Ova zglobna bol nastaje zbog tkivnih promjena kod poremećene biomehanike stopala. Manifestira se osjetljivošću i bolnosti pri hodu. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, iako je potrebno dijagnostičkom obradom isključiti infekciju ili sistemne upalno-reumatske bolesti (npr. reumatoidni artritis). Liječi se primjenom ortopedskih pomagala, ponekad lokalnim instilacijama glukokortikosteroida/anestetika te rijetko kirurški.
(Vidi također Pregled bolesti stopala i gležnja.)
Bolnost metatarzofalangalnih zglobova čest je uzrok metatarzalgije te je uglavnom posljedica nekongruentnosti zglobnih površina sa promjenama biomehanike stopala te posljedičnom subluksacijom, uklještenjem zglobne čahure i razaranjem zglobne hrskavice (osteoartritis). Nekongruentnost zglobnih površina može uzrokovati sinovijalni sraz uz klinički evidentnu hipertermiju i oteklinu (osteoartrotski sinovitis).
2. metatarzofalangalni zgl je najčešće zahvaćen zglob. Poremećaji vezani za klinastu i 1. metatarzalnu kost posljedica su izrazite pronacije i everzije stopala što može dovesti do kapsulitisa ili nastanka čekićastog prsta Prekomjerna aktivnost prednjih mišića stopala kod bolesnika sa deformacijama stopala pes cavus ili pes escavatus može biti uzrokom subluksacija zglobova dorzalne strane stopala uz retrakciju prstiju, izražen submetatarzalni pritisak i bolnost.
Subluksacija metatarzofalangealnog zgloba može se pojaviti i kod sistemnih upalno-reumatskih bolesti, posebno kod reumatoidnog artritisa. Bolnost metatarzofalangealnih zglobova uz osjećaj zakočenosti u jutarnjim satima može biti značajan rani znak reumatoidnog artritisa. Upalni sinovitis i atrofija interosealne muskulature kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom može uzrokovati subluksaciju metatarzofalangalnih zglobova i rezultirati nastankom deformacije čekićastog prsta. Zbog toga se metatarzalni masni jastučići, koji inače amortiziraju pritisak metatarzalnih kostiju na interdigitalne živce prilikom hodu, povlače prema distalno te se pojavljuje interdigitalna neuralgija ili Mortonov neurinom. Kompenzatorno se mogu razviti žuljevi i burze. Istodobna prisutnost reumatoidnih čvorića ispod ili blizu plantarnog dijela glavica metatarzalnih kostiju mogu povećati bolnost.
Bolnost metatarzofalanegealnih zglobova može također biti posljedica hallux limitus deformacije, čime se ograničava aktivni i pasivni opseg pokreta 1. metatarzofalangealnog zgloba. Bolesnici obično imaju stopala pronacije poremećaja koji rezultiraju povišenjem 1. zraka s snižavanje medijalnog uzdužnog svoda tijekom weight bearing. Kada se proksimalna falanga palca stopala ne može ekstendirati obzirom na glavicu 1. metatarzalne kosti može nastati suženje zgloba sa posljedičnim razvojem osteoartritisa uz redukciju opsega pokreta i pojavu bolnosti. Drugi uzrok bolnosti 1. metatarzofalangalnog zgloba uz redukciju opsega pokreta jest direktna trauma sa stenozom tetive m. kratkog fleksora palca stopala, koji obično nastaje kod sindroma tarzalnog kanala. Kod kronične bolnosti zglobovi postaju slabije pokretni uz posljedični razvoj osteoartritisa (hallux rigidus).
Akutni artritis može biti posljedica sistemskih upalno-reumatskih bolesti kao npr. urični artritis, reumatoidni artritis, i upalne seronegativne spondiloartropatije.
Simptomi i znakovi
Javljaju se bolovi pri hodanju. Palpacijom i pasivnim pokretima dokazuje se osjetljivost zglobova s dorzalne i plantarne strane. Kod osteoartritičkog sinovitisa dolazi do hiperemije i otekline zgloba. Izrazita hiperemija, oteklina i crvenilo idu u prilog sistemnih upalno-reumatskih bolesti ili infekcije.
Dijagnoza
Bolnost metatarzofalangealnih zglobova se obično vrlo jednostavno razlikuje od interdigitalne neuralgije ili neurinoma jer nema osjećaja žarenja, trnjenja, mravinjanja te bolnosti između kostiju.
Monoartikularnu hipertermiju, crvenilo i oteklinu treba smatrati infekcijom dok se ne dokaže suprotno, iako je veća vjerojatnost za dokaz uričnog artritisa. Dok je kod poliartikularne manifestacije simptoma potrebno učiniti dijagnostičku obradu (SE, CRP, RF, anti-CCP) za sistemne upalno-reumatske bolesti (urični artritis, reumatoidni artritis, virusni artritis, eneteropatski artritis).
Liječenje
Ortopedska pomagala smanjuju pritisak neupaljenih zglobova te korigiraju pretjeranu subtalarnu everziju i previsoke lukove stopala.
Ako se konzervativno liječenje pokaže neučinkovitim, dolazi u obzir kirurško. U slučaju sinovitisa zgloba korisna je lokalna instilacija glukokortikosteroida/anestetika.
Ključne poruke
-
Bolnost metatarzofalangalnog zgloba najčešće je posljedica nekongruentnosti zglobnih površina, što uzrokuje sinovijalni sraz sa posljedičnom hipertermijom i oteklinom zgloba, ali može biti i početna manifestacija reumatoidnog artritisa.
-
Javlja se palpatorna osjetljivost zglobova sa dorzalne i plantarne strane, obično sa minimalnim znakovima akutne upale.
-
Bolnost metatarzofalangealnih zglobova dijagnosticira se jednostavno radi odsudstva osjećaja žarenja, trnjenja, mravinjanja te bolnosti između kostiju, što ukazuje na interdigitanu neuralgiju.
-
Korekcija biomehanike stopala izvodi se primjenom adekvatnih ortopedskih pomagala.