Okultna bakterijemija je stanje kad se kod febrilne male djece dokažu bakterije u krvi, ali bez očitog žarišta i dobrog općeg stanja. Dijagnoza se postavlja pozitivnom hemokulturom i nedokazanim fokalnih žarištem infekcije. Liječi se antibioticima, u bolnici ili ambulantno ovisno o rezultatima hemokulture.

Uzročnici, dijagnostika i liječenje okultne bakterijemije ovisi o dobi i imunizacijskom statusu djeteta. vidi također Vrućica u novorođenčadi i Djece.

Prije konjugiranih cjepiva oko 3 do 5% djece između 3 i 36 mjeseci s febrilitetom ( ≥ 39° C) bez lokaliziranog žarišta (tj vrućica bez jasna ishodišta) imalo je okultnu bakteremiju. Za razliku od toga, djeca >36 mj s bakterijemijom gotovo uvijek izgledala su bolesno i imala jasno žalište infekcije. Većina (80%) okultnih bakterijemija prije uvođenja obaveznog cijepljenja konjugiranim cjepivima bila je uzrokovana Streptococcus pneumoniae. Manji postotak (10%) bio je uzrokovan Haemophilusom influenzae tip b, a još manji postotak (5%) Neisseriom meningitidis.

Okultna bakterijemija zabrinjava, u 5 do 10% djece razviju se ozbiljne bakterijske infekcije (OBI) kao sepsa, meningitis, infekcije mokraćnih puteva, septički artritis i osteomijelitis. Takve infekcije mogu se spriječiti ranim otkrivanjem i liječenjem bakterijemije. Vjerojatnost progresije do ozbiljne žarišne bolesti ovisila je o uzročniku: 7-25% za bakterijemiju uzrokovanu H. influenzae tip b, 4 do 6% za bakterijemiju uzrokovanu S. pneumoniae.

U SAD-u i Europi obavezno cijepljenje dojenčadi polisaharidnim konjugiranim cjepivima protiv S. pneumoniae i H. influenzae tip b iskorijenilo (> 99%) H. influenzae tip b infekcija and značajno smanjilo (≥ 70% ukupno i ≥ 90% tipova koji su zahvaćeni cjepivom) invazivnih infekcija uzrokovanih S. pneumoniae. Dakle, u ovoj dobnoj skupini, okultna bakterijemija je postala rijetka, osim u nepotpuno cijepljene ili necijepljene djece te u djece s oslabljenim imunitetom.

Za razliku od gore nevedenog, febrilna dojenčad mlađa od 3 mjeseca imaju veći rizik od ozbiljnih bakterijskih infekcija, i to za 8 do 10%. U prošlosti, ozbiljne bakterijske infekcije u mlađe dojenčadi najčešće su bile uzrokovane beta-hemolitičkim Streptococcus grupe B, S. pneumoniae i H. influenzae tipa b. Međutim, kemoprofilaksom tijekom poroda trudnica koloniziranih beta-hemolitičkim Streptococcusom, smanjena je rana pojava (<7 dana starosti) infekcija uzrokovanih beta hemolitičkim streptokokom za >80%. Obavezno cijepljenje konjugiranim cijepivima smanjila je i kolonizaciju među starijom braćom i sestrama cijepljenih protiv S. pneumoniae i H. influenzae tipa b tako da je stopa ozbiljnih bakterijskih infekcija uzrokovanih tim mikroorganizmima također smanjena (imunitet stada).

Naime, kemoprofilaksa tijekom poroda ne utječe na infekciju streptokokom skupine B s kasnim početkom ( > 7 dana) i druge ozbiljne bakterijske bolesti kao što su uroinfekcije (najčešći uzročnik Escherichia coli). Povremeni slučajevi Salmonella i Staphylococcus aureus i dalje ostaju važni uzročnici vrućice nepoznatog podrijetla u dojenčadi mlađe od 3 mjeseca.

Kada su dostupni brzi dijagnostički testovi za enteroviruse, respiratorni sincicijski virus, i virus gripe korisni su u procjeni dojenčadi s vrućicom bez vidljivog izvora. Dojenčad čiji su rezultati testa pozitivni na te viruse vjerojatno imaju vrućicu uzrokovanu tim virusom i ne zahtijevaju dodatnu dijagnostičku obradu. Postoje brzi testovi i za druge viruse ali nisu dovoljno ispitani kako bi se opravdalo korištenje.

Za dojenčad s ozbiljnom bakterijskom bolesti, u krvnoj slici su obično povišeni leukociti (WBC); ipak, samo oko 10 % djece s leukocitima > 15,000/mcL (> 15 × 10⁹/L) ima bakterijemiju, dakle specifičnost je niska. Reaktante akutne faze (npr. sedimentacija, C-reaktivni protein, prokalcitonin) se koriste u klinici ali doprinose malo informacija. Neki liječnici vjeruju da povišena razina prokalcitonina može biti specifičnija za tešku bolest. U dojenčadi < 3 months, nesegmentirani granulociti > 1500/mcL (> 1.5 × 10⁹/L) i niski (< 5000/mcL [5 × 10⁹/L]) ili visoki (> 15,000/mcL [> 15 × 10⁹/L]) leukociti ukazuju na bakterijemiju.

Sva febrilna dojenčad, bez obzira na anamnezu cijepljenja, koja se prezentira ozbiljno bolesno ili u toksemiji, zahtijeva potpunu kliničku i laboratorijsku evaluaciju; KKS s diferencijalom krvnom slikom, hemokulture, urinokultura, lumbalna punkcija. U većini slučajeva zahtjevaju hospitalizaciju s uvođenjem empirijske antibiotske terapije. Necijepljena, djelomično cijepljena i imunokompromitirana febrilna djeca u ovoj dobnoj skupini podložnija su ozbiljnim bakterijskim infekcijama i zahtijevaju potpunu kliničku i laboratorijsku evaluaciju uz empirijsku antibiotsku terapiju. Djeci s dispnejom ili niskom saturacijom kisika potrebno je slikati rendgen pluća.

U prethodno cijepljene febrilne djece ove dobne skupine koja su dobrog općeg stanja, rizik bakterijemije je niži od stope lažno pozitivnih hemokultura uslijed kontaminacije kože, te nije potrebno uzimati hemokulturu. Urinokultura i analiza urina mikroskopskim pregledom se preporučuju, ali ne i dodatni laboratorijski pregledi (npr. KKS, RTG prsnog koša). Iako većina ove djece ima virusnu infekciju, mali broj djece koja se doimaju dobro će imati ranu fazu ozbiljne bakterijske infekcije. Roditeljima se savjetuje praćenje simptoma, primjenu antipiretika te kontroluliječnika (posjet ili telefonsku konzultaciju ovisno o okolnostima i pouzdanosti skrbnika) unutar 24 do 48 sati. Djeci kod koje se simptomi pogoršavaju ili su i dalje febrilna treba napraviti obradu (npr. KKS sa diferencijalom, hemokulture, po potrebi RTG pluća ili lumbalnu punkciju).

Algoritmi su razvijeni kako bi pomogli u procjeni dojenčadi ove dobne skupine (npr. vidi sliku). U korištenju algoritma, neki stručnjaci smatraju dob <30 dana samu po sebi kriterijem visokog rizika (stoga ovu djecu rutinski hospitaliziraju i obrađuju), dok drugi za svu febrilnu dojenčad <90 dana koriste iste kriterije. Ovaj algoritam je osjetljiv za otkrivanje ozbiljne bakterijske bolesti, ali je relativno nespecifičan. Dakle, s obzirom na relativno nisku učestalost ozbiljnih bakterijski bolesti, čak i među populacijom febrilne dojenčadi < 30 dana, algoritam ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, ali nisku pozitivnu prediktivnu vrijednost ( vidi: Karakteristike testa), zbog čega je učinkovitiji u prepoznavanju djece niskog rizika za infekciju, a koji se mogu liječiti ekspektativno (tj. ozbiljna bakterijska bolesti ili bakterijemija su isključeni), nego u prepoznavanju djece s pravom ozbiljnom bakterijskom bolesti ili bakterijemijom.

Doza antipiretika se određuje prema težini. Antibiotici se ne daju, osim kod pozitivnih kultura. Kod infekcije mokraćnog sustava, djeca koja su dobrog općeg stanja, antibiotike za uroinfekciju daje se na usta; oni koji su teže bolesni potrebna se hospitaliziraju radi parenteralnog davanja antibiotika.

Odgoda davanja antibiotika do prispjeća rezultata kultura (vidi sliku) kod djece dobrog općeg stanja način je smanjenja primjene antibiotika u većine febrilne djece koja vjerojatno nemaju ozbiljnu bakterijsku bolest, dok se omogućuje brza primjena antibiotika u malog broja onih koji stvarno imaju ozbiljnu bakterijsku bolest. Ako analiza urina i urinokulture upućuju na infekciju, djeca koja su dobrog općeg stanja mogu primiti peroralne antibiotike za uroinfekciju; ona djeca koja se prezentiraju teže bolesnim zahtijevaju hospitalizaciju radi parenteralnih antibiotika.

Neki stručnjaci hospitaliziraju svu febrilnu novorođenčad < 1 mj radi potpune obrade uključujući kulture krvi, urina i likvora te uvode parenteralne antibiotike (npr. ceftriakson) do prispjeća rezultata, jer su febrilna novorođenčad skupina s najvećom učestalošću ozbiljnih bakterijskih infekcija.