnih porfirija

Autori: Herbert L. Bonkovsky, MD
Sean R. Rudnick, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Silvija Canecki Varžić dr. med. i Kristina Steiner, dr. med.

Kožne porfirije nastaju zbog manjka (a u jednom slučaju viška) pojedinih enzima koji sudjeluju u biosintetskim putu hema (vidjeti tablicu Supstrati i enzimi biosintetskog puta hema), time dovodeći do relativno stalnog stvaranja fototoksičnih porfirina u jetri ili koštanoj srži. Ti se porfirini nakupljaju u koži, a nakon izlaganja suncu (vidljivom spektru svjetlosti, uključujući spektar tik uz ultraljubičasto [UV]) generiraju citotoksične radikale koji uzrokuju rekurentne ili trajne kožne manifestacije.

(Vidjeti i Pregled porfirija.)

Kožne porfirije obuhvaćaju:

Akutne porfirije – varijegatna porfirija (VP) i nasljedna koproporfirija (HCP) – također mogu imati kožne manifestacije.

U svim kožnim porfirijama, osim eritropoetske i X-vezane protoporfirije, kožna preosjetljivost prezentira se lomljivom kožom s buloznim erupcijama. Promjene na koži u pravilu se javljaju na područjima koja su izložena suncu (primjerice licu, vratu, stražnjoj strani šaka i podlaktica) ili na oštećenoj koži. Kožne reakcije su prikradajuće, a bolesnici često nisu svjesni povezanosti istih s izloženošću suncu. Nasuprot tomu, fotosenzitivnost se u eritropoetskoj i X-vezanoj protoporfiriji javlja unutar nekoliko minuta ili sati od izlaganja suncu, prezentirajući se žarećim bolovima koji traju satima, bez ijedne bule i često bez ikakvih objektivnih znakova na koži. Međutim, mogu se pojaviti edem i eritem. Kronične jetrene bolesti česte su u kožnim porfirijama.

Sve kožne porfirije praćene su povišenim vrijednostima ukupnih porfirina u plazmi te se specifično dijagnosticiraju mjerenjem porfirina u eritrocitima, plazmi, urinu i stolici, kao i genetskim pretragama ili analizom enzima. Liječenje uključuje izbjegavanje izlaganja suncu i mjere za zaštitu kože, a ponekad se druge metode liječenja primjenjuju ovisno o dijagnozi.

Neke rjeđe porfirije

Opis

Simptomi i znakovi

Dijagnoza

Liječenje

ALA = delta-aminolevulinska kiselina; PBG = porfobilinogen; PCT = porfirija cutanea tarda; UV = ultraljubičasto.

Prirođena eritropoetska porfirija (Güntherova bolest)

Teški manjak uroporfirinogen-III-kosintaze (UROS)

Intrauterino ili postpartalno: teški slučajevi manifestiraju se kao neimuni hidrops.

Ubrzo nakon rođenja: bulozne promjene kože, hemolitička anemija, hiperbilirubinemija, crveni urin, tamni trag na pelenama koji crveno fluorescira pod UV svjetlom.

Fototerapija hiperbilirubinemije dovodi do stvaranja teških buloznih promjena kože

U odrasloj dobi: disfiguracija lica, pojačana dlakavost, ožiljkavanje rožnice (ponekad teško), hemolitička anemija, splenomegalija, eritrodoncija, odlaganje porfirina u kosti, demineralizacija kosti (ponekad značajna).

Razine porfirina u plazmi, urinu i stolici više su od onih u drugim porfirijama, s time da su uroporfirin-I i koproporfirin-I predominanatni porfirini u urinu i stolici.

Koncentracije ALA-a i PBG-a u urinu gotovo su uredne.

Može se potvrditi niskom aktivnošću UROS-a u eritrocitima (< 10 %), ali testovi još nisu dostupni.

Genetska analiza gena UROS koja pokazuje homozigotne ili složene heterozigotne mutacije na 10. kromosomu (najčešća je mutacija C73R).

Za intrauterinu dijagnozu: mjerenje amnionskih porfirina ili genetska analiza.

Izbjegavanje sunčeve svjetlosti (uključujući svjetlost u liječenju neonatalne hiperbilirubinemije).

Upotreba zaštitne odjeće pri izlaganju sunčevoj svjetlosti.

Terapija redukcije željeza.

Izbjegavanje ozljeda kože.

Brzo liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija kako bi se spriječilo stvaranje ožiljaka.

Splenektomija može biti korisna u bolesnika s hemolitičkom anemijom.

Ponavljane transfuzije eritrocita i primjena hidroksiureje kako bi se održala niska razina proizvodnje porfirina u koštanoj srži; deferoksamin za preopterećenje željezom vezano uz transfuziju.

Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica potencijalno je kurativna.

Hepatoeritropoetska porfirija

Teški manjak uroporfirinogen-dekarboksilaze (UROD)

Rano djetinjstvo

Kožni mjehurići (plikovi)

Crveni urin

Anemija

Povišene razine izokoproporfirina u stolici i urinu.

Povišene razine cink-protoporfirina u eritrocitima (za razliku od PCT-a).

Potvrđuje se vrlo niskom aktivnošću UROD-a u eritrocitima.

Genetska analiza gena UROD koja pokazuje homozigotne ili složene heterozigotne mutacije.

Izbjegavanje sunčeve svjetlosti.

U bolesnika s blažim slučajevima bolesti venepunkcija može biti korisna.

Liječenje teške bolesti slično je liječenju prirođene eritropoetske porfirije.

Dvojna porfirija

Poremećaji uzrokovani manjkom barem dvaju enzima biosintetskog puta hema

Kliničke i biokemijske manifestacije obaju poremećaja.

U akutnim porfirijama: neurovisceralni simptomi potaknuti porfirogeničnim tvarima.

U kožnim porfirijama: preosjetljivost na sunčevu svjetlost s osjetljivom kožom i stvaranjem mjehurića na koži.

Uzorci izlučivanja porfirina i porfirinskih prekursora.

Potvrđuje se obiteljskom anamnezom i analizom enzima.

U akutnim porfirijama: izbjegavanje okidajućih tvari.

U kožnim porfirijama: zaštita kože i izbjegavanje sunčeve svjetlosti.
Politika privatnosti