Vankomicin je baktericidni antibiotik koji inhibira sintezu stanične stijenke.

Farmakokinetika

Vankomicin se značajno ne apsorbira iz normalnog probavnog sustava nakon peroralne primjene. Primijenjen parenteralno, prodire u žuč te u pleuralnu, perikardijalnu, sinovijsku i ascitesnu tekućinu. Međutim, prodiranje u cerebrospinalnu tekućinu je slabo i nepouzdano, čak i u sučaju upale.

Vankomicin se izlučuje nepromijenjen glomerularnom filtracijom.

Indikacije

Indikacije za vankomicin

Vankomicin je djelotvoran protiv

• Većine gram-pozitivnih koka i bacila, uključujući gotovo sve Staphylococcus aureus i sojeva koagulaza negativnih stafilokoka koji su rezistentni na penicilin i cefalosporine

• Mnogih sojeva enterococci (pretežito Enterococcus faecalis)

Međutim, mnogi sojevi enterokoka i neki sojevi S. aureus su rezistentni.

Vankomicin je lijek izbora za ozbiljne infekcije i endokarditis uzrokovan sljedećim bakterijama (isključujući sojeve rezistentne na vankomicin):

• Meticilin-rezistentni S. aureus

• Meticilin-rezistentni koagulaza-negativni stafilokoki

• Određeni sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na beta-laktame, tj. koji su višestruko rezistentni.

• Beta-hemolitički streptokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

• Corynebacterium species uključujući C. jeikeium, i C. striatum

• Viridans streptokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

• Enterokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

Međutim, vankomicin je slabije učinkovit od antistafilokoknih beta-laktama u liječenju meticilin-osjetljivih S. aureus infekcija. Vankomicin se kombinira s drugim antibioticima u liječenju endokarditisa mehaničkog zalistka uzrokovanog meticilin-rezistentnim koagulaza negativnim stafilokokom ili enterokoknog endokarditisa. Vankomicin se također koristi kao alternativa u liječenju pneumokoknog meningitisa uzrokovanog sojevima sa smanjenom osjetljivošću na penicilin; međutim, slaba i nepouzdana penetracija u cerebrospinalni likvor (posebice tijekom istodobne primjene deksametazona) i izvještaji o kliničkom neuspjehu u liječenju, čine ga suboptimalnim kada se koristi kao monoterapija u liječenju pneumokoknog meningitisa.

Oralni vankomicin se koristi u liječenju Clostridioides (prethodno, Clostridium) difficile–povezanog proljeva (pseudomembranozni kolitis). Vankomicin se preporučuje umjesto metronidazola za početnu epizodu koja nije teška C. difficile infekcija. Preferira u odnosu na metronidazol kod pacijenata sa teškom C. difficile infekcijom te kod pacijenata koji ne reagiraju na metronidazol. Međutim, Američko društvo za zarazne bolesti (IDSA) i Američko društvo za zdravstvenu epidemiologiju (SHEA) 2021 clinical practice guidelines on the management of Clostridioides difficile infection in adults preporučujemo da se fidaksomicin (ako je dostupan) koristi umjesto vankomicina za C. difficile infekcija.

Kontraindikacije

Kontraindikacije za primjenu vankomicina

Vankomicin je kontraindiciran u bolesnika koji su imali alergijsku reakciju na njega.

Uporaba tijekom trudnoće i dojenja

Ispitivanja reprodukcije životinja s vankomicinom nisu pokazala rizik za fetus. Nema jasnih dokaza u studijama na ljudima. Vankomicin treba dati trudnicama samo ako je to nužno. Oralni vankomicin se može koristiti za proljev uzrokovan C. difficile infekcijom u trudnica.

Vankomicin ulazi u majčino mlijeko, pa se njegova uporaba tijekom dojenja ne preporučuje; međutim, budući da je oralna apsorpcija slaba kod normalnog probavnog trakta, nuspojave u dojenčadi nisu vjerojatne.

Nuspojave

Nuspojave uključuju

Najznačajnii problem s vankomicinom je

• Preosjetljivost (alergijska ili uzrokovana degranulacijom mastocita)

Infuziju vankomicina treba se primijeniti sporom infuzijom u razrjeđenju (2.5 do 5 mg/mL)kroz 60 minuta ili više i ne brže od 10mg/minuti kako bi se izbjegle infuzijske reakcije (histaminska reakcija koja dovodi do svrbeža i crvenila lica, vrata i ramena). Mogu se pojaviti i druge reakcije preosjetljivosti (npr. osip, vrućica), pogotovo kada terapija traje > 2 tjedna.

Ostale moguže nuspojave su reverzibilna neutropenija i trombocitopenija. Nefrotoksičnost je rijetka, osim kod uporabe visokih doza ii drugih nefrotoksičnih lijekova (npr. aminoglikozida)istodobno Neka izvješća sugeriraju da istodobna primjena piperacilina/tazobaktama također može povećati rizik od nefrotoksičnosti. Flebitis se javlja rijetko tijekom IV infuzije.

Ototoksičnost (ovisna o dozi) nije česta s današnjim formulacijama; češća je kod istodobnog liječenja sa drugim ototoksičnim lijekovim.

Doziranje

Literatura

U liječenju meningitisa trebaju se koristiti veće doze.

U slučaju renalne insuficijencije dozu je potrebno smanjiti.

U bolesnika s dokumentiranom invazivnom rezistencijom na meticilin ili sumnjom na nju S. aureus (MRSA) infekcije, vankomicin treba dozirati tako da cilja područje ispod krivulje koncentracija-vrijeme (AUC) od 400 do 600. Više se ne preporučuje ciljanje najnižih vrijednosti kao surogat markera za postizanje omjera AUC-minimalne inhibitorne koncentracije (AUC/MIC) od ≥ 400. Optimiziranje doze može se izvršiti dobivanjem višestrukih postdistribucijskih razina (1 do 2 sata nakon završetka infuzije i najniže razine) i izračunavanjem AUC-a pomoću kinetičkih jednadžbi prvog reda, korištenjem Bayesovog pristupa temeljenog na softveru koji koristi 1 ili 2 razine , ili titriranjem kontinuirane infuzije do koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže od 20 do 25 mcg/mL (13,8 do 17,25 mikromol/L). (See also the 2020 therapeutic monitoring of vancomycin for serious methicillin-resistant Staphylococcus aureus infections guidelines revised by the American Society of Health-System Pharmacists, the Infectious Diseases Society of America, the Pediatric Infectious Diseases Society, and the Society of Infectious Diseases Pharmacists.)

Ove preporuke za doziranje odnose se samo na MRSA i ne smiju se koristiti za usmjeravanje doziranja za druge gram-pozitivne infekcije.

MIK-ovi vankomicina za mnoge patogene rasli su tijekom proteklog desetljeća. Osjetljivost S. aureus temelju MIK-a vankomicina određujemo na sljedeći način:

• ≤ 2 mcg/mL: osjetljivo

• 4 do 8 mcg/mL: intermedijarno

• > 8 mcg/mL: rezistentan

Međutim, infekcije uzrokovane sojevima S. aureus sa MIK-om vankomicina od ≥ 2 mcg/mL (≥ 1.4 mikromol/L) mogu suboptimalno reagirati na standardno doziranje, čak i kada je dnevni AUC 400 do 600, zbog čega kod slabog kliničkog odgovora i MIK-a ≥ 2 treba razmišljati o alternativnoj terapiji

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

• Infectious Diseases Society of America (IDSA) and Society for Healthcare Epidemiology of America (SHEA): Focused update guidelines on the management of Clostridioides difficile infection in adults (2021)

• American Society of Health-System Pharmacists, the Infectious Diseases Society of America, the Pediatric Infectious Diseases Society, and the Society of Infectious Diseases Pharmacists: Therapeutic monitoring of vancomycin for serious methicillin-resistant Staphylococcus aureus infections guidelines (2020)