PET, vrsta radionuklidnog skeniranja, koristi spojeve koji sadrže radionuklide koji se raspadaju oslobađanjem pozitrona (pozitivno nabijenih antičestica elektrona). Oslobođeni pozitron se spaja s elektronom i proizvodi dva fotona čije se putanje razlikuju za 180°. Prstenasti detektorski sustavi, koji okružuju izvor pozitronske emisije, simultano detektiraju dva fotona kako bi lokalizirali izvor te proizveli obojene tomografske slike područja. Spajanjem pozitron-emitirajućih radionuklida u metabolički aktivne spojeve, PET može dati informacije o funkciji tkiva. SUV vrijednost (engl. standard uptake value) označava metaboličku aktivnost lezije; obično se intenzitet boje povećava s većim SUV-om.
Najčešće korišten spoj u kliničkom PET-u je
FDG je analog glukoze i njen unos je proporcionalan brzini metabolizma glukoze. Relativna stopa metabolizma glukoze (SUV) kod pacijenata izračunava se dijeljenjem količine FDG-a nakupljenog od unesene doze s tjelesnom masom pacijenta.
Upotreba PET-a
PET ima nekoliko kliničkih indikacija, kao što su
-
Tumori (npr. staging i procjena određenih vrsta tumora te vrednovanje odgovora na liječenje), što čini oko 80% upotrebe PET-a
-
Srčana funkcija (npr. procjena vijabilnosti miokarda, otkrivanje hibernirajućeg miokarda)
-
Neurološka funkcija (npr. procjena demencije i konvulzija)
Primjena PET-a se i dalje istražuje. U SAD-u nisu uvedene sve primjene.
Varijacije
PET-CT
Informacije o funkciji koje pruža PET preklapaju se s anatomskim informacijama koje pruža CT.
Nedostaci PET-a
Tipična efektivna doza zračenja tijekom PET-a je oko 7 mSv. Efektivna doza zračenja s PET/CT-om je 5 do 18 mSv.
Proizvodnja FDG-a zahtijeva ciklotron. FDG ima kratko vrijeme poluraspada (110 min) pa i vrijeme od pošiljke proizvođača do završetka snimanja mora biti kratko. Nastali trošak i nepraktičnost uvelike ograničavaju dostupnost PET-a.