Tromboza portalne vene dovodi do portalne hipertenzije i posljedično do GI krvarenja iz varikoziteta, najčešće lokaliziranih u donjem dijelu jednjaka te želucu. Dijagnoza se postavlja ultrazvukom ili CT-om. Liječenje uključuje kontrolu GI krvarenja (obično endoskopski ili oktreoidom parenteralno), ponekad kirurškim šantovima ili beta-blokatorima, dok se akutno nastala tromboza po mogućnosti rješava trombolizom.

(Vidi također Pregled vaskularnih poremećaja jetre.)

Najčešći uzroci razlikuju se prema dobnoj skupini (vidi tablicu).

Akutna tromboza portalne vene često je asimptomatska, osim ako je povezana s drugim stanjima, kao što je pankreatitis, ili nekom drugom komplikacijom, kao što je mezenterijalna venska tromboza. Najčešće se prvotne manifestacije tromboze, koje uključuju splenomegaliju (osobito kod djece) i krvarenje iz varikoziteta, razvijaju sekundarno kao posljedica portalne hipertenzije. Ascites nije čest (10%) u postsinusoidalnoj portalnoj hipertenziji. Ascites se može pogoršati kada je istrovremeno prisutna i ciroza ili kada se koncentracija albumina u plazmi smanji, kao posljedica nadoknade volumena prilikom masivnih GIT-krvarenja.

• Klinička procjena i testovi jetrene funkcije

• Doppler ultrazvuk

Na portalnu vensku trombozu treba posumnjati kod:

• Znakova portalne hipertenzije bez ciroze

• Blage abnormalnosti u funkciji jetre ili rezultata testova jetrene funkcije, uz prisutnost rizičnih čimbenika kao što su neonatalna infekcija pupka, apendicitis u djetinjstvu ili poremećaja hiperkoagubilnosti

Doppler ultrazvukom se obično postavlja dijagnoza, prikazujući smanjeni ili odsutan protok kroz portalnu venu, a ponekad prikazujući i ugrušak. Problematični slučajevi mogu zahtijevati daljnju obradu pomoću MR-a ili CT-a s kontrastom. Angiografija može biti potrebna u slučaju kirurškog postavljanja šanta.

U akutnim slučajevima, tromboliza je ponekad uspješna, posebice ako je primjenjena kod nedavne okluzije, posebno u hiperkoagulabilnim stanjima. Antikoagulantna terapija ne dovodi do lize ugrušaka, ali ima vrijednost u dugoročnoj prevenciji kod hiperkoagulabilnih stanja, unatoč riziku od krvarenja. Kod novorođenčadi i djece, liječenje je usmjereno na uzrok (npr. omfalitis, apendicitis). Inače, liječenje je usmjereno na terapiju portalne hipertenzije i njenih komplikacija; liječenje može uključivati primjenu oktreotida IV (sintetski analog somatostatina) te endoskopsko podvezivanje za kontrolu krvarenja kod varikoziteta i primjenu selektivnih beta-blokatora, kako bi se spriječilo ponovno krvarenje. Ove terapijske mogućnosti, smanjile su potrebu za postavljanje kirurških šantovia (mezokavalni, splenorenalni), koji mogu okludirati i imaju operativnu smrtnost između 5–50%. Transjugularni intrahepatični portosistemski šant (TIPS) se ne preporučuje. TIPS zahtijeva praćenje (uključujući i česte angiografije) za procjenu prohodnosti, a ukoliko postane neprohodan, postoji mogućnost da ne vrši adekvatnu dekompresiju jetre.