Nosna kongestija i rinoreja

Autor: Marvin P. Fried, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: Filip Matovinović, dr. med.

Nosna kongestija i rinoreja (curenje nosa) su vrlo česti problemi koji se obično javljaju zajedno, ali se povremeno javljaju zasebno.

Etiologija

Najčešći uzroci (vidi tablicu Neki uzroci nosne kongestije i rinoreje) su sljedeći:

Kongestiju može izazvati i suhi zrak. Akutni sinuitis je ponešto rjeđi uzrok, dok je strano tijelo u nosu neuobičajen uzrok (i događa se pretežno kod djece).

Bolesnici koji koriste topikalne dekongesive dulje od 3 do 5 dana često imaju znakove povratne kongestije kada učinci lijeka prestanu što uzrokuje dugotrajno korištenje dekongestiva u začaranom krugu ustrajne, pogoršavajuče kongestije. Ovo stanje (medikamentozni rinitis) može trajati dulje vrijeme i može biti pogrešno protumačeno kao nastavak početnih tegoba, a ne kao posljedica liječenja.

Procjena

Anamneza

Povijest trenutne bolesti treba odrediti prirodu iscjetka (npr. vodenast, mukoidan, gnojni, krvavi) i je li iscjedak kroničan ili ponavljajući. Ako je ponavljajući, svaka poveznica s pacijentovom lokacijom, godišnim dobom ili izlaganjem potencijalnim (brojnim) alergenima treba biti određena. Jednostrani, bistri, vodenasti iscjedak, pogotovo nakon traume glave, može ukazivati na curenje cerebrospinalnog likvora. Curenje cerebrospinalnog likvora može se dogoditi spontano kod pretilih žena u 40-im godinama, sekundarno idiopatskoj intrakranijskoj hipertenziji.

U sistematskom pregledu treba tražiti simptome mogućih uzroka, uključujući povišenu tjelesnu temperaturu i bol u licu (sinuitis); suzne oči koje svrbe (alergije); i grlobolju, slabost, groznicu, kašalj (virusna infekcija gornjeg dišnog sustava).

U povijest bolesti treba tražiti poznate alergije i postojanje dijabetesa ili imunokompromitirajučih stanja. Anamneza o lijekovima se treba posebno fokusirati na moguće korištenje dekongestiva.

Fizikalni pregled

Vitalni znakovi se pregledavaju u slučaju groznice.

Pregled se fokusira na nos, grlo i područje iznad sinusa. Lice se pregledava tražeći fokalno crvenilo iznad frontalnih ili maksilarnih sinusa; ova područja se također palpiraju radi utvrđivanja bolnosti. Pregledom nosne sluznice se utvrđuje boja (npr. crvena ili blijeda), boja i priroda iscjetka te (pogotovo kod djece) prisustvo stranog tijela.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći nalazi su od posebne važnosti:

  • Jednostrani iscjedak, pogotovo ako je gnojan ili krvav

  • Bol u licu, osjetljivost ili oboje

Interpretacija nalaza

Simptomi i pregled su često dovoljni da sugeriraju dijagnozu (vidi tablicu Neki uzroci nosne kongestije i rinoreje).

Jednostrani iscjedak neugodna mirisa u djeteta ukazuje na strano tijelo u nosu. Ako se ne uočava strano tijelo, posumnja se na sinuitis ako gnojna rinoreja traje dulje od 10 dana uz opću slabost i kašalj.

Pretrage

Kod akutnih nosnih simptoma u pravilu nisu indicirane pretrage, osim ako se ne sumnja na invazivni sinuitis kod dijabetičara ili imunokompromitiranih bolesnika; takvim pacijentima treba učiniti CT. Ako se sumnja na curenje cerebrospinalne tekućine, uzorak iscjetka se treba testirati na prisutnost beta-2 transferina, koji je visoko specifičan za cerebrospinalnu tekućinu.

Liječenje

Specifična stanja se liječe. Simptomatsko ublažavanje kongestije se može postići lokalnim ili oralnim dekongestivim. Topikalni dekongestivi uključuju oksimetazolin, 2 upuha u svaku nosnicu jednom dnevno 3 dana. Oralni dekongestivi uključuju pseudoefedrin 60 mg dva puta dnevno. Dugotrajnu primjenu treba izbjegavati.

Virusa rinoreja se može liječiti oralnim antihistaminicima (npr. difenhidramin 25 do 50 mg dva puta dnevno) zbog njihovih antikolinergičkih svojstava, koja su nevezana s njihovim svojstvima blokiranja H2 receptora.

Alergijske kongestije i rinoreje mogu biti tretirane s antihistaminicima; u takvim slučajevima, ne-antikolinerigički antihistaminici (npr. feksofenadin 60 mg dva puta dnevno) izazivaju manje nuspojava. Nazalni kortikosteroidi (npr. mometazon 2 upuha u svaku nosnicu dnevno) također mogu pomoći u alergijskim stanjima.

Antihistaminici i dekongestivi se ne preporučuje za djecu < 6 god.

Osnove za starije osobe

Antihistaminici, pogotovo antihistaminici prve generacije, poput difenhidramina, mogu imati sedirajući i antikolinergični učinak i trebaju biti davani u snižavajućim dozama kod starijih. Slično, simpatikomimetici bi trebali biti upotrebljavani u najnižim mogućim dozama koje su još klinički učinkovite.

Ključne poruke

  • Većina nosnih kongestija i rinoreja su uzrokovane infekcijama gornjih dišnih puteva ili alergijama.

  • Strana tijela treba uzeti u obzir kod djece.

  • Povratni efekt kod prekomjernog korištenja topikalnih dekongestiva također treba uzeti u obzir.