Većina tumora žlijezda slinovnica je dobroćudna i nastaje u parotidnoj (doušnoj) žlijezdi. Bezbolni čvor u slinovnici najčešći je znak tumora. Kod pojave čvora indicirano je načiniti citološku punkciju lezije. Korisne mogu biti i radiološke slikovne pretrage, npr. CT i MRI. Maligni tumori slinovnica liječe se ekscizijom i postoperativnom radioterapijom. Dugoročni rezultati liječenja ovise o histološkom gradusu tumora.
(Vidi također Opće spoznaje o tumorima glave i vrata)
Oko 85% tumora slinovnica nastaje u parotidnim žlijezdama, ostatak se nalazi u submandibularnim žlijezdama i malim žlijezdama slinovnicama, a oko 1% u sublingvalnim žlijezdama. Oko 75 do 80% tumora javljaju se kao dobroćudni, spororastući, pomični, bezbolni i obično pojedinačni čvorovi ispod kože ili sluznice normalnog izgleda. Cistični tumori su ponekad mekani, ali velika većina tumora je trda na dodir.
Dobroćudni tumori
Najčešći tip je pleomorfni adenom (tumor mixtus). Maligna transformacija je moguća. Njome nastaje carcinoma ex adenoma pleomorphae i to se obično događa tek nakon što je benigni tumor bio prisutan više od 15 do 20 god. U slučaju maligne alteracije stopa izlječenja je vrlo niska, unatoč provedenom kirurškom liječenju i adjuvantnoj terapiji.
Ostali dobroćudni tumori su monomorfni adenom, onkocitom i papilarni limfomatozni cistadenom (ranije također nazivan Warthinov tumor). Recidivi ovih tumora i njihova maligna alteracija su rijetki.
Zloćudni tumori žlijezda slinovnica
Zloćudni su tumori rjeđi. Obilježava ih brzi rast ili naglo nastalo uvećanje. Uglavnom su čvorasti i tvrdi na dodir, a mogu biti srasli za okolna tkiva i često nejasnog ruba. Nadležeća koža ili sluznica mogu biti zahvaćene tumorom uz pojavu otvorene rane kao i okolna tkiva.
Mukoepidermoidni karcinom je najčešći oblik raka žlijezda slinovnica, a u pravilu se javlja kod osoba od 20 do 50 godina. Može se pojaviti u bilo kojoj žlijezdi slinovnici. Najčešće ga nalazimo u parotidnim žlijezdama, ali također i u submandibularnim i malim žlijezdama slinovnicama nepca. Srednje i slabo diferencirani mukoepidermoidni karcinomi mogu metastazirati u regionalne limfne čvorove.
Adenoidni cistični karcinom je najčešći zloćudni tumor malih žlijezda slinovnica (i dušnika). To je sporo rastući zloćudni oblik preobraženog cilindroma koji se pojavljuje znatno češće. Vršna incidencija mu je u dobi između 40 i 60 godina, a simptomi su jaka bol i često paraliza ličnog živca. Tumor ima sklonost perineuralnoj infiltraciji i širenju. Bolest se često može naći i mnogo centimetara udaljena od glavnine tumora. Limfogeno širenje nije uobičajena značajka ovog tumora. Metastaze na plućima su česte, iako bolesnici mogu živjeti dugo nakon postavljanja dijagnoze.
Karcinom acinusnih stanica nalazi se često u parotidnoj žlijezdi, a javlja se kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama života. Ovaj tumor ima manje agresivan tijek, a često se pojavljuje u multifokalnom obliku.
Carcinoma ex adenoma pleomorphae (nekada nazivan i maligni mikstus) nastaje iz prethodno prisutnog pleomorfnog adenoma. Metastazira samo karcinomska komponenta.
Simptomi i znakovi
Većina dobroćudnih i zloćudnih tumora se pojavljuje kao bezbolna tvorba. Zloćudni tumori mogu zahvatiti živce, uzrokujući lokaliziranu ili regionalnu bol, utrnulost, parestezije ili gubitak motoričke funkcije.
Dijagnoza
CT i MRI utvrđuju sijelo tumora i otkrivaju njegovu proširenost. Citološkom punkcijom tumora određuje se tip stanica. Prije izbora metode liječenja potrebno je procijeniti status i postojanje reginalnih ili udaljenih metastaza na plućima, jetrima, kostima ili mozgu.
Liječenje
Dobroćudni tumori liječe se kirurški. Recidivi su česti kod bolesnika s nekompletno reseciranim tumorima.
Za zloćudne tumore žlijezda slinovnica prvi izbor liječenja je kirurgija koja može biti udružena s radioterapijom. Trenutno ne postoji učinkovita kemoterapija za rak slinovnica.
Mukoepidermoidni karcinom liječi se širokom ekscizijom i postoperativnom radioterapijom za tumore visokog histološkog gradusa. Stopa petogodišnjeg preživljenja kod tumora niskog gradusa i s pretežitim zahvaćanjem žljezdanih stanica iznosi 95%. Kod tumora visokog gradusa s pretežitim zahvaćanjem epidermoidnih stanica ona iznosi 50%. Metastaze u regionalne limfne čvorove liječe se kirurškom resekcijom i postoperativnom radioterapijom.
Adenoidni cistični karcinom liječi se širokom ekscizijom, no lokalni su recidivi česti zbog sklonosti tumora perineuralnom širenju. Elektivne disekcije vrata rijetko su potrebne jer širenje na limfne čvorove vrata nije učestalo. Petogodišnje i desetogodišnje stope preživljenja su poprilično dobre no petnaestogodišnje i dvadesetogodišnje stope su lošije i mnogi bolesnici razviju udaljene metastaze. Metastaze na plućima i smrtni ishod su česti, iako se mogu javiti mnogo godina (obično više od desetljeća) nakon postavljanja dijagnoze i početnog liječenja.
Prognoza karcinoma acinusnih stanica je povoljna uz široku kiruršku eksciziju.
Svi operativni zahvati usmjereni su očuvanju ličnog živca, no on se može žrtvovati u slučaju da je zahvaćen tumorom.
Ključne poruke
-
Samo oko 20 do 25% tumora žlijezda slinovnica su maligni. Parotidna žlijezda je najčešće zahvaćena.
-
Karcinomi su tvrdi i čvorasti, a mogu biti fiksirani za okolno tkivo. Često se javlja bolnost i zahvaćanje živaca koje uzrokuje obamrlost i / ili slabost.
-
Učiniti biopsiju, CT ili MRI ako se utvrdi postojanje tumora.
-
Bolest se liječi kirurški, ponekad potpomognuto radioterapijom.