Pregled kožnih porfirija

Autori: Herbert L. Bonkovsky, MD
Sean R. Rudnick, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Silvija Canecki Varžić dr. med. i Kristina Steiner, dr. med.

Kožne porfirije proizlaze iz manjka (a u jednom slučaju, viška) određenih enzima u putu biosinteze hema ( vidi: Supstrati i enzimi biosintetskog puta hema i bolesti povezane uz njihov nedostatak), što rezultira relativno stalnom proizvodnjom fototoksičnih porfirina u jetri i koštane srži. Ti se porfirini nakupljaju u koži, a nakon izlaganja suncu (vidljivog spektra svjetlosti, uključujući spektar tik uz UV) generiraju citotoksične radikale koji uzrokuju rekurentne ili permanentne kožne manifestacije.

(Vidi također Pregled porfirija.)

Kožne porfirije uključuju

I akutne porfirije, porfirija variegata (VP) i nasljedna koproporfirija (HCP) također mogu imati kožne manifestacije. Za etiologiju i patofiziologiju porfirija vidi: Pregled porfirija.

U svim kožnim porfirijama, osim EPP i XLPP, kožna fotosenzitivnost se manifestira kao ranjiva koža s bulozim erupcijama. Promjene na koži u pravilu se javljaju na područjima koja su izložena suncu (primjerice licu, vratu, dorzumu šaka i podlakticama) ili na oštećenoj koži. Kožne reakcije su podmukle, a bolesnici često nisu svjesni povezanosti istih s izloženosti suncu. Naprotiv tome, fotosenzitivnost se u EPP i XLPP javlja unutar nekoliko minuta ili sati nakon izlaganja suncu, a manifestira se kao žareća bol koja traje satima, bez ijedne bule i često bez ikakvih objektivnih promjena kože. Međutim, mogu se pojaviti oticanje i eritem. Kronične bolesti jetre su uobičajene u kožnim porfirijama.

Sve kožne porfirije praćene su povišenim vrijednostima ukupnih plazmatskih porfirina te se specifično dijagnosticiraju mjerenjem porfirina u eritrocitima, plazmi, urinu, stolici, kao i genetičkim analizama enzima. Liječenje uključuje izbjegavanje sunca, mjere za zaštitu kože, a ponekad su druge metode liječenja ordinirane, ovisno o specifičnoj dijagnozi.

Neke manje uobičajene porfirije

Opis

Simptomi i znakovi

Dijagnoza

Liječenje

ALA = delta-aminolevulinska kiselina; PBG = porfobilinogen; PCT = porfirija cutanea tarda; UV = ultraljubičasto.

Kongenitalna eritropoetska porfirija (Güntherova bolest)

Teški manjak uroporfirinogen III kosintaze (UROS)

Intrauterino ili postpartalno: teški slučajevi manifestiraju se kao neimuni hidrops.

Ubrzo nakon rođenja: stvaranje kožnih mjehura, hemolitička anemija, hiperbilirubinemija, crveni urin, tamni trag na pelenana koje pokazuje crvenu fluorescenciju pod UV svjetlom.

Fototerapija u hiperbilirubinemiji dovodi do teškog stvaranja kožnih mjehura.

U odrasloj dobi: disfiguracija lica, pojačana dlakavost, ožiljavanje rožnice (ponekad teško), hemolitička anemija, splenomegalija, eritrodoncija, odlaganje porfirina u kosti, demineralizacija kosti (ponekad znatna).

Razine porfirina u plazmi, urinu i stolici više su od onih u drugim porfirijama s time da su uroporfirin I i koproporfirin I predominanatni porfirini u urinu i stolici.

Razine ALA i PBG u urinu praktički su uredne.

Može se potvrditi niskom aktivnošću UROS u eritrocitima (<10%), ali testovi još nisu još dostupni.

Genetička analiza UROS gena, koji otkriva homozigotne ili složene heterozigotne mutacije na kromosomu 10 (najčešća je mutacija C73R).

Za intrauterinu dijagnozu: mjerenje amnionskih porfirina ili genetičke analize.

Izbjegavanje sunčeve svjetlosti (uključujući svjetlost u liječenju neonatalne hiperbilirubinemije).

Upotreba zaštitne odjeće pri izlaganju sunčevoj svjetlosti.

Izbjegavanje kožnih ozljeda.

Brzo liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija kako bi se spriječilo stvaranje ožiljaka.

Splenektomija može biti korisna u bolesnika s hemolitičkom anemijom.

Ponavljane transfuzije eritrocita i primjena hidroksiureje kako bi se održala niska razina proizvodnje porfirina u koštanoj srži; deferoksamin za preopterećenje željezom vezano uz transfuziju.

Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica potencijalno je ljekovita.

Hepatoeritropoetska porfirija

Teški manjak uroporfirinogen dekarboksilaze (UROD)

kožni plikovi

crveni urin

anemija

Povišene razine izokoproporfirina u stolici i urinu.

Povišene razine cinkovog protoporfirina u eritrocitima (za razliku od PCT).

Potvrđuje se vrlo niskom aktivnošću UROD u eritrocitima.

Genetička analiza UROD gena, koji otkriva homozigotne ili složene heterozigotne mutacije.

Izbjegavanje sunčeve svjetlosti.

U bolesnika s blažim slučajevima bolesti flebotomija može biti korisna.

Liječenje težih slučajeva slično je liječenju kongenitalne eritropoetske porfirije.

Dvojna porfirija

Poremećaji uzrokovani manjkom > 1 enzima biosintetskoga puta hema.

Kliničke i biokemijske manifestacije oba poremećaja:

U akutnim porfirijama: neurovisceralni simptomi potaknuti porfirogeničnim tvarima.

U kožnim porfirijama: preosjetljivost na sunčevu svjetlost sa osjetljivom kožom i stvaranjem mjehura.

Uzorak izlučivanja porfirina i porfirinskih prethodnika.

Potvrđuje se obiteljskom anamnezom i analizom enzima.

U akutnim porfirijama: izbjegavanje okidajućih tvari.

U kožnim porfirijama: zaštita kože i izbjegavanje sunčeve svjetlosti.
Politika privatnosti