Toksini kao Oružja Masovnog Uništenja

Autor: James Madsen, MD, MPH
Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Ana Beganović, dr. med.

"Toksin" se često koristi kao naziv za bilo koji otrov, ali tehnički gledano odnosi se samo na otrovnu komponentu kemikalije koju proizvodi neki organizam (iako se neki toksini danas mogu proizvesti i sintetskim putem). Zbog toga što toksini koji se koriste kao oružje u svrhu izazivanja masovnih nesreća ne uključuju infektivnu komponentu iz koje su izvedeni, oni se ne repliciraju u tijelu i ne prenose se od osobe do osobe. Dakle, toksini su više poput kemijskih nego bioloških sredstava; oni uzrokuju trovanje, a ne infekciju.

Poznato je na stotine toksina. Međutim, zbog poteškoća u izolaciji dovoljne količine toksina s jedne strane te problemi sa širenjem toksina i njihovom obitavanju u okolišu s druge strane, većina toksina pogodnija je za atentat nego za stvaranje masovnih žrtava. Samo četiri toksina stvaraju veliku prijetnju prema mišljenju američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC):

  • Botulinum toksin

  • Epsilon toksina iz Clostridium perfringens

  • Ricin toksin

  • Stafilokokni enterotoksin B

Od navedenih, samo se botulinum toksin svrstava među najprioritetnije toksine. Epsilon toksin iz C. perfringens uglavnom je povijesnog značaja kada se koristio kao sredstvo u Iraku 1980 godine; glavno djelovanje toksina je povećanje propusnosti kapilara, posebno u probavnom traktu.

(Pogledaj također i članak o Oružju u Masovnim Nesrećama)

Botulinum Toksin

Botulinum toksin ili neurotoksin botuksin (BoNT) odnosi se na bilo koji od 7 poznatih vrsta neurotoksina koji su proizvedeni od bakterije Clostridium botulinum. Botulizam nastaje izlaganjem botulinum toksinu; infekcija bakterijom C. botulinum nije potrebna. Botulizam koji se prenosi hranom, ranom te dojenački botulizam opisani su drugdje( vidi: Botulizam). Masovne žrtve zbog izlaganja botulinum toksinu (BoNT) mogle bi biti posljedica kontaminacije hrane ili vode, no najvjerojatniji scenarij bio bi udisanje aerosola BoNT.

BoNT blokira djelovanje acetilkolina (ACh) na muskarinskim receptorima u glatkim mišićima i egzokrinim žlijezdama, ali toksin ne prodire kroz krvno-moždanu barijeru i ne ulazi u CNS. Kao i kod botulizma rane, trovanje počinje neurološkim simptomima (bilateralno simetrična descendentna slabost s midrijazom) bez mučnina, povraćanja, grčeva, proljeva koji se javljaju 12 do 36 sati (varijacija u rasponu od 2 h do 8 dana) nakon izlaganja. Osjet i svijest su bez poremećaja.

Klinička dijagnoza je dovoljna da se donese odluka o primjeni antidota koji postaje sve manje učinkovit kako simptomi i znakovi bolesti više napreduju. Antitoksin je konjski heptavalentni imunoglobulin razrijeđen 1:10 u 0,9% fiziološke otopine, a primjenjuje se polagano intravenski.

Ricin i abrin

Ricin (od sjemenke ricinusa) i abrin (ružina sjemenka) su toksini koji mogu onesposobiti ribosome; jedna molekula ovih toksina može inaktivirati sve ribosome u stanici. Ricinus se koristio u pokušaju atentata, a masovne žrtve bi mogle nastati udisanjem aerosola.

Kliničke manifestacije variraju ovisno o načinu izlaganja toksinu. Nakon inhalacije postoji latentni period od 4 do 8 sati, a zatim sijede kašalj, respiratorni distres, i vrućica. Tijekom 12 do 24 h može biti pogođeno više organa, a trovanje kulminira zatajenjem dišnog sustava. Dijagnoza je klinička, ne postoji dostupan specifični antidot, a liječenje je suportivno.

Stafilokokni enterotoksin B (SEB)

Stafilokokni enterotoksin B (SEB) jedan je od 7 enterotoksina (toksini koji uzrokuju poremećaje u crijevima) proizveden od bakterije Staphylococcus aureus. SEB je odgovoran za stafilokokna trovanja hranom. Veliki broj ljudi može se zaraziti nakon konzumiranja hrane ili tijekom udisanja aerosola toksina; SEB je razvijen u obliku aerosola u cilju onesposobljavanja vojnog osoblja.

Tipični latentni period je u rasponu od 1 do 12 h nakon konzumiranja hrane i 2 do 12 h (raspon može varirati od 1,5 do 24 h) nakon udisanja aerosola. Nakon početnih simptoma koji nalikuju gripi, kao što su groznica, zimica, glavobolja i mialgija, ostali simptomi i znakovi ovise o načinu zaraze. Ako je zaraza nastala oralnim načinom prijenosa simptomi su mučnina, povraćanje i proljevi koji traju 1 do 2 dana. Ako je zaraza nastala udisanjem aerosola simptomi su neproduktivni kašalj, retrosternalna bol, a često i iritacija i začepljenje nosa. Konjunktivitis može nastati nakon kontakta aerosola s očima. Iako je SEB bio namijenjen prvenstveno za onesposobljavanje ljudi, njegovo udisanje može izazvati i smrt zbog plućnog edema i krvožilnog kolapsa. U preživjelih vrućica može trajati do 5 dana,a kašalj do 4 tjedna. Specijalizirani testovi za toksine mogu pomoći u potvrdi dijagnoze. Terapija je potporna.

Stavovi izraženi u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju službene stavove Zavoda za vojske, Ministarstva obrane, odnosno Vlada SAD-a.