Kronična mukokutana kandidijaza je trajna ili ponavljajuća candida albicans infekcija koja nastaje zbog naslijeđenog defekta T-stanica. Autoimuni i endokrini poremećaji mogu se razviti u recesivnom obliku. Dijagnoza se temelji na ponavljajućim, neobjašnjivim infekcijama kandidom. Liječenje uključuje antifungalne lijekove i liječenje svih endokrinih i autoimunih poremećaja.

(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)

Kronična mukokutana kandidijaza je poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje defekte T stanica. Nasljeđivanje može biti

• Autosomno dominantno: uključuje mutaciju u signalnom putu i aktivatoru transkripcije 1 gena (STAT1)

• Autosomno recesivno: uključuje mutaciju u autoimunom regulatoru gena (AIRE)

U recesivnom obliku (autoimuna poliendokrinopatija–kandidoza-ektodermalna distrofija), tipično se razvijaju autoimune manifestacije; uključuju endokrine poremećaje (npr. hipoparatireoidizam, insuficijencija nadbubrežne žlijezde, hipogonadizam, poremećaji štitnjače, šećerna bolest), alopeciju areatu, pernicioznu anemiju, i hepatitis. Mutacije se mogu također pojaviti u genima koji kodiraju različite proteine koji su uključeni u urođeni imuni odgovor na gljive - osobito sljedeće:

• PTPN22 (protein tirozin fosfataza, non-receptor tip 22 [također nazvan LYP, ili limfoidna tirozin fosfataza], koji je uključen u signaliziranje T-staničnih receptora)

• Dektin-1 (urođeni receptor za prepoznavanje uzoraka neophodan za kontrolu gljivičnih infekcija)

• CARD9 (kaspaza regrutirajuća domena koja sadrži protein 9; adaptorsku molekulu važnu u proizvodnji IL-17 i za zaštitu od gljivične invazije)

Bolesnici imaju kožnu anergiju na Candidau, izostanak proliferativnih odgovora na Candida antigen (ali normalne proliferativne odgovore na mitogene), i intaktan odgovor protutijela na Candidau i druge antigene. Mukokutana kandidijaza se ponavlja ili perzistira, a obično počinje u djetinjstvu, no ponekad može početi i u ranoj odrasloj dobi. Životni vijek je uredan. Neki pacijenti imaju poremećaj humoralne imunosti (koji se ponekad se naziva nedostatak protutijela), a koji karakterizira abnormalni odgovor protutijela na antigene polisaharida unatoč normalnim razinama imunoglobulina.

Simptomi i znakovi

Uobičajena je kandidijaza, kao i infekcije vlasišta, kože, noktiju, te sluznice probavnog trakta i vagine. Ozbiljnost bolesti varira. Nokti mogu biti zadebljali, napukli i diskolorirani, s edemom i eritemom okolnog periungualnog tkiva. Prisutne su lezije kože u obliku krusti, pustula, a mogu biti eritematozne i hiperkeratotične. Infekcije vlasišta mogu dovesti do ožiljkavajućeg gubitka kose.

U dojenčadi je često prisutan refraktorni soor, kandidozni pelenski osip, ili oboje.

Candida InfekcijeKandidijaza (Infekcija noktiju)

Kandidozne infekcije noktiju mogu zahvatiti cijelu debljinu ploče nokta (onikomikoza), rubove nokta (paronihija) ili oboje.

Image courtesy of Sherry Brinkman via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Soor

U ustima se vide kremaste bijele mrlje koje mogu krvariti kada se ostružu. Ovaj nalaz tipičan je za soor koji je uzrokovan infekcijom Candidaom.

Image provided by Thomas Habif, MD.

Candida ezofagitis

Difuzni bjelkasti plakovi tipični su za ezofagitis uzrokovan Candidaom.

Image provided by Kristle Lynch, MD.

Dijagnoza

• Klinička procjena

Candida lezije mogu se potvrditi standardnim testovima (npr. mokri preparat s kalijevim hidroksidom nakon struganja).

Dijagnoza kronične mukokutane kandidijaze temelji se na prisutnosti ponavljajuće kandidijaze kože ili oštećenja sluznice, ukoliko nisu prisutni drugi poznati uzroci candida infekcije (npr. dijabetes, antibiotici).

Probir za endokrine poremećaje vrši se na temelju kliničke sumnje.

Ako se otkrije AIRE mutacija, može se ponuditi skrining pacijentovoj braći, sestrama i djeci.

Liječenje

• Antifungalni lijekovi

• Liječenje endokrinih i autoimunih manifestacija

Obično se infekcije zbog kronične mukokutane kandidijaze mogu kontrolirati lokalnim antifungicidima. Ukoliko pacijenti imaju slab odgovor na lokalnu primjenu antifungicida, može biti potrebno dugotrajno sistemno liječenje (npr. amfotericin B, flukonazol, ketokonazol). Ako pacijenti imaju nedostatak protutijela, potrebno je razmotriti primjenu imunoglobulina.

Autoimune (uključujući i endokrine) manifestacije liječe se agresivno.

Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica je rijetko uspješna i može se razmotriti kao zadnja linija liječenja u teškim slučajevima.

Ključne točke

• Nasljeđivanje kronične mukokutane kandidijaze je autosomno dominantno ili recesivno.

• Pacijenti s recesivnim oblikom mogu imati autoimune (uključujući i endokrine) manifestacije.

• Dijagnosticira se potvrdom mukokutane kandidijaze, uz isključivanje drugih uzroka.

• Liječenje kandidijaze se provodi primjenom antifungalnih lijekove (sistemno liječenje ukoliko je potrebno), te liječenjem autoimunih manifestacija.