Spinalne mišićne atrofije obuhvaćaju nekoliko tipova nasljednih bolesti koje se očituju gubitkom skeletne muskulature zbog progresivne degeneracije stanica prednjeg roga u kralježničnoj i motornih jezgara u moždanom deblu. Znakovi se javljaju u dojenačkoj dobi ili djetinjstvu. Razlikuju se po specifičnom tipu i mogu uključivati hipotoniju; hiporefleksiju; otežano sisanje, gutanje i disanje; usporen razvojni tijek; i u težim slučajevima, vrlo ranu smrt. Dijagnoza se postavlja genetskim testiranjem. Terapija je potporna.
Spinalne mišićne atrofije nastaju zbog autosomno recesivnih mutacija jednog genskog lokusa na kratkom kraku 5. kromosoma, što uzrokuje homozigotnu deleciju. Mogu zahvaćati SŽC i stoga nisu isključivo poremećaji perifernog živčanog sustava.
Prepoznatljiva su 4 glavna tipa bolesti.
Tip I spinalne mišićne atrofije (Werdnig-Hoffmannova bolest) je već prisutna in utero i postaje simptomatska u dobi od mjeseci. . Zahvaćena novorođenčad ima hipotoniju (koja je vidljiva već po rođenju), hiporefleksiju, fascikulacije jezika i značajne poteškoće prilikom sisanja, gutanja, a naposljetku i disanja. Zbog respiratorne insuficijencije 95% djece umire u 1. godini života, a sva do 4. godine.
U tipu II (intermedijarni) spinalne mišićne atrofije, simptomi se obično manifestiraju između 3. i 15. mjeseca života; < 25% oboljele djece nauči sjediti, ali ne i hodati ili puzati. Djeca imaju mlohavu mišićnu slabost i fascikulacije koje je teško primijetiti u male djece. Duboki tetivni refleksi su odsutni. Može se javiti i disfagija. Većina djece je vezana uz invalidska kolica u dobi od 2 do 3 godine života. Zbog respiratornih komplikacija, bolest je često fatalna u ranoj životnoj dobi. Međutim, napredovanje bolesti može spontano prestati, ali zaostaje trajna, neprogresivna slabost uz veliki rizik za razvoj skolioze i njezinih komplikacija.
Tip III spinalne mišićne atrofije (Wohlfart-Kugelberg-Welanderova bolest) se uglavnom javlja između usually manifests between age 15. mjeseca i 19. godine života. Znakovi su slični onima u tipu I, ali bolest sporije napreduje, a životni vijek je dulji; neki pacijenti imaju normalan životni vijek. Neki obiteljski slučajevi su posljedica deficita specifičnih enzima (npr. manjak heksozaminidaze). Simetrična slabost i propadanje mišića progrediraju od proksimalno prema ditalno i najprimjetniji su na nogama, najprije zahvaća kvadricepse i fleksore kuka. Kasnije zahvaća i ruke. Očekivano trajanje života ovisi o razvoju respiratornih komplikacija.
Tip IV spinalne mišićne atrofije može biti recesivan, dominantan, X vezan, sa početkom u odrasloj dobi (30 do 60 godina) i sa sporom progresijom mišićne slabosti i propadanja najprije u proksimalnim mišićima. Razlikovanje ovog poremećaja od amiotrofične lateralne skleroze koja zahvaća predominantno donji motoneuron može biti zahtjevno.
Dijagnoza
Na dijagnozu spinalne mišićne atrofije je potrebno posumnjati kod pacijenata sa neobjašnjivim gubitkom mišićne mase i mlohavom slabosti, osobito kod dojenčadi i djece.
Potrebno je učiniti elektromiografiju (EMG) i ispitivanje provodljivosti živaca; potrebno je uključiti i mišiće inervirane od strane kranijalnih živaca. Provodljivost živaca je uredna, ali su mišići koji su klinički obično nezahvaćeni, denervirani.
Definitivna dijagnoza se postavlja genetskim testiranjem koje otkriva uzročnu mutaciju u oko 95% pacijenata.
Ponekad se može učiniti biopsija mišića u svrhu isključenja lječivih ili fatalnih uzroka. Serumski enzimi (npr. CK, aldolaza) mogu biti nešto povišeni.
Amniocenteza je često korisna u dijagnozi, ukoliko je obiteljska anamneza pozitivna.
Liječenje
Ne postoji izlječenje Liječenje je uglavnom potporno.
Fizikalna terapija i proteze pomažu bolesnicima sa statičkom i sporo progresivnom bolešću sprječavanjem skolioze i kontraktura. Fizikalna i radna terapija mogu poboljšati neovisnost djece te omogućiti da brinu sama o sebi, da se samostalno hrane, piši ili koriste računalo.
Nusinersen je novi antisense oligonukleotid koji modulira RNA i reže preživljavajući motorni neuron (SMN2) gen; ovaj lijek može neznatno poboljšati motoričku funkciju i odgoditi invaliditet i smrt.
Ključne točke
-
Ako dojenčad i djeca imaju neobjašnjivi gubitak mišićne mase i mlohavu slabost, potrebno je učiniti obradu na spinalne mišićne atrofije.
-
EMG pokazuje denervaciju mišića.
-
Potebno je koristiti genetsko testiranje kako bi potvrdila spinalna mišićna atrofija i odredio tip.
-
Nužno je uputiti pacijente fizikalnim i radnim terapeutima, koji će im pomoći da funkcioniraju samostalnije.
-
Nusinersen, novi lijek, može neznatno poboljšati motoričku funkciju i odgoditi invaliditet i smrt.