Vankomicin je baktericidni antibiotik koji inhibira sintezu stanične stijenke.

Vankomicin se značajno ne apsorbira iz normalnog GI sustava nakon peroralne primjene. Primijenjen parenteralno, prodire u žuč te u pleuralnu, perikardijalnu, sinovijsku i ascitesnu tekućinu. Međutim, prodiranje u cerebrospinalnu tekućinu je slabo i nepouzdano, čak i u sučaju upale.

Vankomicin se izlučuje nepromijenjen glomerularnom filtracijom.

Vankomicin je djelotvoran protiv

• Većine gram-pozitivnih koka i bacila, uključujući gotovo sve Staphylococcus aureus i sojeva koagulaza negativnih stafilokoka koji su rezistentni na penicilin i cefalosporine

• Mnogih sojeva enterokoka (putem bakteriostatskog mehanizma)

Međutim, mnogi sojevi enterokoka i neki sojevi S. aureus su rezistentni.

Vankomicin je lijek izbora za ozbiljne infekcije i endokarditis uzrokovan sljedećim bakterijama (isključujući sojeve rezistentne na vankomicin):

• Meticilin-rezistentni S. aureus

• Meticilin-rezistentni koagulaza-negativni stafilokoki

• Određeni sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na beta-laktame, tj. koji su višestruko rezistentni.

• Beta-hemolitički streptokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

• Corynebacterium spp, uključujući i C. jeikeium

• Viridans streptokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

• Enterokoki (kada se beta-laktami ne mogu koristiti uslijed alergije ili rezistencije)

Međutim, vankomicin je slabije učinkovit od antistafilokoknih beta-laktama u liječenju meticilin-osjetljivih S. aureus infekcija. Vankomicin se kombinira s drugim antibioticima u liječenju endokarditisa mehaničkog zalistka uzrokovanog meticilin-rezistentnim koagulaza negativnim stafilokokom ili enterokoknog endokarditisa. Vankomicin se također koristi kao alternativa u liječenju pneumokoknog meningitisa uzrokovanog sojevima sa smanjenom osjetljivošću na penicilin; međutim, slaba i nepouzdana penetracija u cerebrospinalni likvor (posebice tijekom istodobne primjene deksametazona) i izvještaji o kliničkom neuspjehu u liječenju, čine ga suboptimalnim kada se koristi kao monoterapija u liječenju pneumokoknog meningitisa.

Oralni vankomicin se koristi za liječenje proljeva (pesudomembranoznog kolitisa) uzokovanog Clostridioides (prije nazivan Clostridium) difficile infekcijom. Preferira u odnosu na metronidazol kod pacijenata sa teškom C. difficile infekcijom te kod pacijenata koji ne reagiraju na metronidazol.

Vankomicin je kontraindiciran u bolesnika koji su imali alergijsku reakciju na njega.

Ispitivanja reprodukcije životinja s vankomicinom nisu pokazala rizik za fetus. Nema jasnih dokaza u studijama na ljudima. Vankomicin treba dati trudnicama samo ako je to nužno. Oralni vankomicin se može koristiti za proljev uzrokovan C. difficile infekcijom u trudnica.

Vankomicin ulazi u majčino mlijeko, pa se njegova uporaba tijekom dojenja ne preporučuje; međutim, budući da je oralna apsorpcija slaba kod normalnog GI trakta, nuspojave u dojenčadi nisu vjerojatne.

Glavna nuspojava vankomicina je

• Preosjetljivost (alergijska ili uzrokovana degranulacijom mastocita)

Infuziju vankomicina treba se primijeniti kroz dulje od 60 minuta, kako bi se izbjegao tzv. sindrom crvenog čovjeka ("red-person" sindrom) - histaminska reakcija koja dovodi do svrbeža i crvenila lica, vrata i ramena. Mogu se pojaviti i druge reakcije preosjetljivosti (npr. osip, vrućica), pogotovo kada terapija traje > 2 tjedna.

Ostale nuspojave uključuju reverzibilnu neutropeniju i trombocitopeniju. Nefrotoksičnost je rijetka, osim kod uporabe visokih doza ili u slučaju istodobne primjene s aminoglikozidima. Flebitis se javlja rijetko tijekom IV infuzije.

Ototoksičnost (ovisna o dozi) nije česta s današnjim formulacijama; češća je kod istodobnog liječenja sa drugim ototoksičnim lijekovim.

MIK-ovi vankomicina za mnoge patogene rasli su tijekom proteklog desetljeća. Osjetljivost S. aureus temelju MIK-a vankomicina određujemo na sljedeći način:

• ≤ 2 mcg/mL: osjetljivo

• 4 do 8 mcg/mL: intermedijarno

• > 8 mcg/mL: rezistentan

Međutim, infekcije uzrokovane sojevima S. aureus sa MIK-om vankomicina od ≥ 2 mcg/mL mogu suboptimalno reagirati na standardno doziranje, čak i kada je serumska koncentracija netom prije sljedeće doze (eng. "trough concentration") između 15 do 20 mcg/mL, zbog čega kod slabog kliničkog odgovora i MIK-a ≥ 2 treba razmišljati o alternativnoj terapiji