Autor:
Denise M. Aaron, MD
Urednica sekcije:
akademkinja prof. dr. sc.
Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod:
Nika Franceschi, dr. med.
Epidermalne inkluzijske ciste su najčešće kožne ciste. Milije su sitne epidermalne inkluzijske ciste. Pilarne ciste se obično nalaze na vlasištu i mogu biti nasljedne.
Dobroćudne kožne ciste dijele se prema histološkim značajkama stijenke ciste i prema anatomskom položaju. Na opip cistična masa je tvrda, okrugla, pomična i bezbolna; najčešće promjera od 1 do 5 cm. Postoji nekoliko vrsta dobroćudnih kožnih cista:
Epidermalne inkluzijske ciste (epidermoidne ciste) rijetko izazivaju nelagodu, osim ukoliko ne dođe do unutrašnje rupture koja uzrokuje bolnu reakciju stranog tijela i apsces koji se brzo razvija. Epidermalne inkluzijske ciste često na vrhu imaju pukotinu ili poru; sadržaj je bijeli, sirast i obično neugodnog mirisa.
Milije su male, površne epidermalne inkluzijske ciste koje se najčešće nalaze na licu i vlasištu.
Pilarne ciste (trihilemalne ciste) mogu izgledati isto kao i epidermalne inkluzijske ciste, ali se u 90% slučajeva nalaze na vlasištu. Obiteljska anamneza je često pozitivna za pilarne ciste; nasljeđivanje je autosomno dominantno.
Liječenje
Ciste koje uzrokuju nelagodu mogu se ukloniti. Potrebno je odstraniti cijelu cistu, uključujući i stijenku ciste kako bi se spriječio recidiv. U slučaju rupture ciste potrebno je učiniti inciziju i drenažu. Antibiotici nisu potrebni ako nema celulitisa.
Milija se može odstraniti skalpelom br. 11.