Retrofaringealni apsces, najčešći u male djece, može uzrokovati grlobolju, ukočenost vrata i stridor. Za postavljenje dijagnoze su potrebne postranične RTG snimke vrata ili CT. Liječenje uključuje endotrahealnu intubaciju, drenažu i antibiotsku terapiju
Retrofaringealni apsces se razvija u retrofaringealnim limfnim čvorovima u stražnoj stijenci ždrijela, uz kralježnicu. Oni mogu biti zahvaćeni širenjem infekcije iz ždrijela, sinusa, adenoidnih vegetacija ili nosa. Pojavljuje se uglavnom u djece u dobi od 1 do 8 god., jer se retrofaringealni limfni čvorovi počinju povlačiti u dobi od 4 do 5 god. Međutim, infekcija se može razviti i u odraslih, zbog ingestije stranog tijela ili kirurškog zahvata. Česti uzročnici su aerobne (Streptococcus i Staphylococcus sp.) i anaerobne (Bacteroides i Fusobacterium) bakterije, te, u sve većoj mjeri u odraslih i u djece, HIV i TBC.
Najteže posljedice su opstrukcija dišnog puta, septični šok, ruptura apscesa u dišni put koja dovodi do aspiracijske pneumonije ili asfiksije, medijastinitis, ruptura karotide i gnojni tromboflebitis unutarnjih jugularnih vena (Lemierreov sindrom).
Simptomi i znakovi
Simptomima i znakovima u djece obično prethodi infekcija gornjeg dišnog sustava, a u odraslih ingestija stranog tijela ili kirurški zahvat. Djeca mogu pokazivati odinofagiju, disfagiju, vrućicu, cervikalnu limfadenopatiju, ukočenost zatiljka, stridor, dispneju, hrkanje ili glasno disanje i tortikolis. Odrasli mogu imati jaku bol u vratu, ali rjeđe imaju stridor. Stražnja stijenka ždrijela se može izbočivati na jednu stranu.
Dijagnostika
Na dijagnozu se posumnja u bolesnika s jakom, neobjašnjivom grloboljom i ukočenošću vrata, stridorom ili glasnim disanjem.
Lateralne rendgenske slike mekih tkiva vrata, učinjene u najvećoj mogućoj hiperekstenziji vrata i tijekom inspirija, mogu pokazivati žarišno proširenje prevertebralnih mekih tkiva, nedostatak normalne vratne lordoze, zrak u prevertebralnom mekom tkivu ili eroziju tijela priležećeg kralješka.
CT može pomoći pri postavljenju dijagnoze u dvojbenim slučajevima, pri razlikovanju celulitisa od apscesa te pri procjeni proširenosti apscesa.
Liječenje
Djeci s malim apscesima mogu ponekad biti dovoljni antibiotici, poput cefalosporina širokog spektra (npr. ceftriakson 50 do 75 mg/kg IV 1×/dan) ili klindamicin. Međutim, većini je bolesnika također potrebna drenaža kroz inciziju na stražnjoj stijenci ždrijela. Preoperativno se izvodi endotrahealna intubacija, koja se ostavlja 24 do 48 h.