Etiologija

Saznanja o uzrocima ovisnog poremećaja ličnosti su ograničena. Smatra se da kulturalni faktori, negativna rana iskustva i biološka ranjivost povezana s anksioznosti pridonose razvoju ovisnog poremećaja ličnosti. Obiteljske osobine kao što su submisivnost, nesigurnost i skromno ponašanje mogu također doprinijeti.

Simptomi i znakovi

Bolesnici s ovisnim poremećajem ličnosti misle da se ne mogu brinuti o sebi. Koriste submisivnost kako bi pokušali pridobiti druge ljude da se brine o njima.

Pacijenti s ovim poremećajem obično traže mnogo potvrđivanja i savjeta prilikom donošenja uobičajenih odluka. Često puštaju druge, najčešće jednu osobu da preuzima odgovornost za mnoge aspekte njihovog života. Na primjer, mogu ovisiti o svojim supružnicima da im oni kažu što će obući, kakav će posao tražiti i s kim će se družiti.

Ovi bolesnici smatraju sebe inferiornijima i imaju tendenciju umanjivati vlastite sposobnosti; uzimaju bilo kakvu kritiku ili neodobravanje kao dokaz svoje nesposobnosti što dodatno potkopava njihovo samopouzdanje.

Teško izražavaju neslaganje s drugima jer se boje gubitka podrške ili odobravanja. Mogu pristati na nešto što znaju da je krivo, radije nego da riskiraju gubitak pomoći drugih. Čak i kad je ljutnja opravdana, ne ljute se na prijatelje i suradnike zbog straha od gubitka potpore.

Budući da su ovi bolesnici sigurni da ne mogu ništa učiniti sami, imaju poteškoća sa započinjanjem novog zadatka i samostalnim radom i izbjegavaju obveze koje od njih zahtijevaju preuzimanje odgovornosti. Predstavljaju se nesposobnima te imaju potrebu za stalnom pomoći i potvrđivanjem. Kad se uvjere da ih kompetentna osoba nadzire i odobrava, ovi pacijenti uspjevaju adekvatno funkcionirati. Međutim, ne žele izgledati previše sposobni da ih se ne napusti. Kao rezultat toga, njihova karijera može trpjeti. Njihova ovisnost se učvršćuje jer nemaju tendenciju učenja vještina potrebnih za samostalni život.

Ovi bolesnici su spremni na različite kompromise kako bi dobili skrb i podršku (npr. obavljaju neugodne zadatke, pristaju na nerazumne zahtjeve, podnose fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje). Kad su sami osjećaju se ekstremno neugodno ili uplašeno zbog straha da se ne mogu brinuti o sebi.

Pacijenti s ovisnim poremećajem ličnosti komuniciraju sa samo nekoliko ljudi o kojima ovise. Kad blizak odnos završava, bolesnici s ovim poremećajem odmah pokušavaju pronaći zamjenu. Zbog svoje očajničke potrebe da se o njima brine, ne biraju previše.

Ovi bolesnici se boje napuštanja od strane osoba o kojima ovise, čak i kada nema razloga za to.

Dijagnoza

• Dijagnoza se postavlja pomoću kriterija objavljenima u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders), peto izdanje (DSM–5).

Za dijagnozu ovisnog poremećaja ličnosti, pacijenti moraju imati

• trajnu, prekomjernu potrebu da se netko o njima skrbi, što rezultira submisivnošću i prianjanjem

Ova trajna potreba manifestira se s prisutnošću ≥ 5 od sljedećeg:

• Teškoće u donošenju svakodnevnih odluka bez prekomjerne količine savjeta i ohrabrivanja od strane drugih ljudi

• Potreba da je netko drugi odgovoran za najvažnije aspekte njihovog života

• Poteškoće u izražavanju neslaganja s drugima jer se boje gubitka podrške ili odobravanja

• Poteškoće u samostalnom započinjanju projekata jer nisu sigurni u svoje prosudbe i / ili sposobnosti (ne zato što im nedostaje motivacije ili energije)

• Spremnost odlaska na velike udaljenosti (npr. na neugodne zadatke) kako bi dobili podršku drugih

• Osjećaj nelagode ili bespomoćnosti kad su sami jer se boje da ne mogu ništa sami riješiti

• Hitna potreba uspostavljanja nove veze s nekim tko će pružati skrb i potporu kada blizak odnos završava

• Nerealna zaokupljenost strahovima da će biti ostavljeni da se brinu sami o sebi

Također, simptomi moraju imati svoj početak do rane odrasle dobi.

Liječenje

• kognitivno-bihevioralna terapija

• psihodinamska psihoterapija

• moguća je primjena antidepresiva