Ozljeda bubrega

Autor: Noel A. Armenakas, MD
Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Maja Pin, dr. med.

Bubreg je ozlijeđen u do 10% bolesnika koji su pretrpjeli značajnu traumu abdomena. Sveukupno, oko 65% ozljeda mokraćno-spolnog sustava uključuje bubreg. To je najčešće ozlijeđivani organ mokraćno-spolnog sustava civilnom vanjskom traumom.

Većina bubrežnih ozljeda (85 do 90% slučajeva) rezultat su tupe traume, obično zbog sudara motornih vozila, padova, ili napada. Većina ozljeda su niskog stupnja. Najčešće popratne ozljede su ozljede glave, SŽS-a, prsnog koša, slezene i jetre. Penetrirajuće ozljede obično nastaju upotrebom vatrenog oružja i povezane su s višestrukim intraabdominalnim ozljedama, najčešće prsnog koša, jetre, crijeva i slezene.

Bubrežne ozljede su klasificirane prema težini u 5 stupnjeva (vidi sliku).

Klasifikacija ozljeda bubrega

Bubrežne ozljede su klasificirane prema težini kako slijedi:

  • Stupanj 1: kontuzija, lokalizirani supkapsularni hematom

  • Stupanj 2: laceracija <1 cm u dubinu koja ne zahvaća medulu kao ni kanalni sabirni sustav i/ ili lokalizirani retroperitonealni hematom

  • Stupanj 3: Laceracija >1 cm koja ne zahvaća kanalni sabirni sustav

  • Stupanj 4: laceracija >1 cm koja uključuje kanalni sabirni sustav i / ili oštećenja bubrežnih žila s krvarenjem

  • Rastrgan bubreg i/ili bubrežna arterijska tromboza (nije prikazano) i/ili vaskularna avulzija

Dijagnoza

  • Analiza mokraće i Htc

  • Klinička procjena, uključujući ponavljano određivanje vitalnih funkcija

  • Ako se sumnja na umjerenu ili tešku ozljedu, potrebno je učiniti kontrastni CT s odgođenim slikama (dobivenih približno 10 do 20 minuta nakon početnog ispitivanja)

Na dijagnozu treba posumnjati kod svakog bolesnika u sljedećim situacijama:

  • Penetrirajuće ozljede između sredine prsnog koša i donjeg dijela abdomena

  • Značajne ozljede usporavanja

  • Izravan udarac u bok

Kod takvih pacijenata, hematurija snažno ukazuje na oštećenje bubrega; drugi pokazatelji uključuju sljedeće:

  • Oznake od sigurnosnog pojasa

  • Difuzna osjetljivost trbuha

  • Bočne kontuzije

  • Prijelomi donjih rebara

Bolesnici koji razviju opsežnu hematuriju nakon relativno manje traume mogu imati prethodno nedijagnosticiranu urođenu bubrežnu anomaliju.

Laboratorijske pretrage uključuju određivanje Htc i analizu urina. Od slikovnih pretraga, poželjno je učiniti CT s kontrastom za određivanje stupnja ozljede bubrega i otkrivanje popratnih intraabdominalnih ozljeda i komplikacija, uključujući retroperitonealno krvarenje i istjecanje mokraće. Odgođene slike trebalo bi učiniti da se dobije na vremenu da kontrast dođe do kanalnog sabirnog sustava. Bolesnici s tupom traumom i mikroskopskom hematurijom često imaju manje bubrežne ozljede koje gotovo nikad ne zahtijevaju kirurško zbrinjavanje; dakle, CT je obično nepotreban. CT je indiciran kod tupe traume u navedenim slučajevima:

  • Mehanizam koji uključuje pad sa značajne visine ili sudar motornih vozila velike brzine

  • Opsežna hematurija

  • Mikroskopska hematurija s hipotenzijom (sistolički tlak <90 mm Hg)

  • Klinički znakovi potencijalno ukazuju na teške ozljede bubrega (npr. bočna kontuzija, znakovi od sigurnosnog pojasa, prijelom donjih rebara ili prijelom poprečnih nastavaka kralježaka)

Savjeti i zamke

  • Većina pacijenata sa samo mikroskopskom hematurijom nakon tupe traume ne zahtijevaju slikovne pretrage za dijagnozu bubrežne ozljede.

  • Stupanj hematurije ne mora korelirati s opsegom ozljede.

Kod penetrirajuće ozljede, CT treba učiniti kod svakog bolesnika s mikroskopskom ili opsežnom hematurijom. Za otkrivanje dugotrajnog ili odgođenog krvarenja indicirana je angiografija, koja se može kombinirati sa selektivnom arterijskom embolizacijom.

Pedijatrijske ozljede bubrega procjenjuju se na sličan način, osim da sva djeca s tupom traumom koja u analizi urina imaju <50 crvenih krvnih stanica po vidnom polju velikog uvećanja zahtijevaju slikovne pretrage. Budući da djeca održavaju viši vaskularni tonus od odraslih i održavaju krvni tlak unatoč velikom gubitku krvi, hipotenzija je nespecifičan znak velike ozljede bubrega.

Liječenje

  • Strogo mirovanje uz pomno praćenje vitalnih znakova

  • Kirurško zbrinjavanje ili angiografska intervencija za neke tupe i većinu penetrantnih ozljeda

Većina tupih ozljeda bubrega, uključujući gotovo sve blage i mnoge ozljede teškog stupnja se ne moraju aktivno liječiti. Aktivno liječenje može biti operacija ili, kada je to potrebno, postavljanje stenta ili angiografska intervencija (npr. selektivna embolizacija za određene bubrežne vaskularne ozljede). Bolesnici moraju strogo mirovati u krevetu sve dok se opsežna hematurija ne razriješi. Liječenje je potrebno za pacijente sa sljedećim:

  • Dugotrajna krvarenja (tj. dovoljno duga da zahtijevaju ponavljana liječenja hipovolemije)

  • Perinefritičkii hematom s tendencijom širenja

  • Avulzija bubrežne peteljke ili druge značajne bubrežne vaskularne ozljede

Kod penetrirajuće ozljede obično je potrebna kirurška eksploracija, premda je u bolesnika kod kojih je CT–om točno određen stupanj ozljede, sa stabilnim krvnim tlakom i bez popratnih intraabdominalnih ozljeda koje treba kirurški zbrinjavati, prikladan ekspektativni stav.

Ključne točke

  • Većina mokraćno-spolnih ozljeda uključuje bubreg, većina nastaje tupim mehanizmima, i većina je niskog stupnja.

  • Započeti analizom urina i Htc.

  • Učiniti CT s kontrastom kod sumnje na umjerenu ili tešku ozljedu (npr. zbog mehanizma nastanka ili nalaza koji upućuju na teške ozljede, kod opsežne hematurije, hipotenzije).

  • Razmisliti o operaciji ili angiografskoj intervenciji za dugotrajna krvarenja, ekspanzivan perinefrotski hematom, avulziju bubrežne peteljke i značajne bubrežne vaskularne ozljede.

Politika privatnosti