Poremećaji prouzročeni psihoaktivnim tvarima

Autor: Thomas Kosten, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Karlica Hana, dr. med.

Poremećaji prouzročeni psihoaktivnim tvarima su vrsta poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari koji uključuju patološki obrazac ponašanja u kojem pacijenti i dalje koriste tvar unatoč pojavi značajnih problema vezanih za njegovu uporabu. Fiziološke manifestacije, npr. promjene u neuralnim mrežama, mogu biti dio poremećaja.

Korištene tvari najčešće spadaju u 10 grupa psihoaktivnih tvari koje obično uzrokuju Poremećaje vezane uz psihoaktivne tvari. Sve te tvari izravno aktiviraju sustav nagrade u mozgu i stvaraju osjećaj zadovoljstva i ugode. Aktivacija tog sustava može biti toliko intenzivna da pacijenti žude za istom te zanemaruju normalne svakodnevne aktivnosti kako bi nabavili i konzumirali tvar.

Zajednički termini "ovisnost", "zloupotreba" i "adikcija" često se odnose na zlouporabu psihoaktivnih tvari, ali ovi pojmovi su previše široko i različito definirani da bi sustavno dijagnosticiranje imalo dovoljno korisiti od njih. Poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima je više sveobuhvatan pojam i ima manje negativnih konotacija.

Rekreacijsko i nedopušteno korištenje psihoaktivnih tvari

Konzumacija ilegalih tvari, iako problematična, jer je ilegalna, ne uključuje uvijek poremećaje prouzročene psihoaktivnim tvarima. S druge strane, legalne tvari, poput alkohola i lijekova na recept (i kanabis u sve većem broju država), mogu biti uključene u Poremećaje prouzročene psihoaktivnim tvarima. Problemi uzrokovani upotrebom propisanih lijekova i ilegalnih psihoaktivnih tvari prolaze kroz sve slojeve svih socioekonomskih skupina.

Rekreativno korištenje psihoaktivih tvari obično nije sankcionirano od strane društva, nije novi fenomen te postoji u nekom obliku već stoljećima. Djeca i adolescenti uzimaju psihoaktivne tvari iz različitih razloga:

  • Kako bi promijenili ili poboljšali raspoloženje

  • U sklopu vjerskih obreda

  • U svrhu duhovnog prosvjetljenja

  • Kako bi poboljšali specifične funkcije i performanse

Psihoaktivne tvari obično uzimaju povremeno, u relativno malim dozama, što spriječava klinički signifikantnu toksičnost i razvoj tolerancije te tjelesne ovisnosti. Mnoge psihoaktivne tvari (npr. sirovi opijum, alkohol, marihuana, kofein, halucinogene gljive, koka list) su prirodnog porijekla (tj. bliski derivati biljnog podrijetla); oni sadrže mješavinu relativno niskih koncentracija psihoaktivnih spojeva i nisu izolati psihoaktivnih spojeva, koji su mnogo potentniji.

Etiologija

Ljudi sa poremećajima prouzročenim psihoaktivnim tvarima obično krenu s eksperimentiranjem, zatim s povremenom upotrebom, a kasnije s intezivnim korištenjem te razvijaju gore navedni poremećaj. Patogeneza je složena i još uvijek tek djelomično razjašnjena. Jednostavno rečeno, ishod primjene psihoaktivne tvari ovisi o međudjelovanju između tvari, korisnika i okruženja.

Lijek

Tvari raspoređene u 10 grupacija razlikuju se po tome koliko je vjerojatno da izazovu poremećaje prouzročene psihoaktivnim tvarima. Ta vjerojatnost se naziva adikcijski potencijal (potencijal razvoja ovisnosti). Adikcijski potencijal ovisi o više čimbenika, uključujući

  • Način primjene

  • Stopa i brzina u kojoj lijek prelazi krvno-moždanu barijeru i stimulira put nagrade

  • Vrijeme pojave učinka

  • Sposobnost da se izazove tolerancije i / ili simptomi sustezanja

Osim toga, tvari koje su legalne i / ili lako dostupne (npr, alkohol, duhan) imaju veću vjerojatnost da će se koristiti na početku i na taj način su značajni čimbenici rizika u razvoju poremećaja. Nadalje, kako se percepcija rizika korištenja pojedine od navedenih tvari smanjuje, postoji mogućnost sve učestalijeg eksperimentiranja i / ili rekreativnog korištenja psihoaktivnih tvari što povećava izloženost zloupotrebi. Oscilacije u percepciji rizika su pod utjecajem mnogih čimbenika, uključujući medicinske nalaze i psihički inducirane sekvele upotrebe psihoaktivnih tvari i socijalnih ishoda upotrebe.

Tijekom liječenja medicinskih bolesti ili nakon kirurških ili stomatoloških postupaka, pacijentima se rutinski propisuju opioidi. Znatan dio tih lijekova ostanu neiskorišeni, što predstavlja značajan rizik za djecu, adolescente i odrasle koji ih svjesno ili nesvjesno koriste u nemedicinske svrhe. Kao odgovor, radi se na naglasku potrebe za

  • Propisivanja opioidnih lijekova u manjim količinama koje su prikladnije vjerojatnom trajanju i težini boli

  • Promicanje sigurnog skladištenja i odlaganja preostalih lijekova

  • Širenje programa koji omogućuju povrat neiskorištenih propisanih lijekova

Korisnik

Predisponirajući faktori u korisnika uključuju sljedeće:

  • Fizičke karakteristike

  • Osobne karakteristike

  • Okolnosti i već postojeći poremećaji

Fizičke karakteristike vjerojatno uključuju genetske čimbenike. Međutim, iako znanstvenici već dugo pokušavaju identificirati specifične čimbenike, do sada su pronašli samo nekoliko biokemijskih ili metaboličkih razlika između ljudi koji razvijaju i ne razvijaju Poremećaje prouzročene psihoaktivnim tvarima.

Karakteristike osobnosti nisu jasno snažan faktor iako ljudi s niskim razinama samokontrole (impulzivnost) ili visokim razinama preuzimanja rizika i znatiželje mogu imati povećani rizik od razvoja Poremećaja prouzročenim psihoaktivnim tvarima. Međutim, koncept "ovisne osobnosti" koja je varijantno opisana od strane bihevioralnih znanstvenika ima malo znanstvenih dokaza za potkrijepu.

Neke okolnosti i postojeći poremećaji povećaju rizik. Na primjer, ljudi koji su tužni, emocionalno rastreseni ili društveno otuđeni upotrebom psihoaktivnih tvari privremeno si olakšavaju; to može dovesti do povećane upotrebe i ponekad do Poremećaja prouzročenih psihoaktivnim tvarima. Pacijenti s drugim, naizgled nepovezanim psihijatrijskim poremećajima imaju povećan rizik od razvoja Poremećaja prouzročenih psihoaktivnim tvarima. Pacijenti s kroničnom boli (primjerice bol u leđima, bol zbog bolest srpastih stanica, neuropatska bol, fibromialgija) često zahtijevaju opioidne lijekove za olakšanje simptoma; mnogi kasnije razviju poremećaj uporabe. Međutim, u mnogim od tih bolesnika, neopioidni lijekovi i drugi tretmani adekvatno mogu smanjiti bol i patnju.

Savjeti i zamke

  • Koncept "ovisne osobnosti" koja je varijantno opisana od strane bihevioralnih znanstvenika ima malo znanstvenih dokaza za potkrijepu.

Okolnosti

Kulturni i društveni faktori su vrlo važni u početku konzumacije i perzistiranju (ili u nastanku recidiva) uporabe psihoaktivnih tvari. Promatranje članova obitelji (primjerice roditelja, starije braće i sestara) te vršnjaka kako konzumiraju psihoaktivne tvari povećava se rizik uzimanja kod pojedinca. Vršnjački utjecaj je posebno snažan među adolescentima ( vidi: Upotreba droge i drugih opojnih tvari u adolescenata ). Ljudi koji pokušavaju prestati upotrebljavati psihoaktivne tvari smatraju da je mnogo teže prestati ukoliko su okruženi drugim ljudima koji koriste tu tvar.

Liječnici mogu nehotice utjecati na štetnu uporabu psihoaktivnih lijekova, propisujući ih pretjerano i velikodušno pacijentima u svrhu olakšavalja tegoba ili mogu popustiti manipulativnim pacijentima. Mnogi socijalni čimbenici, uključujući i masovne medije, doprinose iluzornom očekivanju pacijenata da bi se lijekovima trebao riješavati svaki problem ili neugoda.

Dijagnoza

  • Posebni kriteriji

Dijagnoza Poremećaja prouzročenih psihoaktivnim tvarima temelji se na prepoznavanju patološkog obrasca ponašanja u kojem pacijenti i dalje koriste tvar unatoč proživljavnju značajnih problema vezanih za njegovu uporabu. Postoji 11 kriterija podijeljenih u četiri kategorije.

Smanjena kontrola nad korištenjem

  • Osoba uzima tvari u većim količinama ili duže vrijeme nego što je prvobitno planirano

  • Osoba želi zaustaviti ili smanjiti korištenje tvari

  • Osoba troši mnogo vremena u pronalaženju, korištenju ili oporavku od posljedica konzumiranja tvari

  • Osoba ima veliku želju (žudnja) za korištenje tvar

Socijalno oštećenje

  • Osoba ne uspijeva ispuniti važne obaveze na poslu, u školi ili kod kuće

  • Osoba nastavlja koristiti tvar, unatoč što to dovodi do (ili povećava) društvenih i međuljudskih problema

  • Osoba prekida ili reducira važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe tvari

Rizična uporaba

  • Osoba koristi tvar u situacijama opasnima po zdravlje (npr. prilikom vožnje ili u opasnim društvenim okolnostima)

  • Osoba dalje koristi tvar iako zna da time pogoršava postojeći medicinski ili psihički problem

Farmakološki simptomi*

  • Tolerancija: Osoba ima potrebu postupno povećati dozu tvari kako bi postigla željeni učinak intoksikacije ili željeni učinak efektivne doze s vremenom se smanjuje

  • Sustezanje: nepovoljne fizičke posljedice nastaju kada se tvar prestane uzimati ili kada je djelovanje suzbijeno specifičnim antagonistom

* Imajte na umu da neki lijekovi, osobito opijati, sedativi / hipnotici, stimulansi, mogu dovesti do tolerancije i / ili simptoma sustezanja čak i kada se uzimaju kako je propisano za legitimne medicinske indikacije u relativno kratkom razdoblju (<1 tjedan za opioide). Simptomi sustezanja koji se razvijaju u takvom slučaju ne uzimaju se kao kriteriji za postavljanje dijagnoze Poremećaj uporabe psihoaktivnih tvari.

Ljudi koji imaju ≥ 2 tih kriterija u roku od 12 mjeseci smatra se da imaju poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima. Ozbiljnost poremećaja određuje se brojem simptoma:

  • Blagi: 2 do 3 kriterija

  • Umjereni: 4 do 5 kriterija

  • Teški: ≥ 6 kriteriji

Liječenje

  • Varira ovisi o tvarima i okolnostima

Liječenje poremećaja prouzročenih psihoaktivnim tvarima je zahtjevno i uključuje jedno ili više od sljedećih postupaka: akutnu detoksikaciju, sprječavanje i liječenje sindroma sustezanja, prestanak (ili rijetko, smanjenje) korištenja, održavanje apstinencije. Različite faze liječenja mogu se moduliratni i pojačati savjetovanjem i/ili podrškom. Posebne mjere i pitanja se razmatraju u okviru posebnog materijala i drugdje u The Manual, uključujući Poremećaje vezane uz alkohol i Poremećaje vezane uz opioide.

S porastom broja dokaza i povećanjem razumijevanja bioloških procesa u podlozi kompulzivnog uzimanja psihoaktivnih tvari, poremećaji vezani uz psihoaktivne tvari postaju čvrsto uspostavljeni kao medicinska bolest. Kao takve, ove bolesti su podvrgnute različitim oblicima liječenja, uključujući i grupe za potporu (Anonimni alkoholičari i program Dvanaest korak); psihoterapiju (npr terapija poboljšanja motivacije, kognitivno-bihevioralna terapija, terapija prevencije recidiva); te lijekovima, od terapije agonistima ili susptitucijske terapije (npr nikotina nadomjesna terapija za uporabu duhana poremećaj, metadon i buprenorfin za poremećaj uporabe opioida) do novih pristupa koji su trenutno u fazi istraživanja. Fokus na točno prepoznavanje problematike pacijenata u Poremećajima prouzročenih psihoaktivnim tvarima i upućivanja na adekvatno specijalizirano liječenje će uvelike pomoći u smanjenju individualnih posljedica, kao i pozitivno utjecati na društvo.

Ključne točke

  • Poremećaji uporabe psihoaktinvih tvari uključuju patološki obrazac ponašanja u kojem pacijenti i dalje koriste tvar unatoč proživljavanju značajnih problema vezanih za uporabu te tvari.

  • Manifestacije uključuju narušenu kontrolu nad uporabom, socijalno oštećenje, rizično korištenje i farmakološke simptome

  • Izrazi "ovisnost", "zlouporaba" i "adikcija" su nejasne i imaju niz negativističnih konotacija; bolje je govoriti o korištenju psihoaktivnih tvari i usredotočiti se na specifične manifestacije i njihovu ozbiljnost.

  • Posljedice i liječenje poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari uvelike variraju ovisno o tvari.

Više informacija

    • Al-Anon Family GroupsAl-Anon Family Groups

    • Alcoholics AnonymousAlcoholics Anonymous

    • National Institute on Drug AbuseNational Institute on Drug Abuse

    • Substance Abuse and Mental Health Services AdministrationSubstance Abuse and Mental Health Services Administration

Politika privatnosti