Burzitis

Autor: Joseph J. Biundo, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Mia Prebeg, dr. med.

Burzitis je akutna ili kronična upala burze. Uzrok je obično nepoznat, no određenu ulogu igraju ponavljane ili akutne ozljede, infekcije i bolesti taloženja kristala. Simptomi su bol ( osobito pri pokretu ili na pritisak), oteklina i osjetljivost. Dijagnoza je obično klinička; no ponekad je ipak potrebna ultrasonografija za analizu dublje smještenih burza. Za postavljenje dijagnoze infekcije i bolesti taloženja kristala nužna je analiza burzalne tekućine. Liječi se imobilizacijom, NSAR-ima, ponekad injekcijama kortikosteroida te suzbijanjem uzroka.

Burze su sluzne vreće koje smanjuju trenje, npr. tamo gdje tetive ili mišići prelaze preko koštanih izbočina, čime olakšavaju pokrete. Njihova šupljina može komunicirati sa zglobnom čahurom. Burza umanjuje trenje i ubrzava kretnje u zglobu. Neke burze komuniciraju sa zglobom.

Burzitis se može javiti u ramenu (subakromijalni ili subdeltoidni burzitis), osobito u sklopu tendinitisa rotatorne manžete, što je obično primarna pomjena ramena. Povremeno, buzitis uzrokuje upalu u komunicirajućem zglobu.

Etiologija

Buzitis može biti uzrokovan slijedećim:

Idiopatski i traumatski uzroci su daleko najčešći. Akutni se burzitis može javiti nakon neuobičajenog napora i opterećenja, kada ga obično prati izljev. U slučaju prisutnosti infekcije najčešće su zahvaćene burza olekranona i prepatelarna burza.

Kronični burzitis se razvija nakon prethodnih napada ili ponavljajuće traume. Stijenka sluzne vreće je zadebljana s bujanjem sinovije, može doći do stvaranja priraslica, panusa i odlaganja vapnenih depozita..

Simptomi i znakovi

Akutni burzitis uzrokuje bolove, osobito kada je burza stisnuta ili rastegnuta prilikom pokreta. Ako je burza površna ( npr. prepatelarna, olekranonska) često se opaža oteklina, ponekad udružena s drugim znakovima upale( npr. eritemom). Oteklina može biti izraženija od bolova ukoliko se radi o burzitisu olekranona. Burzitisi inducirani kristalima ili bakterijama obično su popraćeni eritemom, tjestastim edemom, bolovima i i toplinom područja iznad burze.

Kronični burzitis može trajati mjesecima i može se često vraćati. Relapsi koji mogu trajati nekoliko dana ili tjednima. Dugotrajno ograničenje pokreta može dovesti do atrofije mišića.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

  • Ultrasonografija ili MRI za duboke burzitise

  • Aspiracija kod sumnje na infekciju, krvarenje (uslijed traume ili primjene antikoagulansa) ili burzitisa uzrokovanog odlaganjem kristala

Oteklina i znakovi upale iznad burze ukazuju na burzitis (kod površnih burzi). Na duboki burzitis treba posumnjati u pacijenata s neobjašnjivim bolovima koji se pogoršavaju pri pokretu, a lokalizacijom odgovaraju burzitisu. Obično se burzitis dijagnosticira klinički. Ultrazvuk ili MRI mogu biti od pomoći u potvrdi dijagnoze kada se radi o dubokim burzama koje nisu lako dostupne inspekciji, palpaciji ili aspiraciji. Ovi testovi se rade da bi se potvrdila dijagnoza na koju se sumnja ili da se isključe druge mogućnosti. Ove tehnike slikovnog prikaza povećavaju točnost identifikacije uključenih struktura.

Ako je oteklina posebno bolna, crvena ili topla, odnosno ako je u pitanju prepatelarna ili olekranonska burza, treba izvršiti punkciju kako bi se isključila infekcija ili odlaganje kristala. U lokalnoj anesteziji, sterilnom tehnikom se izljev evakuira i analizira (brojenje leukocita, bojenje po Gramu, kultura, mikroskopiranje na kristale). Bojenje po Gramu, iako korisno, nije osobito osjetljivo, a broj leukocita u inficiranoj burzi bude niži nego u septičkim zglobovima. Uratni se kristali lako raspoznaju na polariziranom svjetlu, ali se kristali apatita, tipični za vapneni tendinitis, vide tek kao sjajne grudice bez dvolomnosti. Ako burzitis potraje, odnosno pri sumnji na infekciju ili kalcificiranje, treba napraviti rendgensku snimku.

Akutni burzitis treba razlikovati od krvarenja u burzu, koje treba posebno razmotriti u pacijenata koji razviju sliku akutnog burziitisa, a uzimaju varfarin. Krvarenje u burzu izaziva simptome slične akutnom burzitisu jer krv djeluje proupalno. U slučajevima traumatskog burzitisa izljev je obično serosangvinozan. Celulitis također prate znakovi upale, ali bez izljeva u burzu; celulitis iznad burze predstavlja relativnu kontraindikaciju za punkciju, ali se aspiracija ipak mora izvršiti pri izrazitoj sumnji na septički burzitis.

Liječenje

  • Odmor

  • Visoke doze NSAR

  • Liječenje bolesti taloženja kristala ili infekcije

  • Povremeno injekcija kortikosteroida

Za bolesti taloženja kristala vidi liječenje gihta.

Kod infekcija treba započeti s empirijskom antimikrobnom terapijom koja djeluje na S.aureus (vidi liječenje stafilokoknih infekcija) te je potom korigirati ovisno o rezultatu gram bojenja i kulture. Kod infektivnog burzitisa uz antimikrobnu terapiju porebno je učiniti drenažu ili eksciziju.

Akutni neseptički burzitis liječi se mirovanjem ili imobilizacijom uz visoke doze NSAR, ponekad se daju i drugi anlagetici. Kako se bolovi povlače treba poticati voljne pokrete. Za rame su korisne pendularne vježbe.

Ako je peroralna terapija uz mirovanje nedovoljna, potrebna je aspiracija uz intraburzalnu primjenu 0,5 do 1 ml depo- kortikosteroida (npr. triamcinolon acetonid 40 mg / ml). Prije injekcije koritikosteroida može se dati oko 1 ml lokalnog anestetika (npr. 2% lidokaina) pri čemu se koristi ista igla uz zamjenu šprica. Doza i volumen kortikosteroidne injekcije ovisi o veličini burze. U rijetkim slučajevima unutar nekoliko sati nakon injekcije depo- kortikosteroida dolazi do pogoršanja, što je po svoj prilici posljedica sinovitisa izazvanog unesenim kristalima. obično traje To obično traje ≤ 24 h i povlači se na hladne obloge uz analgetike. Oralni kortikosteroidi (npr. prednizon) mogu se koristiti u slučajevima kada primjena lokalne injekcije nije izvediva.

Kronični burzitis se liječi kao i akutni, no tada su mirovanje i imobilizacija pomoću udlaga manje korisne, dok su vježbe opsega pokreta osobito važne. Rijetko je potrebna ekscizija burze.

Ključne poruke

  • Uobičajeni uzroci burzitisa su ozljede i prenaprezanje, ali mogući su i infekcija te bolesti odlaganja kristala.

  • Potrebna je evakuacija izljeva za dijagnozu infekcija i burzitisa uzrokovanog taloženjem kristala ukoliko se radi o olekranonskoj ili prepatelarnoj burzi ili je prisutna toplina, crvenilo, osjetljivost i tjestasti edem.

  • Ukoliko nije prisutna infekcija, liječenje se u većini slučajeva sastoji od poštede, primjene visokih doza NSAR te ponekad primjene kortikosteroidnih injekcija intraburzalno.

Politika privatnosti