Poremećaj ponavljajućeg ponašanja usmjerenog na tijelo

Autori: Katharine A. Phillips, MD
Dan J. Stein, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Rogulj Maja, dr. med.

Poremećaj karakteriziraju tijelu usmjerena ponavljajuća ponašanja (npr. grizenje noktiju, grizenju usana, žvakanje obraza) i pokušaji njihova zaustavljanja.

Poremećaj ponavljajućeg ponašanja usmjerenog na tijelo je specifičan poremećaj iz kruga opsesivno-kompulzivnom poremećaju srodnih stanja prema DSM-5. DSM-5 klasificira trihotilomaniju (poremećaj čupanja kose) i poremećaj ekskorijacije (čačkanjem kože) odvojeno; takva ponašanja također su vrste tijelu usmjerenog ponavljajućeg ponašanja.

Simptomi i znakovi

Pacijenti ponavljaju aktivnosti usmjerene na tijelo (npr. grizenje noktiju, grizenje usana, žvakanje obraza).

Neki pacijenti obavljaju ove aktivnosti automatski (tj. bez pune svjesnosti); drugi su više svjesni aktivnosti. Ponašanja nisu potaknuta opsesijama ili brigom o izgledu, ali im može prethoditi osjećaj napetosti ili anksioznosti kojeg izvođenje ovih aktivnosti smanjuje, a često stvara zadovoljstvo. Pacijenti obično pokušavaju zaustaviti svoje ponašanje ili činiti ga rjeđe, ali to ne uspijevaju.

Teško grizenje noktiju ili kidanje nokta (onychotillomania) može uzrokovati značajne deformacije nokta (npr., deformacija poput daske za pranje rublja) i krvarenja ispod noktiju.

Dijagnoza

  • Klinički kriteriji

Prema dijagnostičkim kriterijima, pacijenti obično

  • imaju tijelu usmjerena ponavljajuća ponašanja, a to nisu čupanje kose ili čačkanje kože

  • ponavljano pokušavaju smanjiti ili zaustaviti takva ponašanja

  • Takva ponašanja vode značajnoj uznemirenosti i poteškoćama

Liječenje

Liječenje poremećaja ponavljajućeg ponašanja usmjerenog na tijelo uključuje lijekove (npr, N-acetilcistein, SSRI) i kognitivno-bihevioralnu terapiju (najčešće trening obrata navika), iako su podaci vrlo ograničeni. Obrat navike, bihevioralni pristup, uključuje sljedeće:

  • Trening osvještavanja (npr. samokontrole, identifikacije trigera simptomatskog ponašanja)

  • Kontrola stimulusa (modificiranje situacija - npr. izbjegavanje okidača - kako bi se smanjila vjerojatnost simptomatskog ponašanja)

  • Trening preusmjeravanja odgovora(uče pacijente zamjenskim radnjama, kao što su stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama)

Tretman je sličan onom za trihotilomaniju (poremećaj čupanja kose) i poremećaj ekskorijacije (čačkanja kože).

Ključne točke