Sindrom karpalnog tunela je kompresija medijanog živca dok prolazi kroz karpalni tunel u ručnom zglobu. Simptomi uključuju bol i poremećaj osjeta u distribuciji živaca medijanusa. Na dijagnozu upućuju simptomi i znakovi, a potvrđuje se mjerenjem brzine živčane provodljivosti. Liječenje se sastoji iz ergonomskih preinaka, analgezije, imobilizacije, a ponekad injiciranja kortikosteroida pa i kirurškog zahvata.
(Vidi također Pregled i procjena poremećaja šake.)
Sindrom karpalnog tunela je vrlo čest i većinom se javlja u žena između 30. i 50. godine. Čimbenici rizika su reumatoidni artritis ili neki drugi artritisi zapešća (ponekad je to prva manifestacija), diabetes mellitus, hipotireoidizam, akromegalija, primarna amiloidoza ili amiloidoza u sklopu dijalize, kardijalna amiloidoza te edem karpalnog tunela u trudnoći. U rijetkim slučajevima, pojavi pridonose aktivnosti ili poslovi koji traže ponavljane fleksije i ekstenzije šake. Mnogi slučajevi su idiopatski.
karpalni tunel
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sindroma karpalnog tunela
Simptomi sindroma karpalnog tunela su bol u šaci i zapešću s utrnulošću i mravinjanjem, koja se klasično širi duž distribucije medijanog živca (palmarna strana palca, kažiprsta i srednjeg prsta i radijalna polovica prstenjaka), ali može zahvatiti cijelu šaku. Bolesnik se tipično probudi usred noći zbog dubokih ili oštrih bolova praćenih mravinjanjem i utrnulošću pa trese rukom da bi smanjio bolove i povratio osjet. Kasnije zna doći do atrofije tenara i slabosti opozicije i abdukcije palca.
Dijagnoza
Dijagnoza sindroma karpalnog tunela
Na dijagnozu upućuje Tinelov znak, kojim se parestezije medijanusa izazivaju perkusijom volarne strane zapešća na mjestu gdje živac prolazi kroz karpalni tunel. Distribucija trnjenja tijekom fleksije ručnog zgloba(Phalen znak) ili s direktnim pritiskom na živac na ručnom zglobu u neutralnom položaju (test kompresije medijanog žicva) također je značajan klinički test. Test kompresije medijanog živaca je pozitivan ako se simptomi razviju unutar 30 sekundi. Skala simptoma sindroma karpalnog tunela sa šest stavki (CTS-6) dijagnostička je pomoć koja koristi 6 kliničkih kriterija. Rezultat ≥ 12 korelira s velikom vjerojatnošću sindroma karpalnog tunela.
Ipak, kliničko razlikovanje od drugih oblika periferne neuropatije ponekad nije lako.
Ako su simptomi teški, a dijagnoza nesigurna, provodi se ispitivanje provodljivosti medijanusa na zahvaćenoj ruci kako bi se isključile druge proksimalne neuropatije.
Liječenje
Liječenje sindroma karpalnog tunela
-
imobilizacija udlagom
-
Liječenje ishodišnih poremećaja
-
Ponekad lokalna instilacija glukokortikosteroida i/ili anestetika
-
Ponekad kirurška dekompresija
Olakšanje se postiže promjenom položaja tipkovnice računala i sličnim ergonomskim intervencijama. Inače, sindrom karpalnog tunela liječi se nošenjem lagane neutralne udlage za imobilizaciju zapešća ([XRef]), naročito noću i blagim analgeticima (npr. paracetamol, NSAR).
Liječenje temeljnog poremećaja (npr., dijabetesa, reumatoidnog artritisa, hipotireoidizma) može pomoći u ublažavanju simptoma.
Ako te mjere nisu dovoljne za kontrolu simptoma, u karpalni tunel, ulnarno uz tetivu m. palmaris longus i proksimalno od distalnog nabora zapešća, injicira se kombinacija kortikosteroida i anestetika (npr. 1,5 ml deksametazona od 4 mg/ml zajedno sa 1,5 ml 1% lidokaina). Ovo je češće učinkovito za blaži sindrom ili sindrom karpalnog tunela povezanog s trudnoćom.
Ako nesnosni simptomi traju i dalje ili se vraćaju, odnosno ako slabost šake i atrofija tenara napreduju, karpalni se tunel kirurški dekomprimira otvorenom ili endoskopskom tehnikom.
Neutralna udlaga za zapešće.
Ključne poruke
-
Iako sindrom karpalnog tunela ima mnogo faktora rizika, u većini slučajeva je idiopatski.
-
Tipični simptomi uključuju bol u šaci i zapešću s utrnulošću koja se širi po palmarnoj strani palca, kažiprsta, srednjeg prsta i radijalne polovice prstenjaka
-
Simptomi se izazivaju sa fleksijom ručnog zgloba ili pritiskom preko medijanog živca te tako pružaju korisne dijagnostičke tragove.
-
Liječite prvo s ergonomskim korekcijama, a zatim pokušajte s imobilizacijskim udlagama i analgeticima, kortikosteroidnim injekcijama, a za slabost, gubitak mišićne mase i / ili kod teških simptoma, kirurškom dekompresijom.